Nedostaci institucija BiH
Bh. “raj” za ratne zločince, mogu obnašati i najviše državne funkcije
Uvjerenje o nekažnjavanju kao preduslov za gotovo svako radno mjesto u državi, ne može dobiti neko ko je, primjera radi, ukrao metar drva, no ako je komandovao masovnim likvidacijama civila, učestvovao u istim, može, uprkos presudi, ako ista nije donesena pred bh. sudovima
Ratni zločinci, osuđeni pred Međunarodnim krivičnim sudom, a koji su odslužili kazne i vratili se u Bosnu i Hercegovinu, osim što se mogu kandidovati za najviše državne funkcije jer u Izbornom zakonu nema prepreka, uredno mogu obnašati i najviše funkcije u preduzećima ili drugdje. Naime, Ministarstvo pravde nikada nije donijelo odluku o upisivanju Haških presuda u domaću evidenciju, podsjeća N1.
Uvjerenje o nekažnjavanju kao preduslov za gotovo svako radno mjesto u državi, ne može dobiti neko ko je, primjera radi, ukrao metar drva, no ako je komandovao masovnim likvidacijama civila, učestvovao u istim, može, uprkos presudi, ako ista nije donesena pred bh. sudovima.
“Propust nastaje u situaciji kada ministar pravde treba da izmijeni Pravilnik o krivičnoj evidenciji u kojem se navodi da BiH ima obavezu da upiše sva lica koja su presuđena pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Ministarstvo pravde je dobilo evidenciju od strane Haškog tribunala i takvu obavezu je trebalo izvršiti. Međutim u Ministarstvu pravde smatraju da treba formirati jednu radnu grupu koja će napraviti prijedlog izmjena Pravilnika što ja smatram da je samo odugovlačenje procesa, jer izmjena Pravilnika je u isključivoj nadležnosti ministra”, kazao je Nezir Pivić, bivši zamjenik ministra pravde.
Nema zakona, niti strategija
A ministri pravde, kako u prethodnom, tako i ovom mandatu, iz redova HDZ-a, čije se članstvo na čelnim pozicijama ponosi prijateljstvom s Darijem Kordićem, odgovornim za najbrutalnija ubistva 116 bošnjačkih civila u Ahmićima. Spremaju li to teren da sutra upravo Kordić, Prlić i slični rukovode najvažnijim kompanijama ili pak kandiduju u parlamente, pitaju se žrtve.
“Tribunal je dostavio sve presude, prevedene presude Ministarstvu pravde, bilo je potrebno samo da se uvedu u evidenciju nikada to nije htio uraditi, sada je došao novi ministar mi smo i njemu pisali, nismo dobili nikakav odgovor, očito se priprema teren kroz ovakve izjave i priče o rehabilitaciji i td. da sutra možemo imati Kordića za minstra”, kazao je Murat Tahirović, Udruženje svjedoka i žrtava genocida
Ovakve mogućnosti jasno pokazuju sve nedostatke institucija Bosne i Hercegovine u pristupu tranzicijskoj pravdi, kaže novinar BIRN-a, Denis Džidić. Međunarodna zajednica vrši ogroman pritisak na krivičnu odgovornost, no ne i na to, šta nakon presuda i odsluženih kazni. Nema zakona, niti strategija.
“Koji će osigurati da se takve stvari nikad ne ponove što bi uključivalo određeni veting, lustraciju, uklanjanje osoba iz institucija koje su povezane s ratnim zločinima, ne samo čak ni osuđene, nego koje su bile možda simboli tog vremena pa sada mogu osujetiti recimo povratak ili sl. što su sve mehanizmi tranzicijske pravde”, kaže Denis Džidić, BIRN.
Ratni zločinci na funkcijama
Stoga su fotografije ratnih zločinaca na stolovima i zidovima brojnih opština, u kancelarijama načelnika, murali na zgradama, hvalospjevi u medijima. Stoga je i Fikret Abdić, u susjednoj Hrvatskoj osuđeni ratni zločinac godinama u načelničkoj fotelji, no ratni zločinac je načelnik po zakonu. Kao što je svojevremeno u Bosanskom Šamcu bio i preminuli, u Hagu osuđen zbog teških ratnih zločina, Simo Zarić, zamjenik općinskog načelnika. Sanja Vlaisavljević kaže, odslužio je kaznu, nije više zločinac, žrtve pak kažu, jeste.
“Može se pojaviti u javnost ali isključivo sa ciljem da se izvini žrtvama to ponavlja svaki predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, čak i od tog Merona famoznog do Agiusa pa i sada Sant ane koja je bila u Ahmićima, svi ponavljaju to, treba se neko izivniti, pobijeni su ljudi”, dodaje Tahirović.
“Tako da u tom smislu zaista to govori mnogo o tome šta se sve mora desiti da mi možemo možda i govoriti o određenoj vrsti rehabilitacije da bi to zaista trebalo biti jedno vrlo ozbiljno suočavanje”, stiče Džidić.
No izvinjenja i suočavanja izostaju, zato su mnogi nade položili u Tužilaštvo. I ovoga puta uzalud. Samo prošle godine donijeli su 26 odluka o neprovođenju istraga po prijavama za negiranje genocida. A kako su negatori uvidjeli da uprkos postojanju zakonskih ograničenja, kazne neće biti, tako je krenuo novi val veličanja ratnih zločina.