Puca li savez Dodika i Čovića?

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li se mijenja odnos između Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkih Srba, i Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata.

Sagovornici su bili Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mostaru, i Adnan Huskić, politički analitičar iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome kako Čović ističe da Bosnu i Hercegovinu ništa ne može zaustaviti na NATO putu dok u isto vrijeme Dodik traži prekid svake saradnje sa zapadnim vojnim savezom, kakav je odgovor Dodik dobio kada je Hrvatima uputio poziv da zajedno sa Srbima napuste institucije Bosne i Hercegovine, zašto Čović u posljednje vrijeme govori da treba obnoviti povjerenje između Hrvata i Bošnjaka i da li je to dio američkog plana da se ta dva naroda pomire kako bi se izolovao Dodik.

Razgovaralo se i o tome šta je Dodik poručio Čoviću odbijanjem da prisustvuje nedavnom svečanom otvaranju Sajma gospodarstva u Mostaru čiji je bio redovni gost, da li će Dodik biti bitno oslabljen ako izgubi Čovićevu podršku, da li se Čović distancira od Dodika zato što mu više nije potreban, kao i o tome kako je hrvatski predsjednik Zoran Milanović ovih dana ismijao Dodikovu najavu otcjepljenja Republike Srpske iako je do prije nekoliko mjeseci govorio da je Dodik saveznik Hrvata u borbi za njihova prava u Bosni i Hercegovini.

Omer Karabeg: U posljednje vrijeme Dragan Čović sve više govori o NATO putu Bosne i Hercegovine. Kaže da taj put niko ne može zaustaviti dok Milorad Dodik traži prekid svake saradnje sa NATO paktom. Čini mi se da ranije nije tako bilo?

Slavo Kukić: Nije bilo tako eksplicitno iako su razlike tog tipa među njima oduvijek postojale. No, ja ne mislim da su te razlike, koje su se sada ispoljile u eksplicitnoj formi, dovoljan indikator da bi se moglo govoriti o pucanju suradnje između Dodika i Čovića.

Mislim da su oni vezani pupčanom vrpcom. Dragan Čović i Milorad Dodik su po različitima osnovama interesno vezani. Ne vjerujem da razlike u odnosu na eurointegracije i NATO put mogu tu interesnu vezu uzdrmati.

Adnan Huskić: Nije NATO jedini problem. Postojala su različita gledanja na Oluju i druge događaje iz prošlosti oko kojih apsolutno nije postojalo nikakvo suglasje između njih dvojice.

Oni su, međutim, uspjeli da izgrade jedan specifičan međusobni odnos koji je omogućio da njihov savez funkcioniše bez obzira na sve te razlike. Tako je i sa razmimoilaženjem oko članstva u NATO paktu.

Zato mislim da je rano govoriti o zahlađenja odnosa, a pogotovo ne o raspadu te osovine koja postoji duži niz godina.

Američki plan

Omer Karabeg: Ali Milorad Dodik je početkom aprila rekao da pokušava da nagovori Hrvate da zajedno sa Srbima napuste institucije Bosne i Hercegovine.

Nakon toga stiže Čovićeva izjava da je Bosna i Hercegovina domovina Hrvata i da će oni snažno nastaviti da rade na njenoj izgradnji. Zar to nisu značajne razlike?

Slavo Kukić: Jesu. Ali treba detaljnije poznavati strukturu ličnosti i Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Milorad Dodik se vrlo često koristi političkim spinovima koje Dragan Čović zbog međusobnih dobrih odnosa vrlo često prešuti. Ovaj put nije prešutio Dodikov spin. Mislim da se Dodik iznenadio jer nije očekivao da će Čović tako reagirati.

Adnan Huskić: Mislim da sve to treba staviti u širi kontekst formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini iz koje se u potpunosti isključuje SDA. Intervencijom Visokog predstavnika u izvjesnoj mjeri su zadovoljeni zahtjevi stranaka koje predvodi HDZ zbog čega postoji njihova obaveza da se konstruktivnije ponašaju.

To ide u prilog tezi da Sjedinjene Američke Države trenutno posmatraju Bosnu i Hercegovinu onako kako su je posmatrale devedesetih godina. To znači da treba da dođe do aranžmana između Bošnjaka i Hrvata kako bi se oslabila osovina Dodik – Čović koja već dugo dominira političkim prostorom u Bosni i Hercegovini.

Omer Karabeg: Gospodine Kukiću, mislite li i vi da Amerikanci žele da se ponovo uspostavi saradnja između Hrvata i Bošnjaka, kao što je to učinjeno Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine, što je doprinijelo porazu vojske bosanskih Srba?

Slavo Kukić: Izvjesno je da će Amerikanci učiniti sve kako bi umanjili udarnu moć velikosrpskog koncepta srpskog svijeta. Ne toliko zbog samog srpskog svijeta koliko zbog toga što širenje tog projekta znači veću mogućnost Moskve da se intenzivnije uključi u realizaciju svojih geopolitičkih interesa u ovom dijelu Evrope.

Da bi se zaustavile velikosrpske ambicije u Bosni i Hercegivini treba prije svega oslabiti Dodika i oni to rade na dva načina. Jedan je jačanje veza između Bošnjaka i Hrvata, a drugi pritisak na Beograd da se distancira od Milorada Dodika, drugim riječima, da ga pusti niz vodu.

Postoje neke informacije iz visokih diplomatskih krugova da Vučić to čini, mada vrlo diskretno, formiranjem Narodnog fronta Jelene Trivić u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: Da li je dio tog plana i to što je Čović počeo da govori kako treba povratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata?

Adnan Huskić: Mislim da je to manje-više jasno. Ide sa na to da se relaksiraju odnosi između Bošnjaka i Hrvata i to se traži i od čelnika HDZ-a.

Braća Srbi

Omer Karabeg: Izgleda da puca i veza između Dodika i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Doskora je Milanović stalno hvalio Dodika, čak ga je i posjetio na njegovom privatnom imanju u Laktašima.

U januaru ove godine Milanović je izjavio da je Dodik bio i da može biti saveznik Hrvata u borbi za njihova prava u Bosni i Hercegovini. Međutim, prije nekoliko dana Milanović je oštro reagovao na Dodikovu prijetnju o otcjepljenju Republike Srpske.

Ironično je zapitao da li Dodik misli da to može da se dogodi uz pomoć Rusije i poručio: “moj prijateljski savjet braći Srbima je – dajte ljudi, dođite sebi”. Otkud taj zaokret? Milanoviću ranije nisu smetale Dodikove secesionističke izjave.

Adnan Huskić: Ja sam odavno zaključio da je bespredmetno pokušavati dokučiti šta se zaista dešava u glavi gospodina Milanovića, pa je teško tumačiti i promjenu kursa o kojoj govorite.

Treba, međutim, imati u vidu da je Dodik u zadnjih mjesec i po do dva počeo da iznosi mnogo radikalnije stavove i da mnogo brutalnije nastupa u javnosti. To se često povezuje sa ogromnim dugovima Republike Srpske koji dolaze na naplatu juna ove godine kao i sa njegovim trenutno lošim odnosima sa Aleksandrom Vučićem.

Dodik više nije onaj Dodik od prije nekoliko mjeseci. Možda i u tome treba tražiti razloge za promjenu Milanovićevog odnosa prema Dodiku mada je, ponavljam, veoma teško tumačiti njegove postupke.

Slavo Kukić: Mislim da je Milanović uspostavio dobre odnose sa Dodikom kako bi bio na drugoj strani u odnosu na Andreja Plenkovića. Vjerojatno je sada shvatio da je vrag odnio šalu jer je Dodik postao personifikacija vrlo opasnog destruiranja Bosne i Hercegovine, pa bi mu dobri odnosi sa Dodikom umanjili podršku birača na predsjedničkim izborima.

Omer Karabeg: Dodiku je sada najvažnije pitanje državna imovina. To je za njega, da tako kažem, pitanje života i smrti. Državna imovina mu je potrebna da bi mogao da je založi kako bi dobio kredite. U bitki za državnu imovinu potrebna mu je podrška Čovića.

Adnan Huskić: Nisam čuo da se Čović po tom pitanju jasno očitovao. Mislim da ne vidi nikakvu potrebu da se angažuje u konforntaciji oko državne imovine.

Slavo Kukić: Mislim da je Dodik svjestan da će vrlo teško proći njegovi zahtjevi u vezi sa državnom imovinom. Kao što je svjestan da će mu vrlo teško proći i zahtjevi u vezi s hidrocentralom Buk Bijela ili s aerodromom u Trebinju. Ali on ide, da tako kažem, snagom seoskog razbijača – pa šta prođe, prođe.

Dragan Čović se nije izjašnjavao o državnoj imovini kao što je prešućivao i masu drugih stvari. Ali mislim da on ovdje ima i jedan razlog više. Ne atakuje se na državnu imovinu samo u Republici Srpskoj, niti to radi samo Milorad Dodik. Ta priča je ista i u Federaciji samo što oko toga šute i Čović i Izetbegović.

Imali smo masu primjera da je državna imovina prevedena na niže jedinice vlasti ili na firme i kompanije, a da niko oko toga nije dizao galamu. Onog časa kada bi se uključio u raspravu o državnoj imovini, Čović bi i sam mogao doći na dnevni red, a on to želi da izbjegne.

Vučićev džoker

Omer Karabeg: Da li bi Dodik bio bitno oslabljen ako bi izgubio podršku Čovića i hrvatskog vrha?

Adnan Huskić: Da. Definitivno. Osovina Dodik – Čović proizvodila je krize u Bosni i Hercegovini pored ostalog zahvaljujući i djelovanju Stranke demokratske akcije. Teško je bilo uraditi bilo šta što je bilo suprotno interesima te osovine.

Problem je bio i u tome što je Hrvatska svoje vanjskopolitičko djelovanje podredila interesima HDZ-a. Ukoliko se situacija promjeni, ukoliko više ne budemo imali sinhronizovano djelovanje Beograda i Zagreba, onda možemo očekivati relaksiranje odnosa.

Slavo Kukić: Dodiku je najvažnija potpora Aleksandra Vučića i srbijanskog vrha. Onog časa, kad te potpore nestane, i njega će nestati, što bi narod rekao, od jutra do sutra.

Nestaće potpora koju Dodik ima u biračkom tijelu koja nije onolika kako se zvanično prikazuje. Sazrijeće svijest o negativnim efektima za srpski narod u Bosni i Hercegovini koje je posijao Milorad Dodik i ljudi će početi da mu okreću leđa.

Maloprije sam spomenuo Jelenu Trivić. Kad gledate njezin politički vokabular, to je zapravo vokabular Milorada Dodika – takmičenje ko je veći Srbin. Ali ne isključujem mogućnost da je ona džoker na kojeg igra Aleksandar Vučić jer se radi o mladoj političarki koja nema nikakvih hipoteka i repova, niti ikakvih optužbi za kriminal. A odgovara i konceptu srpskog svijeta iza kojega stoje Srpska pravoslavna crkva i Aleksandar Vučić osobno.

Dodiku je važna i potpora Hrvatske, ali ona može biti samo uteg na vagi uvjeravanja svijeta kako Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, ne odgovara ni Hrvatima, ni Srbima i da bi oni rado zagovarali njenu disoluciji na teritorijalnom principu. A to znači da Srbi ostanu u Republici Srpskoj, Hrvati u dijelovima Federacije gdje su dominantni, a Bošnjaci u onim dijelovima gdje su dominantni.

Jasno je da svijet ne stoji iza takvog scenarija bez obzira što u javnom prostoru možete naći analize, koje su po mom sudu prilično neozbiljne, da zapravo američka administracija gura koncept srpskog svijeta. Američka administracija i Brisel zagovaraju cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Mislim da Vašington i Brisel vrše pritisak na Plenkovića, i posebno na Milanovića, da obeshrabre Beograd i uvjere ga da u njima nema suradnike u ostvarivanju ciljeva srpskog svijeta. Uostalom, i Milanoviću i Plenkoviću mora biti jasno da, ukoliko srpski svijet ostvari svoje ciljeve na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, pa i Makedonije, na red ponovo mogu doći i dijelovi Hrvatske u kojima su Srbi bili većinski dio stanovništva.

Masa je razloga zašto Hrvatska mora olabaviti i omekšati svoju politiku prema Bosni i Hercegovini posebice zbog srpskog svijeta koji sutra i njoj može doći glave.

Mostarski sajam

Omer Karabeg: Može li se reći da je Dodik poslužio Čoviću i hrvatskom vrhu da ostvare svoje ciljeve, pa kad su ih djelimično ostvarili, onda mu polako okreću leđa?

Adnan Huskić: Ako su se ostvarili neki interesi HDZ-a, a to je u ovom slučaju slabljenje pozicije Stranke demokratske akcije, onda se gubi i razlog za saradnju koja je prethodno bila nužna. U zadnje vrijeme dešavaju se neke stvari koje, iako na prvi pogled ne izgledaju bitne, upućuju na to da odnosi između Čovića i Dodika nisu više idealni.

Vrlo je značajno Dodikovo nepojavljivanje na Sajmu gospodarstva u Mostaru. To je jedna od onih manifestacija koje su za Čovića iznimno bitne. Koliko mi je poznato, ove godine je prvi put izostalo učešće predstavnika Republike Srpske na tom sajmu.

Da li je to možda jedan od znakova da nešto škripi u njihovoj koaliciji – rano je za procijeniti.

Slavo Kukić: Što se tiče Dodikovog odsustva sa mostarskog Sajma gospodarstva, mislim da je to posljedica činjenice da je Čović, koji je ranije masu puta šutio na Dodikove izjave, nedavno javno dao do znanja da neće slijediti Dodikovu politiku razbijanja Bosne i Hercegovine.

Mislim da je posrijedi Dodikov pokušaj discipliniranja Čovića po principu – ako se budeš tako ponašao, onda ne možeš računati na suradnju sa mnom. Ali ta suradnja je zaista bila ispod svake razine. Niti jedan prognani Hrvat nije se vratio na prostor Republike Srpske. Biskup Franjo Komarica i dalje kuka i svakodnevno traži pomoć. Nije uložena niti jedna marka u obnovu porušenih dijelove Republike Srpske koje su nastanjivali Hrvati.

Rekao bih da je ta suradnja bila retorička i da stvarni dobri odnosi nisu postojali. U pitanju nisu bili neki veliki politički ciljevi već osobni interesi.

Crvena linija

Omer Karabeg: U zaključku, da li počinje da puca savez između Dodika i Čovića?

Adnan Huskić: Rano je govoriti o tome. Iako postoje indicije o zahlađivanju odnosa između Čovića i Dodika, treba pratiti njihove financijske, ekonomske i poslovne interese.

Ništa nam ne garantuje da ovo što se sada dešava između njih dvojice nije kratkotrajna pojava i da se neće vratiti ona vrsta odnosa kakvi su postojali ranije. Ja bih bio vrlo oprezan.

Slavo Kukić: Vrlo teško je u ovom momentu donositi definitivne sudove, ali da će doći do razlaza u to ne sumnjam. Njih je spojio zajednički personalni interes. Onog časa kad tog interesa nestane – nestaju razlozi partnerstva.

Ja mislim da smo blizu te točke jer je Milorad Dodik prešao crvenu liniju iza koje nema povratka. Dragan Čović nije prešao tu liniju i on ima prostora da korigira svoje stavove i uvjeri svijet da su teze o pupčanoj povezanosti njega i Milorada Dodika netačne.

Budući da je izvjesno da će Milorad Dodik sve više biti izoliran u Bosni i Hercegovini, i što je još važnije i izvan Bosne i Hercegovine, Dragan Čović bi ga u jednom momentu mogao otkačiti kako i sam ne bi zapao u probleme u koje je zapao Dodik.