in memoriam
Prije godinu dana napustio nas je legendarni Ivica Osim
Bosanskohercegovački, regionalni, evropski i svjetski mediji, tog dana pisali su posljednje pozdrave vječnom Švabi
Prošlo je godinu dana, otkako nas je napustio neponovljivi Ivica Osim, ali njegova djela živjet će vječno, piše N1.
Legendarni Ivica Osim preminuo je u 81. godini, 1. maja 2022. godine u Grazu, gdje je i proveo posljednje godine života.
Bosanskohercegovački, regionalni, evropski i svjetski mediji, tog dana pisali su posljednje pozdrave vječnom Švabi.
Istog dana njegov Željezničar otvorio je svoje kapije, a grupe navijača došle su se oprostiti, pod tmurnim nebom stadiona Grbavica.
Nije Štrausa sa Grbavice zaboravio ni njegov Šturm. Priredili su mu emotivan ispraćaj uz “Ima neka tajna veza” i “Kad ja pođoh na Bentašu”. Merkur-Arenom upalile su baklje i cijeli svijet je mogao čuti “Volimo te Osime!”.
U danima koje su dolazili, zanijemio je i stadion Partizana. Poruke nezaborava i beskonačnog poštovanje došle se iz Japana, a u međuvremenu Osimov lijes transportovan je u njegovo Sarajevo.
U Sarajevu je 14. maja prošle godine na gradskom groblju “Bare” na posljednji počinak u “Aleji velikana” ispraćen legendarni Štraus sa Grbavice. Nekoliko sati prije sahrane, održana je i komemoracija u sarajevskom Narodnom pozorištu.
Grad Sarajevo je na ulaznoj kapiji stadiona Grbavica 16. februara postavio spomen-ploču u znak sjećanja na nogometnog maga, ljudsku veličinu, simbol Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Dva mjeseca kasnije, zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo odlučili su da Ivica Osim dobije bulevar na Grbavici. Tom odukom je postojeća Zvornička ulica preimenovana u Bulevar Ivice Osima.
Ivica Osim je rođen 6. maja u Sarajevu 1941. godine. Omladinsku fudbalsku karijeru u Željezničaru je gradio od 1954. do 1959. godine.
Po izlasku iz juniora, počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959/1960. Za Klub je nastupao ukupno 11 godina, za koje vrijeme je skupio 250 zvaničnih nastupa i postigao 75 golova. 1970. godine odlazi u Francusku gdje će igrati za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Štraus je, kako je još bio poznat zbog plave kose, nastupao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije. Upisao je 16 nastupa, pri tome postigavši 8 golova. Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na EP 1968. godine.
Za to vrijeme nekarakteristično visok igrač, ali karakterističnog dugog koraka, plijenio je nevjerovatnom tehnikom i lakoćom s kojom je prelazio protivničke igrače. Činilo se kao da igrači padaju oko njega, a kada ne bi asistirao saigračima, sam bi postizao golove. Nerijetko su radio i novinski reporteri sa čuđenjem izvještavali kako sve to uspijeva, uprkos usporenim pokretima. Proglašen je i najboljim igračem Jugoslavije za 1967. godinu.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega se vrlo uspješno počeo baviti trenerskim poslom. Sa uspjehom je vodio Željezničar od 1978. do 1986. Bio je još selektor reprezentacije Jugoslavije, trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda, da bi posljednji trenerski angažman imao kao selektor Japana.
Ostaće upamćen i po tome što je bio trener Želje u kultnom polufinalu Kupa UEFA protiv Videotona na Grbavici. Poslije poraza u Mađarskoj od 3:1, Plavi su imali 2:0 do 87. minute, a onda su primili gol i snovi o finalu sa Real Madridom su ugašeni. Meč je pratilo 25.000 navijača.
Štraus je 24. maja 1992. godine podnio ostavku na klupu selektora fudbalske reprezenatcije Jugoslavije, zbog agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
“To je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete. To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad, pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava…” rekao je tada na press konferenciji.
Kup Jugoslavije osvojio je sa Partizanom 1991. godine. Poslije toga, dvije godine je vodio grčki Panathinaikos sa koje je upisao kupa grčke dvije uzastopne godine. 1993. i 1994. Zatim je došao period kada je preuzeo austrijski Štrum od 1994. do 2002. godine. Prvak Austrije postao je 1998. i 1999. godine, istih godina osvajao je i austrijski Superkup.
Ligu prvaka sa Šturmom igrao je od 1998. do 2000. godine.
Štraus s Grbavice kasnio se uputio za Japan, gdje je gradio trenersku karijeru. Bio je trener JEF Uniteda, s kojim je osvojio kup 2005. godine. Godinu kasnije postao je selektor Japana naslijedivši legendarnog Zica.
Osim je 2007. doživio moždani udar, ali se kasnije oporavio. Četiri godine kasnije Nogometni savez Bosne i Hercegovine postavio je Osima na čelo Komiteta za normalizaciju, koje je Švabo izveo na pravi put.
Kao što su mnogo puta do sada navijači Želje, čuvali ime Ivice Osima od zaborava parolom: “Slavit ćemo tvoje ime, dok u nama srce bije!”
Jer zaista, legende žive vječno!
