“Srbija ispada smiješna”: Kako srpsko oružje dolazi na ukrajinsko ratište

Povodom afere oko tajnih dokumenta Pentagona Vuk Cvijić za DW kaže „da se oružje iz Srbije ne izvozi direktno u Ukrajinu, već zaobilaznim putevima i preko privatnih trgovaca“, te da vlasti moraju znati gdje ono završava.

Povjerljivi dokumenti Pentagona, u kojima se navodi da srpsko oružje završava u Ukrajini, nije previše nova vijest.

Prošlog mjeseca su mediji bliski Kremlju pisali da je izvjesna količina raketa Grad prodata Ukrajini i da su u toj transakciji učestovale kanadske, slovačke, američke i turske firme. Ruski izvori su objavili snimke tih raketa u skladištu u Slovačkoj i tvrdili da su one namijenjene Ukrajini.

Namjenska industrija Srbije, Ministarstvo odbrane Srbije, ali i predsjednik Srbije Aleksandar Vućić demantovali su te navode, i tom prilikom je predsjednik Srbije rekao „da Beograd nije prodao nijedan komad oružja, niti metak nekoj od strana u sukobu”.

Moskva je tada izrazila duboku zabrinutost i zatražila zvanično objašnjenje Beograda o tim informacijama.

Posljednjih šest godina se zapravo spekulisalo da su se na ukrajinskom ratištu takođe pojavile minobacačke granate proizvedene u Krušiku i automatske puške koje proizvodi Zastava oružje u Kragujevcu. Najnovije otkriće Reutersa govori da je Srbija već isporučivala oružje Ukrajini ili da je izrazila namjeru da to uradi.

Srbija ponovo demantuje

I ovom prilikom je uslijedio demant Ministarstva odbrane Srbije, i kako kaže ministar odbrane Miloš Vučević, „to je po ko zna koji put iznijeta laž i njen cilj je destabilizacija Srbije. Srbija nije prodavala, niti će prodavati oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani, niti zemljama u okruženju tog konflikta”, rekao je ministar.

Ministar je ipak ostavio mogućnost da je srpsko oružje u Ukrajini završilo preko neke treće strane i dodao „da uvijek postoji mogućnost da se neko oružje na nekakav volšeban način nađe i na teritoriji konflikta, ali to apsolutno nikakve veze nema sa Srbijom. To je pitanje za one države koje ne poštuju međunarodne norme, ugovorne klauzule i uzuse poslovanja”, izjavio je Vučević.

Prodaju oružja demantovao je i šef srpske diplomatije Ivica Dačić, koji je podvukao „da od početka ruske invazije na Ukrajinu iz Srbije nije izvezeno oružje nijednoj od strana u sukobu”, navodi se u saopštenju.

Reagovanja su stigla i iz diplomatskih predstavništava u Beogradu. Ambasada SAD u Beogradu je tako saopštila da „ima saznanja da Srbija ne prodaje oružje Ukrajini”. Oglasila se i ambasada Ukrajine u Srbiji, koja ističe „da nema informacije o isporuci oružja iz Srbije i da se pri tome rukovodi izjavama srpskih zvaničnika”.

Dokazi potiru demante

Ministar odbrane je u svom demantiju ostavio mogućnost da je oružje u Ukrajinu stiglo preko treće strane, ali Vuk Cvijić, novinar nedeljnika NIN u razgovoru za DW smatra da „na taj način Srbija ispada smiješna u očima međunarodne zajednice. Jer, mi smo u našem nedjeljniku imali i liste isporuka i fotografije oružja iz Ukrajine još prošle godine, kada je predsjednik Srbije tvrdio da je bila samo jedna isporuka a mi smo dokazali da ih je bilo najmanje još tri. To nije dobra slika za sve partnere Srbije kada demantujete nešto što se ne može demantovati”.

Sumnjivi tokovi oružja

Vuk Cvijić ističe „kako je očito da izvoz oružja ide sumnjivim tokovima, i da način na koji se to radi veoma podsjeća na način kojim je izvlačen novac iz Krušika, o čemu je javnost obavijestio uzbunjivač Aleksandar Obradović. To se prije svega radi na jedan nestransparentan način, preko trgovaca oružjem koji su bliski vlastima”.

Vuk Cvijić pojašnjava „da se oružje ne izvozi direktno u Ukrajinu, već zaobilaznim putevima i preko privatnih trgovaca. Zemlja isporučilac je ipak dužna da isprati gdje to oružje završava, i stoga su ovo prazne priče domaćih zvaničnika kako oni ne znaju gde to oružje završava”, ističe naš sagovornik.

Postoji u čitavoj priči i važan politički momenat a to je reakcija Moskve na ovakve vijesti. Beograd želi da i dalje zadrži dobre odnose sa Moskvom, dok sa druge strane Rusija svakako nije zadovoljna ovakvim vijestima, i kako je već napomenuto, tražila je i zvanično objašnjenje Beograda tim povodom.

Vuk Cvijić smatra „da to svakako nije i ne može biti tajna za Moskvu. S te strane Srbija ispada smiješna pokušavajući da sakrije nešto što se ne može sakriti. Evidentno je da se dugoročno pokazujemo kao nepouzdan partner kako Istoku tako i Zapadu, jer pokušavamo da nešto sakrijemo”, primjećuje ovaj novinar.

Izvoz obojen korupcijom

Problem sam po sebi nije izvoz oružja, nastavlja Cvijić, ali je „problematično što čitav taj proces ukazuje na korupciju. Mi zato vidimo da te namjenske državne fabrike propadaju, a da pojedini privatni trgovci počinju enormno da se bogate”.

Demanti ministra odbrane Miloša Vučevića i ocjena da je ovo pokušaj destabilizacije Srbije za Vuka Cvijića je „samo dokaz da je ova vlast ušla u manir da svaku kritiku pokušava da pretvori u napad na državu. Niko pri tome ne preuzima odgovornost za korupciju koja se već godinama dešava u namjenskoj industriji. Tako smo došli u situaciju da su oni koji ukazuju na korupciju neprijatelji države, a oni koji provode i čine korupciju patriote”, rekao je novinar nedjeljnika NIN Vuk Cvijić za DW.