Nermin Hamzagić, reditelj
“Drama o Mirjani i ovima oko nje” slavi život i potrebu da se odupremo monotoniji
Rad na predstavi, u kojoj je glavnu ulogu dodijelio Snežani Vidović, sa zeničkim glumačkim ansamblom započeo je 13. marta ove godine
Sarajevski redatelj mlađe generacije Nermin Hamzagić i Bosansko narodno pozorište Zenica za prvi zajednički pozorišni projekt odrabrali su predstavu “Drama o Mirjani i ovima oko nje“ prema tekstu Ivora Martinića, koja će premijerno biti izvedena 27. aprila na Velikoj sceni BNP-a.
Rad na predstavi, u kojoj je glavnu ulogu dodijelio Snežani Vidović, sa zeničkim glumačkim ansamblom započeo je 13. marta ove godine.
– Meni je ovo prvi put da surađujem s kolegama iz BNP-a i drago mi je što sam dobio poziv. Dugo već pratim rad svojih kolegica i kolega, tako da je nekako prirodan bio taj slijed da konačno surađujemo. Drago mi je što sam u BNP-u i iz jednog drugog razloga, zato što je ovo jedna od naših najljepših pozorišnih scena – istakao je Hamzagić.
On je izrazio nadu da će “ovo velelijepo zdanje i ovakav dragulj teatarske umjetnosti i arhitekture” biti uskoro i obnovljen.
Što se tiče teksta hrvatskog autora Ivora Martinića, koji je samo dvije godine stariji od ovog bh. redatelja, Hamzagić navodi kako je vrlo uspješan pisac u “Latinskoj Americi, ali i u regionu i u Evropi”.
Predstave po ovom tekstu igrala su beogradska, zagrebačka, ljubljanska, mariborska te pozorišta u Argentini, Venecueli i Urugvaju.
– Ovaj je tekst imao svoju izvedbu i u filmu ‘Plavi cvijet’, gdje je Ivor radio transpoziciju iz medija-dramskog teksta u medij scenarija. Ovo je tekst koji nama s jedne strane otvara veliku mogućnost za istraživanje i daje nam priliku da nekako učitamo vlastito viđenje tog teksta danas. Ono što ga čini posebnim je što on, uprkos svemu, slavi život, slavi tu našu potrebu da se odupremo nekim jednoličnim obrascima u koje upadamo kroz rutinu i monotoniju svakodnevnog života. Mirjana, zapravo, pokušava da osvoji taj neki mali tračak slobode, prostora za sebe – podvlači Hamzagić.
Veliki potencijal ovog teksta, smatra on, je u prepoznavanju te da kroz jednostavne situacije i dijaloge, kao današnja publika, imamo mogućnost da “prepoznamo, ali i učitamo sebe i svoj život na sceni”.
– Mislim da je nešto što je jedinstveno i što je sastavni dio života, jer svi dobro znamo da je život protkan i lijepim i tragičnim trenucima. To oblikuje život i čini ga životom kakvim ga mi poznajemo. A to je ono što uspijeva Igor u svojim tekstovima, ne samo generalno – da napravi neki portret savremenog života. Naravno da se svi možemo prepoznati u tim situacijama, u kojima propitujemo i osjećanja otuđenosti. To je nešto što je, vjerovatno, prepoznatljivo i u životima kojima mi živimo, a to su jaz među generacijama, između roditelja i djece, supružnika, prijatelja…Zapravo, to su sve neke situacije koje ćete imati priliku vidjeti u predstavi i koje su nam svima jako dobro poznate – najavljuje Hamzagić.
Neke od tih situacija su, dodaje, vrlo smiješne, druge vrlo tužne i tragične, ali su “na neki način uzbudljive, zato što su oblikovale i oblikuju naše živote”.
Hamzagić se za ovu predstavu odlučio za članove glumačkog ansambla BNP-a te je, osim glavne uloge koju je dodijelio Snežani Marković, angažirao Tamaru Miličević-Stilić, Faketu Salihbegović-Avdagić, Enesa Salkovića, Selmu Mehanović, Sašu Handžića, Uranelu Agić i Benjamina Bajramovića.
– Velika mi je čast i privilegija surađivati s kolegicama i kolegama. Ja sam njihov rad imao priliku pratiti i ranije. S nekima sam surađivao i u nekim drugim projektima i drugim medijima, tako da je veliko zadovoljstvo raditi s njima. Nevezano za našu premijeru, na koju pozivam publiku, iskoristio bih priliku da pozovem publiku da se što više krene vraćati teatru. Teatar je živa umjetnost i umjetnost trenutka, koja je na neki način refleksija našeg života. Nekada će to što vidimo da nas uznemiri, nekada će da nas na neki način možda i smiri i odbraduje, ali u svakom slučaju to je jedan živ medij, koji je u komunikaciji sa nama. Mislim da u ovim nekim vremenima, koja su izazovna u svakom pogledu, može biti jedno sigurno utočište – uvjeren je Hamzagić.
Primarni fokus u ovom trenutku njemu i njegovom timu je napraviti “relevantnu i uzbudljivu predstavu”, u kojoj će uživati igrati i dijeliti je sa publikom, jer oni ne mogu direktno uticati i na daljni teatarski život ove predstave, ali se nada da će biti jako dugo na repertoarima i drugih pozorišta.
– Drago mi je što sam, od vanjskih saradnika, uspio okupiti tim s kojim i inače sarađujem. Tako da dramaturgiju predstave radi Asja Krsmanović, koja je radila već nekoliko projekata u Zenici, kao i kostimografkinja Irma Saje – naveo je on.
Kompozitor i autor muzike je Enes Zlatar, a scenografiju radi kolegica Sabina Trnka, koja je članica zeničkog pozorišta.