Kako će završiti najduža i najkrvavija bitka rata u Ukrajini?

Za mjestašce Bahmut od sedamdesetak hiljada stanovnika na istoku Ukrajine prije ovog rata je jedva ko čuo. Ali borbe za ovaj gradić u Donbasu traju još od konca prošlog ljeta, uz goleme gubitke.

Koliko tačno poginulih ima? Teško je oko tog vjerovati bilo kojoj strani u sukobu, ali svakako se već radi o desecima hiljada žrtava.

Ruska strana i plaćenici skupine Wagner uvijek iznova tvrde kako je grad osvojen, kao što se čulo početkom ove sedmice, ali to se isto tako redovito pokaže kao neistina. Pomaci na ratištu su već mjesecima minimalni, a često su tek razmjerno kratkotrajni, piše Deutsche Welle.

Ruske snage gotovo svim silama pokušavaju opkoliti branitelje Bahmuta. Pokazalo se da je ipak tačna tvrdnja komandanta skupine Wagner Jevgenija Prigožina izrečena početkom januara kako je osvojen Soledar, mjestašce u blizini Bahmuta.

ali i zapadne obavještajne službe tvrde kako su ruske snage bile već na nekoliko stotina metara od glavne prometnice preko koje stiže opskrba branitelja Bahmuta, ali da su one otjerane, a prometnica opet razmjerno sigurna.

“Lakše”, ali ne i “lagano”

Od početka ove bitke se uvijek iznova postavlja pitanje je li Bahmut vrijedan tolikih žrtava. Civila u Bahmutu ima još možda tek nekoliko hiljada, cijelo mjesto je praktično ruševina. Ono doduše leži na prometnici E40, koja vodi od Harkiva sve do ruskog Rostova na Donu. Kad bi ono palo, ruske snage bi lakše mogle prodrijeti do zapadnijih ukrajinskih gradova kao što su Slovjansk ili Kramatorsk, važno industrijsko i upravno središte područja Donjecka.

Ali tu treba staviti naglasak na “lakše”, a ne na “lagano” osvajanje ukrajinskih područja. U svim ovim mjesecima borbi su goleme ruske snage koje su poslane na to područje prodrle jedva dvadesetak kilometara. Procjena britanskog ministarstva odbrane je preko 20 hiljada poginulih Rusa  samo u borbi za Bahmut.

Usporedbe radi, SAD je za vrijeme cijelog rata u Vijetnamu izgubio 58 hiljada vojnika. U devet godina rata SSSR-a u Afganistanu je ondje poginulo vjerovatno negdje oko 26 hiljada sovjetskih vojnika.

Bivši ruski predsjednik Medvedev je nedavno izjavio kako će, “ako treba, ruski vojnici ići i do Kijeva ili čak Lavova”, ali to sasvim sigurno neće ići kako si možda zamišljaju u Kremlju.

Je li cijena za Bahmut previsoka?

S druge strane, neki se ne samo “generali s kauča” nego i vojni stručnjaci pitaju je li i Ukrajini mudro ustrajati u odbrani Bahmuta i ondje gubiti vojnike koji će joj trebati za protunapad na drugim dijelovima ratišta.

Ona je, čak i kad se ne računa ratište preko goleme rijeke Dnjepar, duga preko 600 kilometara. Vojni historičar Roman Ponomarenko smatra:

“Ako jednostavno predamo Bahmut i povučemo naše vojnike i opremu, ništa loše se neće dogoditi. Ali ako se zatvori obruč, izgubit ćemo i ljude i opremu.”

Ralph Thiele, bivši vojni stručnjak u NATO-u, također procjenjuje kako su šanse Ukrajinaca da zadrže Bahmut “malene”. Tu se radi ipak i o broju vojnika i o logistici dostave streljiva jedne i druge strane. Ali tu stvari ne izgledaju dobro za ukrajinsku stranu.

Usprkos tome, ukrajinski predsjednik Zelenski je već više puta objavio kako će se “Bahmut držati” i kako će se borbe nastaviti usprkos svim gubicima. Bahmut jest već postao simbol ukrajinske odbrane od ruskog napada, makar on nije jedino ratište u ovom ratu.

Odnedavno ruske snage pokušavaju prodrijeti u Avdivku, mjestašce nekih četrdesetak kilometara južno od Bahmuta. Međutim, ruske snage i ondje imaju velike gubitke. Zapadne službe javljaju kako je i ondje ruska 10. oklopna brigada pretrpjela velike gubitke i u opremi i u ljudima, ali proboj nije uspio.

Rezultati se itekako vide

Bez obzira na to što mislili stratezi s prstom na karti, branitelji Bahmuta, makar pod neprestanom paljbom naizgled nepresušne zalihe ruskog topništva, drže položaje i nanose goleme gubitke svakom pokušaju napada.

Također po procjeni britanskog ministarstva odbrane, bitka za Bahmut je zapravo dobivena već i činjenicom što je “zimska ofanziva” ruske vojske praktično propala.

11. januara je zapovijedanje ruskim jedinicama preuzeo lično komandant glavnog štaba  ruske vojske, general Gerasimov. On u ova četiri mjeseca definitivno nije Kremlju bio u stanju pokazati neke rezultate kojima bi Putin mogao biti zadovoljan.

Zapadne stručnjake ne bi začudila njegova skora smjena, ali još je veći problem što i od pričuvnih jedinica koje su u vojnu službu pozvane prošlog ljeta i jeseni nije ostalo mnogo. I to ne samo od protivničke paljbe, nego nije ni malo žrtava alkohola i udesa, čak i smrzavanja.

Opet se u Moskvi čuje o pozivu 400.000 “dobrovoljaca” u ovoj borbi protiv Ukrajinaca. Čuje se čak i najave da nekako treba naći zamjena plaćeničkoj grupi Wagner, makar u Rusiji nema organizacije niti približne njenoj veličini i borbenoj spremnosti.

U Bahmutu ni ta skupina očito nije postigla mnogo, ali je podigla previše prašine kritikama vojnog zapovjedništva i strategije Rusije u ovom ratnom sukobu.