U NPS 27. marta Veče Josipa Pejakovića povodom 55 godina umjetničkog rada

Na Svjetski dan teatra, 27. marta, u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) biće upriličeno Veče povodom 55 godina umjetničkog rada glumca Josipa Pejakovića.

Bard bosanskohercegovačkog glumišta Josip Pejaković izaći ce sa zanimljivim programom pred publiku na matičnoj sceni na kojoj je ostvario neke od najvećih uloga u bh. teatru.

Direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Dino Mustafić je danas na konferencije za novinare u NPS-u rekao da je 55 godina aktivnog umjetničkog staža na pozornici fascinantna brojka koja mnogo govori i o karakteru tog glumca.

– Svaka kuća ima neke svoje ikone, svaka kultura, scenska umjetnost ima svoje bardove. Sasvim sigurno je jedan od njih Josip Pejaković. Ono po čemu je Pejaković poseban jeste njegov ‘nomadski karakter i duh’. Pejaković je širio teatarsku umjetnost u cijeloj ex Jugoslaviji dolazeći u one sredine koje su možda po prvi put vidjeli neki pozorišni akt ili čin – naveo je Mustafić.

Pejaković je, kako je dodao, svojim karakterom pobijedio sve svoje zdravstvene tegobe i nakon 2018. godine ponovo je na pozornici.

– Zato je 27. mart koji slavimo kao Dan teatra, koji je za nas možda najbitniiji dan u kalendarskoj godini, ujedno i jedan lijepi come back Josipa Pejakovića na pozornicu Narodnog pozorišta – dodao je Mustafić.

Josip Pejaković je napisao i monografiju koja je nastala kao plod njegovog ogromnog iskustva i donosi presjek svega što je uradio u karijeri.

– Kad čovjek nakupi toliko godina baveći se suštinom prave umjetnosti, a to je za mene bio i ostao teatar, sve drugo na neki način je samo prenošenje te suštine putem modernih medija, filma, televizije i dr. Međutim, miris pozorišta kamera ne može prenijeti, kao ni direktni kontakt s publikom i aplauz. To samo mi znamo koji smo u pozorištu – rekao je Pejaković.

U tom smislu inspiraciju je pronašao u indivudualnoj komunikaciji gdje je pozorište prezentirao drugima, pogotovo onima koji sa pozorištem nikada nisu imali kontakt.

– To je ta moja lična karta koja se zove “Oj, živote” koju nosim uvijek pored srca. Ona nema rok trajanja, na njoj piše trajno. Sve drugo je prošlo, ostalo u arhivama i fotografijama , a “Oj, živote” i dalje živi sa mnom – rekao je Pejaković.