Saša i Azra su među rijetkim osobama sa Down sindromom u BiH koje imaju posao

Svjetski dan osoba sa invaliditetom obilježen je danas u tuzlanskom Klubu „Zmajevo srce“ – Down syndrome caffe. Bio je ovo važan dan iz još jednog razloga. Saša Šunjka, jedan od uposlenika, proslavio je 33. rođendan.

PIŠE: S. Karaica/Fokus.ba

U Klubu je zaposleno ukupno šest osoba sa invaliditetom, od čega je troje sa Down sindromom. Saša je jedan od njih. Večeras smo ga kratko „ukrali“ od gostiju da mu čestitamo rođendan i porazgovaramo. Nismo ga željeli zadržavati jer se upravo pripremao za puhanje svjećica.

– Mnogo sam sretan danas zbog rođendana, ali i zbog prilike da budem zaposlen. Sviđa mi se posao u Klubu, imam kolege i kolegice sa kojima se dobro slažem. Radim kao konobar, poslužujem goste, ali znam i napraviti kafu. Volim se družiti sa gostima. Redovno nam dolaze djeca iz škola – ispričao je slavljenik za Fokus.

Na rođendanskoj zabavi, ali i ranije tokom dana na obilježavanju Svjetskog dana osoba sa Down sindromom bila je i profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli Edina Šarić, stručna saradnica i prijateljica Kluba „Zmajevo srce“. Od početka je involvirana u proces pripreme osoba sa invaliditetom za posao u ovom kafeu.

– Osobe sa Down sindromom kao i sa svim ostalim vrstama invaliditeta mogu biti korisni članovi društva i dati puno zajednici, ali hoće li biti punopravni članovi zajednice to ovisi prvenstveno o zajednici. Društvo im mora omogućiti uslove za adekvatno obrazovanje, edukacijsko-rehabilitacijsku podršku te zapošljavanje. Ukoliko dobiju takve prilike, oni mogu biti izvrsni na onim poljima gdje smo pronašli njihov potencijal – kaže Šarić.

Naglašava da proces učenja na radnom mjestu i uvođenje u složenije poslove mora biti planiran i postepen. I u Klubu su počeli sa posluživanjem, a nakon nekoliko mjeseci prošli su edukaciju za pripremu kafe, koktela… I ne samo to. Stekli su brojna poznanstva, prijatelje. Kako kaže predsjednik Udruženja „Zmajevo srce“ Omer Isović, osobe sa Down sindromom na poštovanje koje im se ukaže uzvraćaju mnogostruko više.

– Oni su dobri i vrijedni radnici, slušaju sve savjete i upute, a sve zato jer im se rijetko ukazuje prilika i zato je žele maksimalno iskoristiti. Naša Irmela je danas nakon posla trebala ići kući, ali ona je plakala jer nije željela otići. I svi su takvi. Ono što ja primjetim na njima u odnosu na prije godinu dana je da su mnogo napredovali u svim segmentima, u vještinama, komunikaciji, fondu riječi koji koriste… Svako od njih sada može da priprema kafu, čaj i sve ostalo. Svakog gosta i narudžbu ispoštuju. Ako je sedam ljudi za stolom, oni će sve zapamtiti šta je ko naručio – kaže Isović za Fokus.

Osobe sa Down sindromom, kao što reče profesorica Šarić, mogu mnogo toga ukoliko im se pruži prilika. Azra Dedić iz Bihaća iskoristila je svoje, na poslovnom i sportskom planu. Već 15 godina aktivno trenira judo u kojem ostvaruje zapažene rezultate i nositeljica je crnog pojasa. Osvojila je brojne medalje i priznanja od kojih se posebno ističu treće mjesto u svijetu i prvo u Evropi u svojoj kategoriji.

Mama Ramzija kaže da je Azra godinama zaposlena u jednoj kompaniji, radi posao koji je ispunjava i posebno je zahvalna svom poslodavcu na brizi, razumijevanju i podršci.

– Njoj malo treba da bi bila sretna jer je usrećuju svakodnevne “male stvari “, igra sa malim bratićem, slušanje muzike, trening, kafa sa drugaricom… Ona svemu pristupa otvorenog srca i gotovo svemu se raduje istim žarom. Iz svake situacije i svake osobe izvlači ono najbolje tako da često kažem da smo od nje puno naučili i još uvijek učimo šta najviše trebamo cijeniti u životu – priča Ramzija Dedić za Fokus.

Smatra da položaj osoba sa Down sindromom u BiH nije zadovoljavajući jer ne postoje sistemska rješenja gotovo ni u jednoj oblasti, od zdravstvenog i obrazovnog sistema, do brige u trećoj životnoj dobi. Zakonska regulativa postoji, ali je implementacija često paušalna, nepotpuna ili nikakva.

– Uspjeh i općenito kvaliteta njihovog života ovisi o podršci i mogućnostima porodice te nekolicine pojedinaca na određenim pozicijama u vlasti i drugim institucijama koji imaju razumijevanja i empatije za ovu populaciju – zaključuje naša sagovornica.