Policija i kradljivci automobila: Čeka se završni udarac
Zlatna vremena za kradljivce automobila su prošla. Prije desetak godina, ujutro je i po tridesetak građana BiH otkrivalo da njihovog vozila nema tamo gdje su ga noć prije parkirali. U poređenju s tim, ova vrsta sigurnosti sad je neuporedivo veća.
Prema podacima Federalne uprave policije (FUP, u Federaciji BiH prošle godine je ukupno ukradeno 1.100 vozila. U RS-u je ta pojava gotovo iskorijenjena: prošlogodišnji saldo zaustavio se na cifri 88. 
Tim povodom, policija je građanima uputila detaljne preporuke kako da zaštite svoje automobile. Prije svega se savjetuje postavljanje dodatne zaštitne brave za upravljač ili poluge za njegovu blokadu.
“Ugradite alarmni uređaj i elektronsku blokadu motora (skriveni prekidač strujnog kruga). Ugradite poluge za blokiranje mjenjača, papučice, kočnice i kvačila. Zatvorite pomoćni krov i prozore. Ne ostavljajte vozilo u zamračenom i pustom mjestu duže vrijeme bez nadzora. U slučaju nestanka brave i uočenog oštećenja brave, obavijestite policiju, a nakon toga, promijenite bravu i vozilo premjestite na sigurnije mjesto. Kad nadgledate svoje vozilo, pogledajte i susjedovo”, savjetuju iz MUP-a KS.
Tu su i dodate upute: “Uočavajte kretanje sumnjivih nepoznatih osoba u blizini vašeg stana ili kuće, kao i parkirališta. U slučaju da vam je nešto sumnjivo, obavijestite policiju. Kada napuštate vozilo, pa bilo to i na kratko, ugasite motor, izvucite ključ iz kontakt brave, zaključajte vozilo i ne ostavljajte dokumente”, ističu iz MUP-a KS.
Lijepo je od policije što ovako brine za nas. Trebamo ih poslušati. No, lijepo bi bilo da i oni poslušaju nas. Lopovi su, ipak, i njihova briga. A kad hoće, policija mnogo toga i može. Uostalom, pokazala je to i suzbijanjem pojave o kojoj pišem, višestrukim smanjenjem broja ukradenih automobila u odnosu na deceniju prije.
Poznat je i način na koji su to organi gonjenja uspjeli: praćenjem daljeg kretanja ukradenih automobila. Oni su otkrivani u susjednim zemljama ili na raznim otpadima, gdje su sječeni u dijelove i potom tako prodavani. Uhvaćeno je i nekoliko profesionalnih kradljivaca-ucjenjivača. Ukradu vam automobil, potom vas nazovu i zatraže nekoliko hiljada KM da vam ga vrate. I tako se sve završi “povoljno” za obje strane.
Sve ovo postignuto je saradnjom policijskih organa FBiH i RS, iz koje su uglavnom i dolazili kradljivci. Razbijeno je nekoliko “srpskih bandi” koje su, naravno, imale i svoje pomagače u Federaciji. Mnogo su tome doprinijeli i organi gonjenja u Srbiji i Crnoj Gori. No, čistka nije dovedena do kraja. Dešava se da lopovi kradu i automobile iz voznog parka državnih organa, čak i one koji pripadaju organima sigurnosti!
Upravo ovih dana jedan moj prijatelj brine brigu oko svog ukradenog Audija. Ne uzda se puno u policiju. Bilo bi mu draže da mu se lopovi sami jave. Spreman je platiti “otkup” vlastitog automobila.
I to svakako govori o nepovjerenju u policiju. U posljednje dvije-tri godine ona se mnogo manje bave ovom pojavom nego prije. A potreban je još jedan veliki, završni udarac, kojim bi se auto-mafiji posijeklo korijenje.
Taj trenutak još nije blizu. Prema pomenutoj statistici, i danas se ipak kradu najmanje četiri vozila dnevno. Saldo je još lošiji ako tome pridodamo one automobile čiji nestanak nije ni prijavljen, jer vlasnici tajno pregovaraju sa kradljivcima, spremni na “otkup” vlastite pokretne (na četiri točka) imovine.
Komentar poznatog novinara, urednika i političkog analitičara Vlastimira Mijovića preuzet je sa bloga mijović.net.
