Firma EUROLED iz Sarajeva je osnovana kako bi kupila “Hidrogradnju”

ŠvIcarsko-hrvatska kombinacija u narednih petnaestak dana bi mogla postati vlasnik nekadašnjeg građevinskog giganta “Hidrogradnje” iz Sarajeva. Ovo je za “Nezavisne” kazao Zijad Fazlagić, stečajni upravnik ovog preduzeća, rekavši da je firma, čiji su vlasnici dva čovjeka, uplatila novčani iznos od 200.000 KM na ime obaveznog osiguranja u decembru prošle godine.

“Imamo potencijalnog kupca, švicarsko-hrvatsku kombinaciju, koja je uplatila iznos potreban za osiguranje. Ipak, oni su trebali cjelokupan iznos uplatiti do 20. februara, ali su tražili da zbog nekih njihovih okolnosti produžimo rok tog plaćanja, pa sam im to omogućio. Kupci su obavezni uplatiti 88,6 miliona KM za ‘Hidrogradnju’. Očekujem da će to biti realizovano u narednih 10-15 dana, a u kontaktu smo sa potencijalnim kupcem”, kazao je Fazlagić.

Dodao je da ovaj nekadašnji građevinski gigant uprkos stečaju radi u punom kapacitetu i nastavio je svoje poslovanje.

“Trenutno je zaposleno 100 osoba u preduzeću, a u toku sezone bude oko 150-170 zaposlenih. Kupci su stečajnim planom obavezni da zadrže broj zaposlenih, odnosno povećaju broj zaposlenih, te nastave rad pet godina nakon preuzimanja preduzeća”, objasnio je Fazlagić.

Kako nezvanično saznaju “Nezavisne novine”, potencijalni kupac ovog preduzeća je firma EUROLED iz Sarajeva, koja je, između ostalog, osnovana kako bi mogla kupiti “Hidrogradnju”.

Kako piše u informacijama, vlasnici ove firme su Nurija Pajazetović i Franco Santi.

“Navodno su njih dvojica imala dva partnera iz Austrije sa kojima bi preuzeli ovo preduzeće, međutim Austrijanci su odustali jer im je BiH nepouzdana za ulaganje”, kaže isti izvor.

Kako je ranije rečeno, od eventualne prodaje “Hidrogradnje” bili bi namireni povjerioci, te bi se povezao radni staž radnicima uz isplatu svih dugovanja prema njima.

“Hidrogradnja”, koja je u stečaju od 2017. godine, je za vrijeme bivše Jugoslavije gradila auto-puteve i mostove širom svijeta, a imala je angažmane u mnogim zemljama Afrike i Azije. Za ovo preduzeće su bile zainteresovane tri inostrane kompanije: iz Švicarske, Italije i Australije.

Ovo preduzeće, koje je bilo među najvećim kompanijama u bivšoj Jugoslaviji, je prije tridesetak godina zapošljavalo više hiljada radnika, a godišnje je uspijevalo ostvariti zaradu i oko 300 miliona dolara.

Od ovog broja dvije trećine novca preduzeće je zarađivalo u inostranstvu, te su sklapali višemilionske poslove u Libiji, Iraku i drugim zemljama.