Ovih dana se obilježava 20 godina od kako je većina Srba napustila Sarajevo, nakon reintegracije grada. Najveći broj njih je za sobom palio kuće, nosio pokućstvo, a neki su iskopavali i mrtve. Međutim, jedan dio je ostao. Među njima je Dušan Šehovac, predratni asistent na Fakultetu političkih nauka, a poslije rata osnivač Demokratske inicijative sarajevskih Srba.
Za naš program kaže kako se ne kaje što je ostao, ali se kaje što više nije uradio da ostanu i drugi Srbi. Poručuje kako su Srbe iz Sarajeva za nos odveli Srbi, u leđa ih nogom udarali Bošnjaci, a sve to posmatrala međunarodna zajednica i nije ništa radila.
RSE: Gospodine Šehovac, kažete za sebe da ste konstitutivan Srbin u Sarajevu, ali da niste ravnopravan. Šta time želite reći?
Šehovac: U Sarajevu imaju tri vrste konstitutivnih Srba, svi su konstitutivni, i Srbi iz Republike Srpske i Srbi koji su živjeli u Sarajevu tokom rata i Srbi koji su bili drugi dio rata u Sarajevu. Razlika je u tome što konstitutivni Srbi životare u gradu, jer ne mogu dobiti ni posao, ni političku, ni državnu funkciju.
Srbi sarajevski koji su tu živjeli i radili tokom rata dobijaju sve moguće funkcije, pa kada se našalim kažem da još samo nisu dobili funkciju da budu popovi. Treća grupa su oni koji dolaze u Sarajevo i to su politički Srbi iz Republike Srpske i oni su konstituitivni. Međutim, Srbi koji dolaze iz Republike Srpske u Sarajevo žive od Sarajeva, a govore da ga treba izbjegavati.
I to jako dobro žive, jer imaju odlične plate, beneficije, njihova djeca rade po institucijama Bosne i Hercegovine po zemljama svijeta, ambasadama i konzulatima. Srbi koji su živjeli tokom rata mogu se vidjeti na svim mogućim funkcijama i najbolji primjer jeste Dan nezavisnosti kada se od jutra do večeri na TV BiH pojavljuju Miro Lazović i Mirko Pejanović koji ponavljaju dvadeset puta rečene misli. Oni dobro žive i unovčavaju to što su Srbi.
RSE: U tom kontekstu, kako žive Srbi koji su u toku rata bili na područjima Sarajeva koja su bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske i ostali su u svojim domovima?
Šehovac: Nisu prihvaćeni ni od domaćih vlasti, ni od domaćeg nacionalnog korpusa predstavljenog u politici, religiji, nevladinom sektoru, medijima, ekonomiji. Nisu prihvaćeni, a naravno niko nas ne voli iz Republike Srpske, jer kao što su me ovih dana ocijenili – Dušane ti si pravi Alijin Srbin.
RSE: Šta je Vas opredijelilo da krajem 1995. i početkom 1996. godine ostanete u kući, s obzirom da je oko 90% Srba iz Sarajeva i okolnih mjesta otišlo?
Šehovac: Ovih dana su me napali, jer sam rekao – da, Dušan Šehovac je 1. marta na referendumu glasao za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Međutim, ja danas ne bi glasao na to pitanje za, glasao bih protiv. Jer, ja sam tada glasao za ravnopravnu moju državu. Međutim, ona je danas duboko neravnopravna na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Ja se nisam pokajao što sam ostao u Sarajevu. Uspio sam sa svojom porodicom da obezbijedim pošteno sredstva za život. Pokajao sam se samo zato što nisam više uradio da 1995. nađem i više intelekta i više moralne snage i više ljudi da sačuvamo Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine.
RSE: Koliko je šteta za Sarajevo da 150.000 stanovnika srpske nacionalnosti ode iz Sarajeva i koliku su štetu nanijeli ne samo prema gradu, već i prema tim ljudima, vlasti Republike Srpske?
Šehovac: Nije samo krivica što su Srbi otišli na SDS-u i propagandi. Krivicu nose i Bošnjaci koji su svim sredstvima tjerali Srbe da odu iz Sarajeva. Krivicu snosi i međunarodna zajednica koja je samo došla da zaradi, ne vodeći računa ni o jednom narodu. Srbe iz Sarajeva su za nos odveli Srbi, u leđa ih nogom udarali Bošnjaci, a sve to posmatrala međunarodna zajednica i nije ništa radila.
RSE: Koliko danas imate kontakata sa prijateljima i koliko su spremni da se vrate u Sarajevo, ukoliko nisu prodali imovinu?
Šehovac: Teško je čupati ih otamo i vratiti ih. Ja ne sanjam, niti zovem da se ljudi vrate iz tih prostora, ali mislim da dio onih koji žive u Sarajevu i koji dolaze ovdje mogu uraditi mnogo i za Srbe u Sarajevu i za Srbe u Republici Srpskoj.
RSE: Kako gledate na politiku 20 godina kasnije koju vodi Banjaluka i Sarajevo prema sarajevskim Srbima?
Šehovac: Kada je riječ o politici prema sarajevskim Srbima, to je prava slika onoga kako političke stranke iz Mostara, Banjaluke i Sarajeva gledaju prema sarajevskim Srbima. Pa, isto onako kako gledaju na pitanje Bošnjaka u Banjaluci, isto onako kako gledaju na pitanje Hrvata u istočnom Mostaru ili Bošnjaka u zapadnom Mostaru. Znači, gledaju tako da se prvo oni okoriste od te politike, da svoj narod dovedu na teritorije kako bi ih okupili oko ideologije i religije kako bi sa njima vladali.
RSE: Popis stanovništva još nije objavljen i tri godine se čeka da bude. Bilo je mnogo špekulacija o broju Srba u Sarajevu. Prema Vašim saznanjima, šta će popis pokazati kada je o tome riječ?
Šehovac: Moje osjećanje je da ih u Sarajevu nema više od 15.000. U većini sarajevskih opština nema nijednog Srbina zaposlenog u opštini ili drugim institucijama, nema ni Hrvata, naravno. Onda imate situaciju da predsjednik Opštinskog vijeća Ilidža je Bošnjak iz Bratunca, jer nema Srba.
Svi sanjanju o zastupljenosti stanovništva, pa zbog nakaradne politike, posebno Bošnjaci se opredjeljuju kao Srbi da bi mogli dobiti funkciju u domovima naroda. Mislim da svako normalan mora biti protiv zloupotrebe popisa. Zato imamo karikaturu da imamo Čovićeve Srbe i Bošnjake koji se zloupotrebljavaju, Dodikove Hrvate i Bošnjake, koji se zloupotrebljavaju i Hrvate i Srbe koje Bošnjaci zloupotrebljavaju. U Srbiji je bio jedan Sejdo Bajramović, u Bosni i Hercegovini ih ima hiljade.
