Kako je najsiromašnija zemlja EU spasila Ukrajinu u najtežim trenucima

U proljeće prošle godine ukrajinskoj vojsci dramatično je nedostajalo goriva i streljiva sovjetskog kalibra potrebnog za borbu protiv ruske invazije. Spas je došao s neočekivane strane – iz Bugarske. Zahvaljujući svojoj podijeljenoj unutarnjoj politici – i proruskim sklonostima većeg dijela njezine elite – Sofija se tokom invazije trudila naglasiti da ne naoružava Ukrajinu, piše Politico.

To je, međutim, bila dimna zavjesa, pokazalo je istraživanje njemačkog dnevnika Die Welt, sestrinske publikacije Politica u grupi Axel Springer. Zahvaljujući ekskluzivnim intervjuima s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrom Kulebom, bivšim bugarskim premijerom Kirilom Petkovim i njegovim ministrom financija Asenom Vasilevim, Die Welt je sastavio sliku o tome kako je Bugarska ušla u cijelu priču i koristila posrednike da Kijevu opskrbi vitalne zalihe oružja, streljiva i dizela u kritičnom trenutku borbe prošle godine.

Dok je Petkov, koji je bio bugarski premijer u vrijeme izbijanja rata, pokušavao povući zemlju na zapadniju, pro-NATO putanju, morao se uhvatiti u koštac s intenzivnim otporom prokremaljskih političara, uključujući i svoje koalicijske partnere Socijaliste, koji su nasljednici nekadašnje Komunističke partije.

Čak je morao otpustiti vlastitog ministra odbrane zbog papagajskog ponavljanja ruskih spinova o ratu. Barem u javnosti, Petkov je nastojao umanjiti svaku ideju da će Bugarska – unatoč značajnim zalihama oružja iz sovjetske ere – naoružati Ukrajinu. S obzirom na te osjetljivosti, službeni stav Bugarske prema ratu stavio ju je u isti koš kao i Mađarsku Viktora Orbána – previše politički podložnu Moskvi.

Ali Petkov i Vasilev, sada opozicioni političari koji traže put natrag na vlast na nadolazećim izborima, prekinuli su svoju šutnju o pravim razmjerima uloge Bugarske prošlog proljeća.

“Crvena linija”

Dok je Socijalistička partija u Sofiji bugarske isporuke oružja ukrajinskim snagama nazivala “crvenom linijom”, Petkovljevi dužnosnici izbjegavali su transakcije između vlada i koristili posredničke firme u Bugarskoj i inostranstvu kako bi otvorili opskrbne rute zračnim i kopnenim putem kroz Rumunjsku, Mađarsku i Poljsku.

“Procjenjujemo da je otprilike trećina streljiva potrebnog ukrajinskoj vojsci u ranoj fazi rata dolazila iz Bugarske”, rekao je Petkov za Die Welt. Podjednako osjetljivo, dizel koji je Bugarska isporučivala Ukrajini prerađen je od ruske sirove nafte u crnomorskoj rafineriji, koja je u to vrijeme pripadala ruskoj firmi Lukoil. “Bugarska je postala jedan od najvećih izvoznika dizela u Ukrajinu i povremeno je pokrivala 40 posto ukrajinskih potreba”, rekao je bivši ministar financija Vasilev za Die Welt.

Vlada u Kijevu potvrdila je ovu verziju događaja. Kuleba je za Die Welt rekao da je njegovoj zemlji prijetila opasnost da ostane bez streljiva u aprilu prošle godine. “Znali smo da bugarska skladišta imaju velike količine potrebnog streljiva pa me predsjednik Zelenski poslao da nabavim potreban materijal”, rekao je Kuleba.

U to vrijeme, objasnio je Kuleba, radilo se o “životu i smrti”, jer bi inače Rusi zauzeli još sela i gradova, ubili, mučili i silovali još više Ukrajinaca. Suočen sa zahtjevima Kijeva, Petkov je odgovorio da njegova domaća situacija “nije jednostavna”, ali da će učiniti “sve što je u njegovoj moći”.

“Kiril Petkov je pokazao integritet i uvijek ću mu biti zahvalan što je iskoristio sve svoje političke sposobnosti da pronađe rješenje”, nastavio je Kuleba. Priča je, rekao je Kuleba, jednostavna – dok su neki članovi bugarske koalicije stali na stranu Rusije, Petkov je odlučio “biti na pravoj strani historije i pomoći nam da se obranimo od mnogo jačeg neprijatelja”.

Dan nakon početka invazije

Dana 25. februara, samo jedan dan nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, na neformalnom sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu, Petkov je svojim kolegama naglasio da Zelenski možda ima manje od 48 sati života, da je njegovo ime na popisu za likvidaciju u Moskvi te da Vijeće mora odmah donijeti teške odluke o sankcijama. Europska komisija je u konačnici podržala te poteze.

Istodobno, ministar financija Vasilev sudjelovao je na sastanku ministara finansija EU u Parizu. I tu je bilo neodlučnosti. Svi su još bili u šoku zbog napada. Zatim je Vasilev održao govor. Ne o brojkama i ekonomskim posljedicama, već o tome što je Putin mislio pod “denacifikacijom Ukrajine”. Osvrnuo se na bugarska iskustva.

“Isto su to Rusi počinili u Bugarskoj nakon Drugog svjetskog rata, ubili su tisuće disidenata, profesora i svećenika”, rekao je Vasilev. I on je zatražio hitno donošenje rezolucija, a sudionici sastanka potvrdili su za Die Welt da je bugarski ministar promijenio raspoloženje okupljenih delegata.

Dva dana kasnije Bruxelles je primijenio te mjere. U EU krugovima oni su poznati kao “bugarski prijedlog”.

Dana 19. aprila, neposredno prije Petkovljeva posjeta Kijevu, ukrajinski ministar vanjskih poslova Kuleba otputovao je u Sofiju jer je bila započela nova neizvjesna faza rata. Ukrajinci su potisnuli osvajače iz šire regije Kijeva i sa sjevera, ali većina zapadnog oružja još nije bila isporučena. Borbe su bile toliko intenzivne, kaže danas Kuleba, da je Ukrajina hitno morala obnoviti svoje zalihe, posebno streljiva sovjetske proizvodnje. To je ono što je Zelenski smatrao da Kuleba može osigurati u svojoj misiji u Sofiji.

“Naša privatna vojna industrija proizvodila je punom parom”

Petkov sada kaže da je njegova vlada ovlastila posrednike za izvoz, ne izravno u Ukrajinu, već posredničkim firmama u inostranstvu.

“Naša privatna vojna industrija proizvodila je punom parom”, rekao je Petkov. Snimke iz travprila nja prikazuju teretne avione “natovarene do vrha” oružjem kako lete između Bugarske i Poljske. Poljski aerodrom Rzeszów, 70 kilometara od ukrajinske granice, koju pažljivo čuva NATO, bila je glavna točka za otpremu. “Pobrinuli smo se da kopneni put preko Rumunije i Mađarske također bude otvoren za kamione”, rekao je Petkov.

Kuleba je potvrdio te isporuke. Naglasio je da se ne radi o tome da bugarska vlada izravno pruža vojnu pomoć Ukrajini, “već da su ukrajinske firme i kompanije iz zemalja NATO-a dobile priliku nabaviti ono što je potrebno od bugarskih dobavljača”.

Prema informacijama dostavljenim Die Weltu, SAD i Velika Britanija platile su ove isporuke.

Činilo se da je cijela operacija razotkrivena u junu kada je čelnik državne vojne izvozne tvrtke Kintex, Aleksandar Mihailov, morao dati ostavku nakon političkog spora, pa je izašao u javnost s brojkama – vjerovatno s ciljem destabilizacije vlade. Mihailov je govorio o izvozu vrijednom dvije milijarde eura od početka rata. Spomenuo je i isporuke streljiva za višecijevni raketni bacač Grad BM-21.

Ali onda je sve opet utihnulo. Međunarodni mediji ostali su pažljivo fokusirani na isporuku zapadnog oružja, uključujući američke lansere projektila HIMARS. Socijalistička stranka u bugarskoj vladi stalno je prijetila da će raskinuti koaliciju ako Kijevu bude upućena ikakva direktna podrška, ali nije mogla, jer takva podrška službeno nije postojala.

Slanje dizela Ukrajini

U sljedećem koraku, Bugarska je poslala dizel Ukrajini.

Vasilev se prisjeća sastanka Svjetske banke u Washingtonu u proljeće. Tamo mu je, kako je rekao, jedan ukrajinski dužnosnik saopćio da kijevskim trupama ponestaje goriva. Bugarska ima rafineriju u blizini Burgasa na Crnom moru, kojom upravlja podružnica ruskog Lukoila, a opskrbljuje se tankerima iz Rusije.

Vasilev je rekao kako je potaknuo Lukoil u Bugarskoj da izvozi višak nafte u Ukrajinu. Reakcija je bila pozitivna, a tamošnji zaposlenici također su osudili Putinov rat. Sama Bugarska treba otprilike polovinu goriva koje proizvodi rafinerija, a ostatak je, kaže, otpremljen u Ukrajinu. I ovoga puta opskrba lokalnih firmi odvijala se preko stranih posredničkih kompanija. Kijev je Die Weltu potvrdio da su ukrajinske kompanije dobile bugarski dizel u ovoj iznimno važnoj fazi rata.

“Kamioni i cisterne redovno su išli u Ukrajinu preko Rumunjske, a u nekim slučajevima gorivo je utovareno i na teretne vlakove”, rekao je Vasilev. Otvaranjem tajnih opskrbnih linija za Ukrajinu Petkov je preuzimao veliki rizik. Ankete u Bugarskoj pokazale su da je 70 posto građana zabrinuto zbog uvlačenja u rat i stoga se protivi prevelikoj potpori Ukrajini. Predsjednik Rumen Radev, kandidat Socijalističke stranke, potaknuo je ovo raspoloženje, tvrdeći da bi Bugarska postala zaraćena strana ako bi se isporučivalo oružje.

Tek nedavno je došao kraj ovoj igri skrivača. Rafinerija Lukoil u Burgasu od početka godine u potpunosti je pod kontrolom Bugarske, bez poveznice sa sjedištem u Rusiji, a naftu sada traži iz drugih zemalja. Vlada u Sofiji službeno je u novembru zatražila od Komisije EU dozvolu za izvoz dizela rafiniranog iz ruske nafte na odredišta uključujući Ukrajinu.

Pažnji Kremlja nije promaknulo da je Bugarska pod vodstvom Petkova i Vasileva ulagala goleme napore kako bi pomogla Ukrajini. Počevši od maja, Moskva je bombardirala njegovu zemlju kibernetičkim napadima, rekao je Petkov. To je pogodilo elektroopskrbu i pošte, a povremeno se nisu mogle isplatiti penzije državnim službenicima.

Moskva je također pokušala podmititi zastupnike i infiltrirati se u vlast. Između marta i juna Bugarska je protjerala oko 70 djelatnika ruske ambasade u Sofiji zbog špijuniranja. Moskva je prije rata znala da je Bugarska zemlja EU koja najviše ovisi o ruskom plinu i odlučila je to iskoristiti.

Već 27. aprila Gazprom je odabrao Bugarsku kao prvu zemlju EU kojoj će prekinuti izvoz plina. No, Sofija nije popuštala. Unutar 24 sata premijer Petkov predstavio je rješenje koje bi omogućilo da gotovo sedam miliona stanovnika Bugarske preživi bez plina iz Rusije. Organizirao je dva tankera ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Američkih Država po istoj cijeni po kubnom metru koju je naplaćivao Gazprom.

Petkov sada objašnjava zašto je SAD bio spreman pristati na to: “Jasno sam rekao u razgovorima da su tankeri politički signal cijeloj Europi kako uvijek postoje načini otklanjanja ovisnosti o Rusiji.” Također je dovršio povezivanje plinovoda s Grčkom kako bi katalizirao alternative ruskim opskrbnim linijama.

Rušenje vlade

Petkovljeva vlada je srušena parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja tokom ljeta. Svoju ulogu u tome imale su i proruske snage. Do jeseni su Petkov i Vasilev bili samo privremeno na dužnosti. Od tada je zemlja uhvaćena u političkoj slijepoj ulici, ali se stav prema Ukrajini donekle promijenio.

U decembru je parlament odlučio službeno dopustiti isporuke oružja Ukrajini. “Duboko smo zahvalni Bugarskoj na tome”, rekao je Kuleba. Međutim, istaknuo je kako već vidi pokušaje da se ta odluka torpedira: “Nevjerovatno je koliko uporno te snage pokušavaju Bugarsku odvući na stranu agresora i koljača.”

Petkov i Vasilev već su ispisali historiju svojom tajnom pomoći bez presedana. Sa svojom strankom Nastavljamo promjene žele se ponovno kandidovati na sljedećim izborima i nastaviti svoju borbu za Bugarsku, koja se muči s korupcijom starog poretka i traži zapadniji kurs.

Petkov insistira na tome da je jedna stvar nepovratna: “Pokazali smo da je svijet moguć bez ovisnosti i straha od Rusije.”