Kondžić: Samo zajedničkom borbom protiv korupcije možemo ostvariti bolje rezultate

Direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH (APIK) Elvis Kondžić u intervjuu za Fokus najavljuje aktivniju, snažniju i sveobuhvatniju prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH. Kondžić koji je na poziciji direktora APIK-a manje od pola godine govori o potrebi intenziviranja saradnje Agencije s ostalim institucijama u BiH na svim nivoima, kao i s privatnim sektorom, nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom i s medijima, ali i s građanima. Premda je apsurdno da Vijeće ministara BiH od 2019. godine nije usvojilo Strategiju za borbu protiv korupcije, a ova pošast sve dublje ulazi u sve pore bh. društva, nanoseći time samoj državi nemjerljivu štetu, Kondžić kaže da će on i ostali u Agenciji na čijem je čelu učiniti maksimum napora da se uhvate ukoštac sa svim problemima koji sprečavaju efikasniju borbu protiv korupcije kako bi ona bila vidljivija i učinkovitija nego što je bila proteklih godina. S obzirom na to da je borba protiv korupcije jedan od ključnih uvjeta za trasiranje evropskog puta BiH, Kondžić kaže da “i ukoliko riješimo sve druge probleme, a korupcija ostane na ovom nivou, evropska budućnost BiH je upitna”.

RAZGOVARALA: SEMIRA DEGIRMENDŽIĆ/FOKUS.BA

Fokus: Gospodine Kondžiću, koji su to prioriteti iz nadležnosti APIK-a koje ste detektirali otkako ste na čelu Agencije, a koji bi doprinijeli efikasnijoj borbi protiv korupcije?

Kondžić: Kada smo na čelo ove agencije došli kolegica Damirka Mioč, kolega Rade Ristović i ja, ono što nas je prvenstveno ohrabrilo za sve daljnje aktivnosti jeste to da Agencija raspolaže prvenstveno izuzetno profesionalnim ljudskim potencijalima čija profesionalnost i stručno znanje predstavljaju osnov za sve buduće korake u prevenciji i koordinaciji borbe protiv korupcije. Sve ostalo se može znatno doraditi, poboljšati i unaprijediti. Treba podsjetiti da je Agencija svojedobno nastala kao alibi za i osnovni razlog za dobijanje bezviznog režima. Međutim, čini se da je nakon toga došlo do njenog svojevrsnog “zamiranja”. Ne želim govoriti o tome šta je bilo prije nas, ali ono što smo naslijedili ovdje nije u nekoj zavidnoj situaciji, nego je situacija koja zahtijeva svakodnevno poboljšanje. Neophodno je da se Agencija vrati na nivo koji joj pripada, a onda kasnije da sustignemo svoje kolege, odnosno one agencije u regiji i institucije na državnom nivou koje su na neki način pandan ovoj agenciji. To podrazumijeva poduzimanje niza aktivnosti, a prije svega provedbu onih za koje je ova agencija nadležna i koje mora ispuniti. Pri tome se mora stalno imati u vidu da Agencija ne treba da postoji sama zbog sebe, nego zbog građana i onih zbog kojih je i nadležna.

Fokus: Korupcija je jedan od najvećih problema u BiH, pokazuju to svi relevantni izvještaji. Na koji način Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije može doprinijeti boljim rezultatima u borbi protiv ove pošasti?

Kondžić: Dva najznačajnija sektora u Agenciji su Sektor za koordinaciju borbe protiv korupcije i Sektor za prevenciju korupcije. S jedne strane, Sektor za koordinaciju borbe protiv korupcije koordinira s tužilaštvima, s ostalim institucijama, s prijaviteljima korupcije, u namjeri da njihov slučaj dobije epilog u tužilaštvima i sudu i vrši izvjesne radnje na osnovu kojih građani treba da dobiju konkretne informacije o tome kako prijaviti korupciju i šta je za to neophodno. Ali tu postoji prostor za poboljšanje. U tom pravcu moramo i započeli smo s intenziviranjem rada s tužilaštvima. Drugi sektor, koji je bio marginaliziran, a koji ima ogromnu snagu je Sektor za prevenciju korupcije. U svim modernim zemljama prevencija, zapravo, rasterećuje represivne organe. Mi moramo biti otvoreni do kraja i reći da Agencija nije represivni organ, nema nadležnosti i mogućnosti da hapsi, da vrši istrage i ostale radnje, ali zato ovaj sektor za prevenciju ima ogromnu snagu, jer u saradnji s akademskom zajednicom, privrednim subjektima i organizacijama u kojima su privredni subjekti organizirani sa školama, s institucijama, može ukazati na to koliko je prevencija bitna i radom s institucijama može rasteretiti organe represije. Naime, dovoljno je da ukažete na samu činjenicu šta je korupcija, na koje se sve načine ona odvija, nije to samo mito, nije to samo davanje novca, tu su razne druge usluge, koristi koje se izvlače, pa od korupcije na najnižem nivou do najviših političkih nivoa bitno je ukazati građanima na to šta je to korupcija.

Fokus: Govorite s puno entuzijazma o budućim aktivnostima, ali Vijeće ministara BiH još uvijek nije usvojilo Strategiju za borbu protiv korupcije i Akcioni plan za provođenje te strategije, a u kojima ste ustanovili prioritete, principe i mehanizme zajedničkog djelovanja svih institucija u BiH kao i svih segmenata društva i građana na planu prevencije korupcije i borbe protiv korupcije.

Kondžić: Ova agencija je kapacitirana s 33 osobe i s tim brojem ljudi ne može pokriti cijelu državu. Iz tog razloga, prema zakonskoj nadležnosti, u opisu poslova Agencije su i izrada Strategije za borbu protiv korupcije i Akcionog plana za provođenje te strategije. Na taj način uključujemo i ostale institucije u borbu protiv korupcije. U tome je snaga Agencije. Nažalost, u protekle dvije godine bili smo svjedoci da Strategija nije usvojena. Prvi put smo okončali cjelokupnu proceduru za usvajanje ove strategije i nadamo se da će je Vijeće ministara BiH u narednom periodu usvojiti. Strategija podrazumijeva niz aktivnosti koje će koordinirano raditi i izvršavati institucije države i institucije na nižim nivoima, a sve s ciljem suzbijanja korupcije. Znamo da u okviru svog rada svaka institucija od općine do države ima i izvjesne ranjivosti kada govorimo o korupciji. Naš Sektor za prevenciju korupcije predvidio je u tom smislu  planove integriteta i tu ćemo koordinirano raditi kako bi pojačali izradu planova integriteta. Osim toga, ostale institucije će imati i edukacije, provjere vlastitog zakonodavstva, davanje mišljenja… Mi u Agenciji i dajemo mišljenje na izvjesno zakonodavstvo, međutim, ostale institucije će morati ta mišljenja koja mi damo, a koja se odnose na ranjivost na korupciju, u potpunosti uvažiti, jer samo tako se možemo efikasnije boriti protiv svih oblika korupcije. Strateški okvir je veoma bitan za koordiniran rad onih tijela i organa koji se bave borbom protiv korupcije, ali je, također, to bitno i za međunarodni nivo.

Bitno nam je da kao država nastupamo u multilateralnim organizacijama u kojim sudjelujemo, a iz kojih crpimo ogromno znanje i uputstva, putokaze kako se boriti protiv korupcije. Zemlje koje su imale više iskustva tako transportiraju ili transpodiraju svoje znanje, a djelomično i zakonodavstvo Evropske unije, što je za nas od izuzetne važnosti.

I mi moramo poštovati samu strategiju, a ostale institucije, po mom mišljenju, više bi trebale da se oslone na vlastiti integritet, da upoznaju svoje slabe tačke na korupciju  i da se time pozabave. Mi kao državna institucija ne možemo spriječiti u potpunosti sami korupciju u zemlji, ali je interesantno da u proteklih nekoliko godina niko nije čuo da je Agencija djelovala i koji je rezultat ostvarila. I to je jasan pokazatelj da se moramo vratiti našoj nadležnosti i moramo raditi ono na što nas obavezuju budžet, zakonodavac, Vijeće ministara BiH i svakako ono što od nas očekuju građani.

PROMIJENITI PARADIGMU

Fokus: Na koji način građani mogu Agenciji prijaviti saznanja o potencijalnim koruptivnim djelima i može li se sam taj proces unaprijediti i poboljšati?

Kondžić: Agencija prijave zaprima putem e-mail adrese i dva telefonska broja i one se dostavljaju u nadležni sektor. Najčešće su to anonimne prijave. Kolege, odnosno pomoćnik direktora, zajedno s kolegama u Sektoru za koordinaciju borbe protiv korupcije zaprimaju tu prijavu i zajedno s njima prolazi kroz tu prijavu. Prvo se moraju utvrditi elementi po smjernicama da li je prijava relevantna ili ne, da li se može prihvatiti ili ne, ali u svakom slučaju kada dođe do prijave bilo kojeg nivoa korupcije,  ta se prijava zaprima i upućuje se nadležnom tužilaštvu. Ono što je neophodno poboljšati jeste način na koji tužilaštvu dostavljamo te prijave. Vrlo često, bar ono što sam ja vidio, jeste da je to rađeno putem jednog obrasca – upitnika koji po ocjeni i samih tužilaca i po onome što smo mi utvrdili nije dovoljno, jer ne daje tužiocima dovoljno elemenata za djelovanje. Treba podsjetiti da Agencija nije istražni ni sudski organ i mi ne možemo pribaviti dokaze, ne smijemo tražiti dokaze niti previše podataka koje bi tu osobu odvratile od toga da nam konkretno prijavi korupciju, stoga smatramo da je bitno u tom obrascu navesti što više detalja. Osim navedenih mogućnosti, prijavitelji korupcije mogu doći i u prostorije Agencije i kolegama  usmeno prijaviti korupciju. Imamo kadar koji se bavi isključivo tim pitanjima, ali češće su pisane prijave. Nakon toga se ta prijava razmatra, ako je riječ o zahtjevu za zaštitu po Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije, onda jedan takav predmet dolazi ovdje na tematski kolegij gdje zajedno s kolegama odlučuju o tome, razmatraju taj slučaj, što nije uvijek jednostavno, kome se treba dodijeliti zaštita. Do sada smo imali 33 takva zahtjeva, od kojih su 22 odbijena, 10 ih je prihvaćeno i jedan je u razmatranju.

Fokus: Da li Agencija prati status predmeta koje proslijedi tužilaštvima i kakva je uopće saradnja Agencije s pravosudnim institucijama?

Kondžić: Mi povremeno pratimo razvoj situacije i šaljemo upit prema tužilaštvu u kojoj je fazi rad na nekom slučaju. Vrlo često se to radilo samo na upit onoga ko je prijavio korupciju. Naša intencija je da tu komunikaciju intenziviramo i da ona bude poboljšana. To uključuje i doradu našeg obrasca za prijavu korupcije, o čemu sam već govorio, u saradnji s tužiocima, a sve kako bi oni već nakon prijave eventualnog slučaja korupcije imali više informacija o određenom djelu, odnosno moći će brže odlučiti da li će se dalje baviti tim slučajem ili je to neosnovana prijava. Nadam se većoj saradnji s tužiocima, nego što je ona bila do sada i smatram da ćemo na taj način ohrabriti prijavitelje korupcije. Sam pojam prevencije nije samo isključivo govoriti o korupciji nego je potrebno i prezentirati slučajeve koji su uspješno riješeni, kao i predstaviti one pokazatelje koji govore da oni koji su tražili zaštitu da su je dobili nakon dobro obrađene ili sačinjene prijave. Mislim da će na taj način oni koji se bave koruptivnim djelovanjem kada vide da ova agencija dodjeljuje zaštitu, nadam se, bar smanjiti koruptivno djelovanje.

Fokus: Šta konkretno podrazumijeva ta zaštita, jer imamo prijavitelje korupcije koji su doživjeli razne neugodnosti, uprkos odredbama Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine, pa su neki obeshrabreni time skloni reći da bi bolje bilo da su šutjeli?

Kondžić: Agencija je dužna da izda izvjesna uputstva, opomene, relevantne akte koje tog poslodavca ili skupinu ljudi lišava mogućnosti da osobu koja je prijavila korupciju dalje maltretira, mobinguje, da joj otkaz ili da je na neki način obeshrabri nekim nižim rangiranjem na radnom mjestu. Agencija je dužna da prati taj slučaj. Dakle, ta zaštita se može desiti na taj način da se pretpostavljenom izda izvjesno uputstvo na osnovu kojeg on shvata da zakonski ne smije dovoditi tu osobu ni u kakav nepovoljan položaj. Što se tiče osoba koje kažu da bi bilo bolje da nisu korupciju prijavili ili da su je prijavili na neki drugi način, nisam siguran da je to  ispravno reći. Tu je najpotrebnije potražiti dodatne odgovore od Agencije. Neophodno je poboljšati zakon i vidim da su predstavnici međunarodne zajednice u proteklom periodu djelovali da se doradi Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije kako bi ovaj mehanizam postao što efikasniji. Ne postoji alibi za bilo koju instituciju na osnovu kojeg se bilo koji prijavitelj obeshrabruje od prijave korupcije ili da mu se ne ukaže  zaštita. To je ono što mi možemo uraditi. Dakle, to nije zaštićeni identitet, nije zaštićeni svjedok ili da je ta osoba u programu zaštite svjedoka. Međutim, u svakom slučaju zaštićeni prijavitelj korupcije mora biti zaštićen od bilo kakvih štetnih posljedica od prijave korupcije. Ukoliko bilo ko dođe do saznanja da prijavitelj nije zaštićen, neka to prijavi Agenciji. Sve ono što je zakonom propisano Agencija je ispunila. S druge strane, mi imamo sto prijava godišnje i u ovoj situaciji kada se govori o enormnoj prisutnosti korupcije, to zvuči čudno, dok neki niži nivoi imaju na sedmičnom nivou stotine prijava. Ne kažem da mi trebamo posmatrati kvantitativno prijave, ali u svakom slučaju budi se osjećaj da građani nisu ohrabreni da prijave korupciju.

Fokus: Šta je po vašem mišljenju razlog za mali broj podignutih optužnica za korupciju, naročito za visoku korupciju, pred sudovima i može li Agencija doprinijeti da se na tom planu stanje promijeni?

Kondžić: Ukoliko u obzir uzmemo sve pokazatelje o tome ko je aktivan u borbi protiv korupcije u BiH, a to su uglavnom određene organizacije civilnog društva, i kada vidimo ko se u BiH zalaže za borbu protiv korupcije, a to su uglavnom međunarodni predstavnici, dok se domaće institucije zbog obima nekih svojih drugih poslova ne bave ovim pitanjem u dovoljnoj mjeri, onda je to dovoljno da se zaključi da je potrebno, kada se govori o korupciji, prevenciji i borbi protiv korupcije, u potpunosti promijeniti paradigmu. Iz tog razloga Agencija, iako ima 33 zaposlenih, ne smije se sakriti iza svojih nadležnosti i raditi samo svoj dnevnik u kancelariji, nego sa svoja 33 zaposlenika, odnosno oni koji se bave s tim poslom moraju izaći na teren. Mora se obići svaki dio BiH, svaki ured, svaka tačka koja se bavi borbom protiv korupcije, razgovarati s njima, mora se koordinirati taj rad, i to na dnevnom nivou. Tu koordinaciju je neophodno institucionalno podupirati odavde iz Agencije, ali preko međunarodnih fondova, izvora, kapaciteta, potencijala, bilo materijalnih bilo ljudskih. Agencija mora isključivo u oblasti prevencije sarađivati s obrazovnim institucijama i s akademskom zajednicom. I tu nema izgovora. Za to imamo dovoljan broj ljudi. Agencija mora djelovati na osnovu supsidijarnosti. Mi možemo govoriti šta bi bilo dobro, kako bi ovu agenciju bilo dobro reformirati kao što su uradile agencije sa sličnim nadležnostima u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, s kojima uskoro potpisujemo bilateralne sporazume da bismo se međusobno ojačali i doveli na isti nivo znanja i saznanja, ali to je stvar koja je pred nama. Ono što sada moramo iskoristiti jeste način na koji ćemo koordinirati u svom radu. Sarađivat ćemo sa svim nivoima, prvenstveno s agencijama na entitetskom nivou i nivou Brčko distrikta, kao i s agencijama na kantonalnim nivoima. Ukoliko nam je korupcija zajednički neprijatelj, onda ne možemo ni mi kao agencija osporavati rad onih organa koji su po hijerarhiji ispod nas niti se bilo koji organ može kriti iza nas zbog nekog mišljenja, strategije ili sličnih stvari.

Moramo biti dovoljno domišljati kako sarađivati, a da se stopa korupcije smanji. Jer, ovdje nije riječ o tome da neka institucija mora biti na državnom nivou samo radi ekskluziviteta niti neki kanton mora biti najbolji, nego treba svi da budemo jednako dobri u borbi protiv korupcije i tu se moramo međusobno podržavati. Neke stvari možemo raditi formalno na osnovu zakona, a neke stvari na osnovu projekata i aktivnosti koje možemo zajednički raditi. Mislim da je to taj ispravan put i bez obzira na brojčano stanje u Agenciji, koje mora biti poboljšano, i u tehničkoj opremljenosti mi moramo maksimalno iscrpiti sve ono što nam je na raspolaganju i trenutno to i radimo.

LAŽNE DIPLOME

Fokus: Ko su partneri APIK-a u prevenciji i koordinaciji borbe protiv korupcije i s kime ste Vi dolaskom na čelo Agencije ostvarili saradnju?

Kondžić: Prvobitno sam upoznat sa situacijom koju smo imali s Uredom za borbu korupcije i Uredom za kvalitet Kantona Sarajevo i iz tog razloga sam obavio razgovor i s kolegom Erduanom Kafedžićem, a i s ministricom Darjom Softić-Kadenić. Razlog toj situaciji s Uredom bilo je davanje mišljenja Agencije na Zakon o sukobu interesa i sprečavanju korupcije Kantona Sarajevo koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine. Ne znam konkretno šta su kolege u tom postupku davanja mišljenja prije toga uzimali u obzir, ali ja smatram da Agencija ne treba izlaziti izvan okvira svojih nadležnosti ili da se bavi nadležnostima koje joj nisu pripisane. U slučaju davanja mišljenja, Zakon kaže konkretno sljedeće “praćenje efekata primjene zakona i podzakonskih akata koji imaju za cilj prevenciju korupcije i davanje mišljenja i instrukcija o pitanju njihove primjene, iniciranje aktivnosti u vezi sa izmjenama i dopunama postojećih zakonskih rješenja i njihovo usklađivanje”. Ovdje je ključna stvar prevencija korupcije, primjena i iniciranje aktivnosti. Također, treba naglasiti da Agencija nije zadužena da nudi oblike organiziranja bilo kojeg nivoa organa ili institucije koja je hijerarhijski na nižem nivou, nego smo dužni da svoja mišljenja dajemo i sagledamo na pojam koruptivnog djelovanja, dakle, da ti zakonski akti kada se donose, sprečavaju koruptivno djelovanje. Mislim da je to ono na što mi treba da damo mišljenje. Smatram da je tu ključna stvar nesporazuma s Kantonom Sarajevo. Meni lično to ne odgovara i smatram da svi akteri u borbi protiv korupcije moraju sarađivati i u tom smislu sam razgovarao s gospodinom Kafedžićem i ponudili smo saradnju u narednom periodu. Na isti način ćemo se ophoditi i prema ostalim kantonima. Nastojat ćemo da postignemo što bolje rezultate u saradnji tamo gdje imamo  dodirne tačke, a da ne stavljamo fokus na neke eventualne sporove koje imamo ili neka trvenja da stavljamo na sto. To je u ovom segmentu borbe protiv korupcije totalno kontraproduktivno. Mi se moramo posvetiti borbi protiv korupcije, a ako neko na nižem nivou može operativnije djelovati od Agencije na državnom nivou, mi to pozdravljamo. Jer borba protiv korupcije nam mora biti zajednički prijatelj, a sama korupcija neprijatelj.

Fokus: Ovih dana javnost u BiH svjedoči slučaju direktora Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH Sakiba Pleha za kojeg je Općinski sud u Sarajevu presudio da je   “krivotvorenu javnu ispravu upotrijebio kao pravu, čime je počinio krivično djelo krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH”. Međutim, on je i dalje na poziciji direktora te ustanove, što na neki način obesmišljava i samo otkriće i presudu Suda. Koliko ovakvi primjeri obeshrabruju sve one koji se bore protiv korupcije i drugih oblika krivičnih djela u institucijama i javnim ustanovama?

Kondžić: Situacija sa slučajem koji ste naveli i s lažnim diplomama uopće nije banalna niti ohrabrujuća za našu djecu koja se školuju u BiH. Ako tako nastavimo, onda ćemo samo proizvoditi kadar za naprednije zemlje i u okruženju i na zapadu, a mi ćemo ostati bez kvalitetnog obrazovanog kadra.

Uputio sam Rifatu Škrijelju, rektoru Univerziteta u Sarajevu, jedan dopis i dobili smo odgovor od Rektorske konferencije BiH da svi univerziteti koji čine Rektorsku konferenciju zajedno s Agencijom potpišu memorandum o razumijevanju, gdje ćemo s našim edukativnim programima ući na univerzitete i zajedno s njima raditi na prevenciji korupcije u obrazovanju. To je za nas ohrabrujuća činjenica i pismo koje sam dobio od Rektorske konferencije nas ohrabruje da pripremimo kvalitetan memorandum o razumijevanju koji će imati kvalitetan plan aktivnosti kako u obrazovanju spriječiti korupciju. To je ono što mi možemo uraditi. A ono što je vrlo bitno jeste promjena svijesti i mentaliteta. Nikome ko se bavi bilo kakvim privatnim biznisom, bilo kojom profesijom u državnoj službi, pa i u politici, a kome je stalo da kvalitetno radi taj posao primjeri ovakve korupcije ne idu u prilog. Imate divne ljude u svim segmentima našeg društva, a dovoljno je da se jedna do dvije osobe jave na konkurs s lažnom diplomom da se sve to ukalja.

Fokus: Predstavnici većine institucija u BiH u kojima su mediji otkrili određene oblike korupcije, neprijatelje vide u medijima, a ne u onima koji čine koruptivna djela. Koliko se uopće može očekivati da će ljudi, uključujući i Vas, koje na funkcije imenuju određene, odnosno politike na vlasti, raditi po “slovu zakona”, a ne po naredbama onih koji su ih imenovali?

ZLOUPOTREBA POLOŽAJA I MOBING

Kondžić: Vjerujem da veliki broj predstavnika institucija ne želi da se novinari bave pitanjima korupcije ili pitanjima lažnih diploma, ali to je njihov problem. I ja se nadam da mediji to neće prestati raditi. Među nadležnostima Agencije je i “javno publiciranje informacija o stanju korupcije”. Do sada nije bilo javnih publikovanja o tome iz koje institucije je došao najveći broj prijava za koruptivno djelovanje i ja podržavam da se to promijeni. Da podaci o tome iz kojih institucija dolazi najviše takvih prijava budu i javno dostupni. Što se tiče političkih utjecaja na rad ove agencije, ja mogu reći u svoje ime, ova agencija, barem ja neću ni u jednom segmentu podleći volji bilo koje političke  stranke, opcije ili političkog pojedinca ili bilo koga u svom radu. I u radu na ranijim pozicijama rukovodio sam se punom profesionalnom odgovornošću. Apsolutno ne postoji niko da bi me mogao natjerati da izvjesni slučaj ne obradim, da ga zataškam i da mu ne pristupim kao svim ostalim slučajevima. U tom smislu, mogu govoriti u svoje ime, a kad govorim o tome kako će se ponašati druge organizacije i institucije prema meni i da li će to biti razlog za neku ostavku i smjenu, bujrum. Strah od toga hoćete li izgubiti poziciju ili ostati na njoj je jedan od glavnih krivaca za koruptivno djelovanje u BiH i ukoliko se budemo odnosili naspram institucija da su naše vlasništvo ili vlasništvo neke stranke ili nekog političkog pojedinca, tu ne možemo govoriti o pravnoj državi, o sistemu i o demokratiji. Demokratski princip, demokratski sistem Zapadne Evrope, EU kojoj težimo, ne dozvoljavaju takvo ponašanje i svi oni koji misle da tako rade neće naći prijatelje u onima koji žele profesionalno i na demokratski način da se bave radom u sistemu.

U suštini se postavlja pitanje da li vas neko gleda kao ikebanu koja će poslužiti da se Agencija “kotrlja” kako je bilo svih ovih godina ili će se nešto promijeniti i konkretno uraditi. U 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije koje BiH mora ispuniti na evropskom putu, pa u tih osam sažetih prioriteta najviše se spominje borba protiv korupcije. Svi govore o borbi protiv korupcije, a APIKBiH kao da ne postoji. I kako se namjerava voditi borba protiv korupciju ako se Agencija nije uključila ili ako za to nema političke volje. Neminovno je da se svi moraju baviti svojim poslom i tamo gdje je moguće i proaktivno djelovati prema ostalim institucijama ili tužilaštvima kada za to postoje indicije i ne vidim razlog da mi u Agenciji to ne radimo.

Fokus: Koji su to oblici korupcije koje građani najviše prijavljuju?

Kondžić: Prema onim podacima u koje sam do sada imao uvid, najviše prijava odnosi se na zloupotrebu položaja na radnom mjestu. Ima dosta prijava i za mobing na radnom mjestu, a u nekoliko slučajeva bilo je prijava i za lažno predstavljanje u kontekstu prijava za određena radna mjesta. Ta lažna predstavljanja odnosila su se na to da je, primjerice, neka osoba koja je konkurisala za neku rukovodeću poziciju navela da ima određena znanja i vještine, te da o tome ima validnu dokumentaciju, a za koju je kasnije utvrđeno da ne postoji.

Fokus: Kako animirati i ohrabriti građane da u većem broju prijavljuju koruptivna djela?

Kondžić: Prije svega želim da kažem građanima da se Agencija vraća na mjesto koje joj pripada i da je Agencija tu zbog građana, jer na koncu konca građani plaćaju rad ove agencije. Ona nije sama sebi svrha niti će biti sama sebi svrha. Ukoliko građani vide ovu zemlju u EU, ukoliko u ovoj zemlji žele da im djeca rade za ono za šta se obrazuju, onda molim sve građane da pristupe prijavi korupcije i prekinu lanac korupcije te da pozovu sve one za koje znaju da imaju saznanja o tome da se obrate i ovoj agenciji i svim uredima za koje znaju da postoje. Od kantona preko entiteta do države. Ukoliko ne budemo zajednički i organizirano radili jedni s drugima, nećemo biti dovoljno ojačani. Agencija će biti jaka koliko građani budu imali povjerenja u nju, a mi ćemo moći snažnije raditi u onoj mjeri koliko građani budu računali na ovu agenciju. Ukoliko korupciju ne budemo prijavljivali, nećemo imati elemenata ni da korupciju preveniramo, a represivni organi su dovoljno opterećeni, da postoji realna prijetnja da se ti slučajevi nikada neće riješiti. Tako da pozivam građane na saradnju s Agencijom, s medijima i da bez zadrške ili anonimno iskoriste komunikacijske kanale koje ima Agencija i da prijave korupciju. Ako je tih 14 prioriteta bitno za BiH kako bi ušla u EU, onda treba da se shvati da se kroz svaki od tih prioriteta proteže korupcija i ukoliko sve drugo riješimo, a korupcija ostane na ovom nivou, evropska budućnost BiH je upitna. Ali, imajući u vidu da u ovoj zemlji žive vrijedni građani i da su to ljudi koji su prebrodili i teže situacije od ovih, mislim da svaki građanin u BiH ima dovoljno hrabrosti da prijavi korupciju, a na svu podršku i saradnju u Agenciji mogu računati.