“Majka je znala da me tata siluje, ali nikada nije zvala policiju”

Karina je imala devet godina kada je prvi put silovana. Bila je gola i upravo je počela da se oblači u svojoj sobi nakon tuširanja. Vrata njene sobe su se otvorila. Bio je to njen pijani otac koji je upao unutra, gurno prema krevetu, a onda je počeo da je pipa. Šapnuo joj je: “Ako nekome kažeš, ubiću te!”

Otac nije pedofil, već primjer potpuno propale osobe.

Karina nije ni shvatala šta joj se događa, osim što joj je bilo jasno da joj je otac nasilnik koji ju je opet napao. Kada joj se majka vratila kući iz bolnice gdje je išla da primi antibiotike za tuberkulozu s kojom se borila, upitala je supruga zašto su mu je šlic na pantalonama otvoren, i zbog čega je kćerka skoro gola i plače u krevetu.

Pijani muž je odgovorio da nema pojma. Karina danas ima 14 godina i za Daily Beast je ispričala kako joj je život do danas izgledao kao beskraj ispunjen mučenjem, silovanjem i torturama.

“Naučila sam da čuvam tajnu, naučila sam da ćutim o ocu koji me je silovao. Svaki put kad me je silovao bio je pijan, a ja sam plakala i preklinjala ga da prestane. I moja majka je bila pijanica koja ništa nije čula. Otac je često do krvi znao pretući moju majku ispred mene i mojih dvoje braće i starije sestre.”

Policija i socijalni radnici ovakve priče čuju svakodnevno u svim zemljama svijeta, ali u Moldaviji su puno više uobičajene nego bilo gdje drugo. To su priče koje reflektuju očajno stanje u društvu koje je na ivici kolapsa, u kojem je porodično nasilje normalno, kao i trgovina ljudima.

Psiholog Lidia Gorceag koja radi s Karinom kaže da Karinin otac nije bio pedofil.

“On je ruševina od osobe, školski primjer potpuno propale ličnosti i čovječnosti”, kaže Gorceag.

Karinina majka je povremeno vidjela kako njen suprug siluje njihovu kćerku, ali nije nikada zvala policiju. Policiju nisu zvali ni članovi porodice, niti njeni učitelji u školi. Prošle godine je njen otac konačno osuđen. Dobio je kaznu od 18 godina zatvora. Karinu su razdvojili od majke alkoholičarke i smjestili su je u sklonište koje je privremeni smještaj za još 500 žrtava, što je dvostruko veći broj od broja žrtva godinu dana ranije. S Karinom je i djevojčica od 13 godina.

Rade kao seksulani robovi ili robovi za Rome.
“Trebalo mi je sklonište jer sam sopstvenim očima gledala kako je moj deda baku pržio na šporetu, a onda je sjekirom udario moju mamu po glavi. Moja majka je zbog traume oboljela od šizofrenije”, ispričala je.

Socijalni radnici u Moldaviji ističu kako su djeca žrtve seksualnog i roditeljskog nasilja savršena meta za trgovce ljudima, biznisa koji u Moldaviji cvjeta iz godine u godinu. Od 2000. godine Međunarodna organizacija za migracije u Moldovi zabilježila je 3.244 žrtava porodičnog nasilja i trgovine ljudima. Bilo je tu i puno slučajeva djevojaka koje su se vraćale kući nakon što bi noću i danju radile kao seksualne robinje u Evropi, Turskoj ili nekoj od zemalja na istoku. Događalo se da svoju djecu nisu vidjele godinama.

“Trenutno radim s dvije žene, jedna ima 42, a druga 39 godina, koje su bile robinje za Rome u Moskvi čak 11 godina. Radile su kao profesionalne prosjakinje ili bi gurale invalidska kolica u kojima bi sjedela nepokretna djeca i starci i molile novac po ulici. Često su bile gladne, nisu imale ništa za jelo, bilo im je hladno i gotovo nikada nisu dobijale novac. Razlog zbog kojeg su otišle u Rusiju bio je taj što su im trgovci ljudima obećali dobar posao u Moskvi, a tek kad bi tamo stigle bi shvatile da su prevarene”, priča Gorceag.

Gorceag u skloništu radi od prvog dana od kada je osnovano prije 15 godina. Bilo je to vrijeme jedne od gorih ekonomskih kriza. Tvornice su zatvarane, ljudi su ostajali bez posla i tako je počeo masovni egzodus žena koje su tražile bilo kakvu priliku da zarade novac u Zapadnoj Europi.

Neke su bile toliko očajne da su bile spremne prodati svoje organe. U Moldaviji danas postoji zakon koji zabranjuje trgovinu ljudima, ali krijumčari su u tom zakonu pronašli gomilu rupa, a jedna od mogućih njihovih meta je, upozorava Gorceag, Karina koja neće u skloništu moći ostati još dugo.