Gdje šverceri u BiH najčešće kriju robu i novac, i kojim izgovorima se najviše služe

Nargile, bijela tehnika, mobilni telefoni, replike oružja, velike količine gotovine, luksuzni satovi i zlatni nakit su samo neke od roba, koje su putnici pokušali da proguraju pored carinika na graničnim prelazima u BiH. Neprijavljene stvari službenici pronalaze na raznim mjestima u prtljagu, u vratima vozila, ispod sjedišta u rezervnim gumama ili u filteru za zrak, piše Capital.

Oni koji se bave kontrolama, poručuju da ih je rad na trenu naučio da ništa nije nemoguće i da će ljudi na razne načine pokušati da zaobiđu zakonsku regulativu, koji kaže da se za pojedine robe mora platiti carina ili da možda nije dozvoljeno da se ona prenese preko granice.

Gdje putnici najčešće kriju robu?

Službenici Uprave za indirektno oporezivanje BiH objašnjavaju da ljudi sakrivaju robu na raznim mjestima u zavisnosti od vrste saobraćaja.

Na primjer, u vazdušnom saobraćaju roba se krije u predatom te u ličnom prtljagu.

U željezničkom saobraćaju, pored prtljaga roba se krije u takozvanim bunkerima u kabini te u hodnicima i toaletima.

U drumskom saobraćaju u kabini kamiona te u privatnim automobilima i to u rezervnoj gumi, rezervoaru za gorivo, u sjedištima te u gepeku. Navode i da se roba krije u vratima vozila te u filteru za zrak u kojem se, kako kažu, najčešće pronalaze novac.

Kada su u pitanju autobusi roba se krije se u prostoru za prtljag kao torba NN putnika, zatim u prostoru za putnike ispod sjedišta iznad sjedišta, u bunkerima kod motora, dodatnim rezervoarima za gorivo kao i u plafonu autobusa i u rezervnoj gumi.

Od bijele tehnike do replike puške

Šef Carinskog referata na Graničnom prelazu Izačić Aladin Mušić se za svojih 20 godina radnog iskustva uvjerio da će ljudi bez prijave, pokušati da prenesu preko granice sve i svašta, od predmeta za svakodnevnu upotrebu, pa do nesvakidašnjih kao što je replika puške.

Mušić kaže za CAPITAL, da građani u privatnim automobilima uglavnom pokušavaju prenijeti robu u vrijednosti od 350 KM do 700 KM.

U najvećem broju slučajeva radi se o robi koja se koristi u domaćinstvu od čega najviše izdvaja bijelu tehniku. Zatim slijedi alkohol, te roba koja se koristi za sport, lov i ribolov.

„Roba se najčešće krije u gepeku automobila, te ispod sjedala vozača i suvozača“, rekao je Mušić i naglasio da su češći slučajevi neistinitog prijavljivanja robe, nego da se ta roba krije u vozilu.

„Na upit carinskog radnika da li kontrolisano lice ima robu koju treba prijaviti za carinsku kontrolu obično dobijemo odgovor da „nema ništa”, a što se nakon kontrole utvrdi da to nije tačno“, kazao je on.

Kada se dođe u takvu situaciju da carinik pronađe robe koje „nema“, onda idu izgovori.

„Najčešći kažu da nisu znali da trebaju prijaviti tu robu, izvinjavaju se i govore da se to više neće ponoviti te da li se može oprostiti i slično“, naveo je Mušić.

Vozači kamiona „zaborave ponijeti fakturu za robu“

Dodaje da se u teretnim vozilima uglavnom može pronaći roba široke potrošnje, akcizni proizvodi, roba koja se koristi kao repromaterijal za dalju proizvodnju te prehrambeni artikli.

Nekada su ti pronalasci sakrivene robe veći, nekada manji, a Mušić kaže da pamti da je na ovom graničnom prelazu, na ulazu u BiH otkrivena kamionska pošiljka razne robe široke potrošnje, koja je prema njihovoj procjeni imala tržišnu vrijednost od oko 95.000 KM.

U rangu sa tim „ulovom“ je, kako dodaje i veća količina sakrivenih i neprijavljenih cigarete koja je otkrivena na izlazu iz BIH, u vrijednosti oko 80.000 KM.

„Roba se krije u dubini transportnog vozila, obično prekrivena drugom robom, sakrivena iza drvenih pregrada, u kabinama vozača kamiona te drugim mjestima svojstvenim prevoznom sredstvu“, kazao je on i dodao da i vozači kamiona takođe imaju svoje izgovore.

„Obično kažu da su zaboravili prijaviti robu, da su zaboravili ponijeti fakturu za tu robu, da nisu znali da je natovarena ta roba na kamion, te pitaju da li se ta roba u tom momentu može prijaviti za uvozno carinjenje“, naveo je Mušić.

Omiljena roba su iPhone mobilni telefoni

Sa sličnim situacijama se suočavaju carinici i na drugim graničnim prelazima u BiH.

Šef Carinskog referata na graničnom prijelazu Šamac Gospa Cvijanović je kazala da je bilo pokušaja prenosa nove tekstilne i tehničke robe, nargila te mobilnih telefona.

Objašnjava da su jednom prilikom pronašli devet neupotrebljavanih iPhone mobilnih telefona, čija vrijednost je procijenjena na oko 20.000 KM.

„Roba se krije na različitim mjestima, tovarni prostor vozila, gepeku automobila, ispod kućnih potrepština, iza sjedišta, u kasetama i slično“, rekla je Cvijanović za CAPITAL.

I ona kaže da uhvaćeni pojedinci imaju lepezu izgovora koji se mogu grupisati u nekoliko kategorija “nije njihova roba“, „ne znaju da to prevoze“ ili „ne znaju da nemaju pravo uvoza“.

Nije dosadno ni na aerodromu

Nemaju samo carinici na graničnim prelazima pune ruke posla kontrolišući automobile, kamione ili autobuse, već i oni koji rade u carinskoj ispostavi Aerodroma Sarajevo.

Tu su za kontrole zaduženi Nermin Ramićević i Damir Burnazović, koji zajedno imaju 53 godine radnog iskustva. Za to vrijeme su vidjeli i doživjeli sve i svašta.

Oni poručuju da putnici u prethodnom periodu najčešće pokušavaju na nezakonit način da prenose skupe ručne satove, duhanske proizvode, novac, zlatni nakit, parfeme, lijekove, tekstilnu robu komercijalnog karaktera te brendiranu odjeću i obuću.

Navode da zbog nepoznavanja zakonske regulative putnici čine devizne prekršaje, pokušavaju prenijeti umjetničke slike, numizmatičke kolekcije, meso i mliječne proizvode te robu koja je dobijena od zaštićenih vrsta flora i faune.

Od upečatljivijih pronalazaka pamte da su jednom prilikom pronašli skupocjeni ručni sat Rolex u vrijednosti od 88.000 KM, te veliku količinu gotovine u iznosu od 120.000 dolara.

Jedni se ljute i prijete, drugi plaču

Objašnjavaju da ljudi koji su „uhvaćeni na djelu“ reaguju na različite načine. Sa jedne strane su oni koji počnu sa izgovorima, a završe u najmanju ruku sa galamom.

Od takvih putnika najčešće čuju „kako oni imaju pravo na to“ te da pronađene stvari „nisu namijenjene za trgovinu i šverc“.

Sve te izgovore kažu Ramićević i Burnazović, prati omalovažavanje carinskih službenika i prijetnje uz razne zahtjeve ili konstatacije tipa „hoću da mi pozovete šefa“, „vi nemate pojma“ i slično.

Objašnjavaju da su napadi najčešće usmjereni na integritet carinskih službenika te da često čuju kako „oni ne znaju raditi svoj posao“ ili da „nemaju pravo da otvaraju kofer“.

Takvim ponašanjem ti pojedinci žele izbjeći plaćanje kazne ili da smanje iznos kazne koju trebaju dobiti, ali im to više odmaže nego pomaže.

„Za ovakve drske i bezobrazne putnike obično se pokrene prekršajni nalog“, poručuju Ramićević i Burnazović.

Kažu da ima i onih koji su djelovali u neznanju.

„Putnici koji nisu imali namjeru da prekrše zakonske propise budu razočarani, uplašeni, plaču i izvinjavaju se da se to neće ponoviti“, objasnili su ovi carinici .