Tužioci troše ogromne novce, a predmete gube u maratonskim postupcima

Evropska unija je u posljednjih 15 godina izdvojila više od 60 miliona eura za bh. pravosuđe, ali uprkos tome stvari se ne mijenjaju na bolje: i dalje nema nekih značajnijih predmeta za korupciju, a i ono što imamo ili je već doživjelo sudski krah ili sve vodi ka tome.

Da Bosna i Hercegovina nije ostvarila nikakav napredak po pitanju pravosuđa utvrdila je i Evropska komisija u svom izvještaju za ovu godinu.

Oni ukazuju na to da su pokazatelji korupcije dodatno pogoršani, da je nastavljeno selektivno i netransparentno krivično gonjenje i prateći sudski postupci u predmetima korupcije što je uticalo na javnost, poslovne subjekte i investitore, piše Žurnal.

Prošlogodišnje preporuke nisu provedene.

Da bi poboljšali svoj učinak u oblasti korupcije i organizovanog kriminala bh. pravosuđe mora prvo da pročisti svoje redove. Godinama unazad su opterećeni kontroverznim imenovanjima, pravosudnim aferama, velikim brojem disciplinskih postupaka protiv sudija i tužitelja što dodatno urušava ugled u javnosti. U ovoj godini su dvije državne tužiteljice Diana Kajmaković i Gordana Tadić stavljene na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država, kao i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

„Uprkos ovim obavezama u smislu izbjegavanja malverzacija u vršenju dužnosti tužioca, Diana Kajmaković flagrantan je primjer korumpiranog državnog tužioca BiH, povezanog sa kriminalnim organizacijama”, saopšteno je iz Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD.

Smijenjenoj glavnoj tužiteljici Tužilaštva BiH Gordani Tadić SAD spočitavaju da je direktno ili indirektno učestvovala u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu, te da je svoju poziciju koristila da promoviše lične i porodične interese. Za nju važi da je bliska Draganu Čoviću i HDZ-u zbog čega su sve odluke u vrijeme njenog mandata išle na ruku lideru SNSD-a Miloradu Dodiku.

Bivši zamjenik načelnika krim-istražnog odjela SIPA-e Mirsad Bajraktarević nedavno je iznio frapantan podatak da su „tužioci raspolažu javnim novcem bez ikakve autorizacije“: “Nekada tužilac potroši ogromne novce, a u maratonskom postupku izgubi. Tužiocima su dati bjanko čekovi za javni novac, on bukvalno raspolaže javnim novcem bez ikakve autorizacije“. Dodao je da glavnim tužiocima nedostaje da prilikom podizanja optužnice prave procjenu uspjeha te optužnice.

On ukazuje i na to da Zakonom o krivičnom postupku nije utvrđen rok za donošenje odluke o vođenju ili nevođenju istrage.

„Imao sam predmete u kojima tužilac donosi odluku nakon 19 godina i uglavnom se radi o visokopozicioniranim osobama. Svakom tužilaštvu nedostaje i da prilikom istrage uradi analizu, da procijeni prihod i koristi, troškove i gubitke tog predmeta“, zaključuje Bajraktarević.

Loše optužnice i njihovo olako potvrđivanje

Kritike koje se stalno provlače kroz međunarodne izvještaje, ali na šta ukazuju i u bh. pravosudnoj zajednici jesu loše optužnice i njihovo olako potvrđivanje što u konačnici rezultira oslobađajućim presudama. Loša optužnica i slabi dokazi s kojima su tužitelji Dubravko Čampara i Ćazim Hasanspahić izašli pred tročlano Vijeće Suda BiH su glavni krivci što je pala optužnica protiv grupe optužene za zataškavanje ubistva Dženana Memića.

„Činilo se da se sami tužioci teško snalaze u svom predmetu i da su postali žrtve olakog optuživanja“, reći će predsjedavajući tročlanog vijeća sudija Branko Perić u obrazloženju oslobađajuće presude Zijadu Mutapu, Alisi Ramić, policajcima Hasanu Dupovcu i Josipu Bariću i Muameru Ožegoviću.

U ovu rečenicu je otprilike i stao čitav ovaj predmet o čemu je Žurnal već ranije detaljno pisao.

Slučaj koji se trenutno vodi pred Sudom BiH u vezi nabavke 100 kineskih respiratora plaćenih sa budžetskih 10,5 miliona KM kritikovan je i u izvještaju Evropske komsije. Oni smatraju da je Sud BiH loše vodio ovaj slučaj što je, navode, rezultiralo neopravdanim odugovlačenjem postupka, a što je uticalo i na sastav Sudskog vijeća jer je njegov predsjednik otišao u penziju. Podsjetimo da je Sudskim vijećem predsjedavala sutkinja Džemila Begović, a njeno mjesto je preuzeo sudija Branko Perić.

U izvještaju se kritikuje i rad tužitelja, odnosno spomenuto je da je Tužilaštvo BiH otvorilo dvije dodatne istrage vezano za ovaj predmet, a Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu jedan, o čemu je Žurnal ranije već pisao.

“Neophodno je osigurati nezavisno, efikasno i nepristrasno postupanje pravosudnih organa u ovim predmetima, koji imaju veliki odjek u javnosti i izazivaju zabrinutost po pitanju korupcije u zemlji”, naglašeno je u izvještaju EK.

100 kineskih respiratora ACM 812 A, za koje je već nekoliko stručnjaka izjavilo i pred Sudom BiH da nisu namijenjeni za intenzivne njege, nabavljeno je mimo Zakona o javnim nabavkama i to preko firme koja se bavi malinama, a ne medicinskom opremom. Osim toga, većina ovih respiratora je neotpakovana i dalje, dok je dio njih navodno korišten na KCUS-u i dovodi se u vezu sa velikim brojem smrti pacijenata oboljelih od koronavirusa.

I to je suština ovog predmeta.

Na sudskim ročištima u ovom predmetu tužitelji su čitali poruke koje su u viber grupama ili pojedinačno razmjenjivali optuženi premijer FBiH sa uposlenicima Vlade FBiH ili sa optuženim direktorom FUCZ Fahrudinom Solakom ili vlasnikom “Srebrene maline” Fikretom Hodžićem, vidjeli smo veliki broj dokumenata, ali nažalost, najmanje smo čuli i vidjeli onoga što se direktno odnosi na samu optužnicu i pravne kvalifikacije koje se optuženima stavljaju na teret. Tako nam tužitelji nisu ponudili materijalne dokaze za pranje novca ili primanje nagrade i drugih oblika koristi za trgovinu uticajem, niti su saslušani svjedoci govorili o tome.

Zbog loše optužnice krah je doživio i predmet protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića i uposlenika te agencije Muhameda Pekića, ali i još neki predmeti koji su prethodnih godina vođeni pred Sudom BiH, a o čemu je Žurnal ranije pisao.

Osim navedenog, problematični su i sudski procesi koji se godinama povlače što ugrožava vladavinu prava.

Ovo najbolje ilustruje predmet „Pravda“ koji nije počeo ni u ovoj godini. Alija Delimustafić i suoptuženi su se pred Kantonalnim sudom u Sarajevu izjasnili o krivnji još 2018., a da im nakon toga suđenje nikada nije ni počelo. Suđenje je do danas odgođeno 30-ak puta iz razloga što „nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo vođenje i to zbog zdravstvenog stanja pojedinih optuženih koji su uredno dostavili medicinsku dokumentaciju“.

Na novinarsko pitanje šta sud planira konkretno uraditi da glavni pretres konačno počne odgovaraju da „poduzimaju sve pradnje u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku FBiH pri tome vodeći računa da se ne krše elementarna ljudska prava“.

U međuvremenu „Pravda“ je razdvojena na dva predmeta „Delimustafić i Ohranović“, a na troškove za odbrane po službenoj dužnosti do oktobra ove godine potrošeno je 492.475,54 KM.

Najproblematičnije u svemu jeste to da ne postoji sistem odgovornosti za loše optužnice ili odugovlačenja sudskih procesa.