zagreb
Ko je čovjek koji mjesecima spava u autu: Rodom je iz Bosne, iza njega je teška životna priča
Zdravka, koji ima 53 godine, obišla je ekipa Jutarnjeg nakon što se na Facebooku proširila priča o susjedima koji pomažu čovjeku koji na hladnim temperaturama noći provodi spavajući u automobilu
Ispred Doma zdravlja Gajevo-Jarun u Zagrebu već tri mjeseca u svojem automobilu spava Zdravko Đurić. Omotan u vreću za spavanje, na zadnjem sjedištu automobila čeka ovaj petak, kada bi napokon trebao biti zbrinut, piše Jutarnji.
Zdravku dotad pomažu susjedi, koji su se nakon objave na Facebooku okupili te mu u kratkom roku donijeli gorivo ne bi li se mogao grijati, te hranu i piće kako bi lakše dočekao dan kad bi se trebao maknuti s ulice.
Zdravka, koji ima 53 godine, obišla je ekipa Jutarnjeg nakon što se na Facebooku proširila priča o susjedima koji pomažu čovjeku koji na hladnim temperaturama noći provodi spavajući u automobilu. Kada smo mu prišli, stajao je ispred svojeg auta i razgovarao s jednim bračnim parom koji mu je donio benzin ne bi li se mogao grijati. Pristao je na razgovor.
Kaže kako u automobilu živi jer nema smještaj, a čeka na smještaj u Domu za odrasle osobe još od septembra, kada je izašao iz zatvora. Razlozi zbog kojih je završio u zatvoru teško su nam bili provjerljivi u trenutku razgovora, ali potvrdio nam je kako je prije izlaska iz zatvora njegov smještaj u Domu bio dogovoren. Međutim to se nije dogodilo, pa je završio na ulici.
Inače je, kaže, rodom iz srednje Bosne, a u Zagreb je došao još kao mladić. Školovao se u saobraćajnoj školi nakon čijeg završetka se zaposlio kao vozač tramvaja. Govori nam kako je 31 godinu živio u braku te odškolovao dvoje djece. No, tvrdi kako se sve promijenilo nakon saobraćajne nesreće, nakon koje mu je život krenuo krivim putem.
– Sudar sam doživio 1993. godine, a tvrdim da je tada netko pogrešno okrenuo skretnicu i izazvao sudar dvaju tramvaja, od kojih sam jedan vozio ja. Taman sam išao u garažu, smjena je trebala završiti. Sve mi je stradalo tada, i kičma i noga, ali mi doktorica nije dala papire za invalidsku penziju. Sin mi je tada imao mjesec dana, nisam još mogao u penziju, govori za Jutarnji list Zdravko.
Kroz godine je stoga povremeno radio po bauštelama, sve do 2016. godine, kada mu je dijagnosticiran tumor koji je operisao.
Priznaje u razgovoru da mu je odnos s porodicom narušen i kako je prijavaljivan za porodično nasilje, zbog čega je između ostalog bio u pritvoru. Njegova životna priča je komplikovana, a detalji su teško provjerljivi, međutim ostaje činjenica da praktički od septembra živi u automobilu, te da su se nakon objave u Facebook grupi ‘Jarun Moj Kvart‘, susjedi organizirali i počeli mu nositi stvari i hranu.
Iako mu je neugodno primati poklone drugih ljudi, govori nam kako je uvijek raspoložen za razgovor. Svako ko dođe donese mu benzin za automobil, ponešto hrane i čaja. Za vrijeme našeg razgovora sa Zdravkom došao je jedan čovjek te mu dao novac.
– Uzmite si samo, meni ti neće mnogo pomoći, vama zasigurno hoće, rekao je čovjek koji je odlučio pomoći.
– Ko bi rekao da ću ovako završiti i da će mi toliko dobrih ljudi pomoći, stvarno ne znam što reći. Hvala im svima, kaže Zdravko.