Smeta li Vučiću što Putin stalno hvali Dodika?

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, prema Putinu i Rusiji. Sagovornici su bili Draško Aćimović, ekonomista iz Banjaluke, i Adnan Huskić, politički analitičar iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome zašto je Dodik uspostavio tako bliske veze sa Rusijom, da li on to radi iz pragmatičnih razloga ili zato što je istinski vezan za Moskvu, šta je bilo sa velikim ruskim investicijama u Republiku Srpsku koje je Dodik najavljivao uoči svog sastanka sa Putinom septembra ove godine, želi li rukovodstvo Republike Srpske da se privreda tog entiteta dugoročno veže sa rusku privredu i kakve bi bile posljedice tog vezivanja, kako Rusija izvlači kapital iz Republike Srpske preko naftne industrije i da li Republika Srpska gubi zapadne investicije zbog dominatne proruske retorike u tom entitetu.

Razgovaralo se i o tome kako je Dodik nakon izbora za predsjednika Republike Srpske smirio svoju prorusku retoriku, da li je to uradio zbog ruskih poraza u Ukrajini ili zbog toga što su zapadne ambasade prihvatile njegov izbor za predsjednika Republike Srpske bez obzira na tvrdnje opozicije da je na izborima bilo velike krađe, kao i o tome smeta li predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću što Rusi toliko hvale Dodika i što ga Putin često prima.

Može li se za Milorada Dodika reći da je ruski igrač na Zapadnom Balkanu?

Draško Aćimović: Ne mislim da je ruski igrač. Vjerovatno dobro koristi sve mogućnosti u političkom životu koje mu se pružaju tako da mislim da je u pitanju obostrani interes. Podsjetio bih da je gospodin Dodik došao na vlast kao prozapadni političar. On još uvijek jako dobro sarađuje sa Zapadom. Sastaje se sa najvišim dužnosnicima zemalja, koje su mu uvele sankcije, što govori da dobro lavira između velikih sila.

Adnan Huskić: Dodiku jako odgovara titula ruskog čovjeka na ovom području. To je za njega neka vrsta političke legitimacije za domaću javnost, a odgovara mu i zato što mu otvara vrata sličnih političara unutar Evropske unije.

Predizborna igra

Dodik je bio jedini politički funkcioner u Evropi koji je otvoreno odobravao ruske referendume na okupiranim teritorijama u Ukrajini, čak je slao i svoje posmatrače na te referendume. Zašto je on to radio ako to niko u Evropi ne radi? Koji mu je bio cilj?

Draško Aćimović: Mislim da je to uglavnom bila predizborna igra. Kod Dodika nema emocija. To je politički pragmatizam. On ne može ići protiv proruskog raspoloženja u biračkom tijelu. Na tome je zaradio dobre političke poene i pobijedio na izborima. Međutim, vidimo da su odmah nakon izbora usvojeni svi dokumenti vezani za NATO put Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina se pridružila svim odlukama Ujedinjenih nacija vezanim za Rusiju.

Adnan Huskić: Ne može se sporiti da je riječ o čovjeku sa razvijenim političkim instinktom. To Dodik pokazuje od početka svoje političke karijere kada je došao na vlast uz pomoć SFOR-a, Visokog predstavnika i onog istog Escobara koga je kasnije izložio nebrojenim uvredama. On se ponaša kao ruski igrač zbog domaće publike. On tu legitimaciju neće lako odbaciti.

Međutim, sudeći po njegovim potezima u posljednje vrijeme mislim da Dodik u određenom smislu reterira. Sumnjam da bi sada, kada se promijenila situacija u Ukrajini, otvoreno podržavao ruske referendume i slao posmatrače. On se sada ponaša kao konstruktivniji igrač.

Čim je sa zapadne strane dat mig da prihvataju rezultate izbora, bez obzira što su bili lišeni bilo kakvog integriteta, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, koji je njegov čovjek, potpisuje brojne sporazume unutar Berlinskog procesa, a Dodik koji je zaustavljao imenovenaje njemačkog ambasadora u Bosni i Hercegovini uz osmijehe se susreće se u Banjaluci sa Manuelom Saracinom, specijalnim izaslanikom njemačke vlade za Zapadni Balkan. Dodik se još uvijek snalazi u bari političkog života u Bosni i Hercegovini.

“Velike” ruske investicije

Dodik je uoči posete Putinu u septembru ove godine najavljivao velike ruske investicije u Republiku Srpsku – ulaganja u rafineriju i izgradnju gasovoda i elektrana na gas. Da li su to bila samo predizborna obećanja ili su Rusi stvarno spremni na te velike investicije?

Draško Aćimović: Ne vjerujem da je u ovom momentu bilo ko spreman na takve investicije. To je bila klasična predizborna priča. Svi vrlo dobro znaju kako su stvari postavljene u Bosni i Hercegovini. To se može vidjeti po obimu personala u ruskoj i američkoj i dugim zapadnim ambasadama u Bosni i Hercegovini kao i po vojnom prisustvu.

Jasno je da Bosna i Hercegovina nije zona ruskog interesa. ali im odgovara blizak odnos sa Dodikom kao što odgovara i Dodiku. Tako da to je čisto pragmatično, ne mislim da to ugrožava Bosnu i Hercegovinu. Dodik je solo igrač koji koristi sve što može da ostane na vlasti. Osim toga ne treba zaboraviti da je on jedini od svih vodećih političara završio političke nauke i teoretsko znanje vrlo dobro koristi u praksi.

Adnan Huskić: Nema razloga da se očekuje da će bilo šta od ruskih investicija, koje je Dodik najavio, biti realizirano. Privreda Bosne i Hercegovine je u potpunosti orijentisana prema regiji i Evropskoj uniji. Kad pogledate investicije, Rusije nema među prvih deset.

Adnan Huskić: Nema razloga da se očekuje da će bilo šta od ruskih investicija, koje je Dodik najavio, biti realizirano

Bosna i Hercegovina je još uvijek čvrsto uvezana u evropski sistem. Postoje problemi jer o mnogim pitanjima nema konsenzusa u Evropskoj uniji što koriste političari poput Milorada Dodika. A što si tiče Rusije, ona pokušava malo pokvariti stvari, ali daleko od toga da je ovo područje direktna sfera njenih interesa.

Izvlačenje para

Dražen Vrhovac, direktor Investicione banke Republike Srpske, rekao je da privreda Republike Srpske treba da se dugoročno veže za privredu Rusije. To, dakle, kaže ozbiljan privrednik. Koliko je to dobro za privredu Republike Srpske kada se ruska ekonomija zbog rata u Ukrajini nalazi pod sankcijama Zapada, a sankcije će očigledno potrajati? Kakva bi uopšte bila korist od tog vezivanja?

Draško Aćimović: Ne znam kakav je to ozbiljan privrednik čija je banka izgorila pod čudnim okolnostima i svi materijali su nestali. Tako da ja ne bih komentarisao njegove izjave. Činjenica je da se ruski udio u privredi Republike Srpske smanjuje. U suštini, drastično je smanjen. U ovom momentu Rusija ništa ne kontroliše u energetskoj sferi. Rafinerija u Republici Srpskoj ne radi. Bosna i Hercegovina kupuje gorivo iz drugih zemalja.

Što se tiče nafte, oslonjeni smo uglavnom na Hrvatsku, Italiju i Srbiju. Kad je riječ o gasu, Republika Srpska nije gasificirana, nije vezana za gas. Ono malo gasa što dolazi uglavnom se troši u Kantonu Sarajevo. Jedini pravi partner Bosne i Hercegovine je Evropska unija. Nema velikih dodirnih tačaka između privrede Bosne i Hercegovine i privrede Rusije. Ali uloga Rusije se u Republici Srpskoj preuveličava. Ako pokušate da kažete istinu o onome što se dešava u Ukrajini, doživjećete salvu uvreda, kritika, izjava mržnje i svega ostalog.

Adnan Huskić: Priča o dugoročnom vezivanju privrede Republike Srpske za Rusiju ni na čemu nije utemeljena. Ta saradnja je doživjela vrhunac 2006. i 2007. kada je završena priča o privatizaciji naftne industrije Republike Srpske. Poslije dolazi Sberbanka koja je kupila Volksbanku i preuzela sve njene poslovnice u regionu i Bosni i Hercegivine.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu Sberbanka je otišla. U bankovnom sektoru nema više Rusije. Ono što se desilo sa privatizacijom naftne industrije Republike Srpske je prava katastrofa. Iz Republike Srpske je izvučeno puno novca. Mislim da se još uvijek izvlači na konto različitih stvari. To možda najbolje ilustrira odnos Rusije prema Republici Srpskoj.

Ekonomska šteta

Da li Republika Srpska trpi ekonomsku štetu zbog proruske retorike? Recimo, Njemačka je u aprilu ove godine stopirala investicije od 105 milona eura u infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. Može li doći još do takvih otkazivanja?

Draško Aćimović: Mislim da može. U ovom trenutku u Republici Srpskoj emotivni narativ prevladava pragmatični. Ljudima je važnija emocija koju osjećaju prema Rusiji nego ekonomska korist koji mogu imati od Evropske unije. S tim moramo računati. Tu je vrlo teško naći pravi put. Za mene je taj put dogovor da se prestane s blokadama.

Ja zastupam tezu da je saradnja unutar Bosne i Hercegovine, posebno između Republike Srpske i Federacije BiH, izuzetno važna. To je put koji će nas povezati sa Evropom, pa nećemo dolaziti u situaciju da nam se zbog emcionalnih nastupa uskrate novci. Kad počnemo sarađivati, onda će početi da stižu i strane investicije koje sada nemamo.

Adnan Huskić: Mislim da ekonomska šteta nastaje prije svega zbog sveukupnog ambijenta u Bosni i Hercegovini koji su stvorili političari. To je ambijent nesigurnosti i neizvjesnosti. Zbog toga strani investitori ne dolaze u Bosnu i Hercegovinu. A što se tiče njemačkog povlačenje investicija iz Republike Srpske, to je bio više odgovor na Dodikove najave da će prenijeti državne nadležnosti sa Bosne i Hercegovine na Republiku Srpsku. Od tada je prošlo šest mjeseci i vidjeli smo da od prenosa nadležnosti nije bilo ništa. To je opet bio Dodikov spin.

Ali takve izjave stvaraju ambijent u kojem se dešavaju incidenti. Retorika se pretvara u sigurnosni problem što izaziva zabrinutost Njemačke i drugih evropskih zemalja. Evropska unija nije u stanju da reagira pošto je za to potreban konsensus svih članica, a Mađarska je jasno rekla da neće podržati nikakve sankcije protiv bilo koga na Zapadnom Balkanu – čitaj Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Zbog toga je Njemačka samostalno djelovala uskraćivanjem investicija u infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. Znam da Dodiku zbog toga nije bilo svejedno pošto je nekoliko puta to pominjao.

Smirivanje retorike

Pomenuli ste da je Dodik dobrim dijelom smirio retoriku o Rusiji nakon što je izabran za predsjednika Republike Srpske. Recimo, on je ovih dana rekao “Sarađivaćemo sa velikim silama, poput Rusije i Kine, ali i sa Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama Evropske unije”.

Rekli ste da je na tu promjenu uticala činjenica da su zapadne ambasade prihvatile njegov izbor za predsjednika Republike Srpske prelazeći preko mnogobrojnih izbornih nepravilnosti. A da li su na to uticali i porazi Rusije u Ukrajini?

Draško Aćimović: Dodik je izuzetno pragmatičan političar. On umije da do krajnosti zategne situaciju da bi u pravom momentu počeo popuštati kako bi dobio ono što želi. On to radi već 20 i nešto godina. S druge strane, nedavni izbori, na kojima su ponovo pobijedile nacionalne stranke, pokazali su da Bosna i Hercegovina ne može da figurira kao građanska država.

Tu se odmah možemo pozvati na Visokog predstavnika, koji je u izbornoj noći donio odluku da se poveća broj poslanika u Domu naroda umjesto da ga ukine. Jer dvodomni sistem nije za Bosnu i Hercegovinu. On može funkcionisati u razvijeniom zemljama poput SAD i Velike Britanije, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Njegova odluka jača etnički princip – tako da će se u budućnosti morati praviti neka druga procjena ili možda neka reorganizacija.

Adnan Huskić: Nakon što je Zapad prihvatio Dodikovu izbornu pobjedu – i pored toga što je izborni proces bio vrlo problematičan, pun rupa i manipulacija – Dodik se osjeća relaksirano, pa otuda njegova pomirljivija retorika. S druge strane, Dodik vidi da se stvari u Ukrajini ne razvijaju u skladu sa ruskim interesima, pa je procijenio da je možda vrijeme da malo promijeni retoriku. Ako je suditi po tome, moglo bi se desiti da se stvari rješavaju na konstruktivniji način nego što je to bio slučaj ranije.

Ko je bliži Putinu?

Koliko je na sadašnju Dodikovu smireniju priču o Rusiji uticao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kome baš nije drago da Putin maltene češće prima Dodika nego njega? Tokom posljednjih izbora Vučić je bio primjetno hladniji prema Dodiku.

Draško Aćimović: Predsjednik Vučić zaista vodi politiku dijaloga i pomirenja. Mogu se nama mnoge stvari sviđati ili ne sviđati, ali ne možemo reći da smo za ovih deset godina, koliko je na vlasti, čuli od njega nekakvu borbenu retorku. Naprotiv, on se trudi da smiruje situaciju. Srbiji i predsjedniku Vučiću ni u kom slučaju ne odgovaraju tenzije u regionu.

A da li mu smeta što se Dodik toliko vezao za Rusiju? Putin ga toliko hvali, pa ispada da Dodik maltene ima bolje veze i bolji prijem u Rusiji nego on.

Draško Aćimović: Ne znam da li mu to smeta. Sudeći prema medijima čini mi se da niko u Srbiji ne misli da Dodik ima bolje odnose sa Rusijom nego predsjednik Vučić. Vučić je izuzetno pragmatičan političar. Naftna industrija i energetika u Srbiji su uglavnom u vlasništvu Ruske Federacije i on mora da traži srednji put.

Draško Aćimović: U ovom trenutku u Republici Srpskoj emotivni narativ prevladava pragmatični. Ljudima je važnija emocija koju osjećaju prema Rusiji nego ekonomska korist koji mogu imati od Evropske unije

Da li je to ispravno – ja to ne mogu suditi. Da li se treba prikloniti jednoj strani ili ostati neutralan? Ali u ovom momentu ne postoji prava neutralnost. Ako ste neutralni, onda ste na strani jedne strane. A da li Vučić lično možda ima nekakav otklon prema Dodiku – to ćemo ubrzo vidjeti.

Vučićeva distanca

Adnan Huskić: Kad je u pitanju odnos prema Rusiji, zaista nisam siguran da li postoji neka vrsta koordinacije između njih dvojice. Mislim da se obojica u zadnje vrijeme ponašaju pragmatično. S tim što je manevraski prostor Aleksandra Vučića bitno manji od onoga koji ima Dodik zbog toga što je Srbija vidljivija, a i što je zbog pogrešnih političkih poteza izložena širem spektru problema.

Treba se sjetiti one najavljene posjete Srbiji ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova početkom juna u jeku rata u Ukrajini do koje nije došle zbog toga što su sve okolne zemlje zabranile prelet njegovog aviona. To je odgovaralo rukovodstvu Srbije jer oni nisu bili ti koji odbijaju posjetu Lavrova, ali i te kako su bili sretni što nije došlo do te posjete u momentu kada ga više niko u Evropi ne prima. Tako da je prostor Aleksandra Vučića vrlo skučen. Dodik nema te probleme i može se malo fleksibilnije ponašati.

Činjenica je da je tokom ovih izbora odnos između njih dvojice bio hladniji nego ranije. To se definitivno dalo primjetiti. Na predizbornim skupovima Dodikovog SNSD-a nije bilo ljudi iz vrha Srbije. Prije je dolazila premijerka, dolazili su i ministri. Ovoga puta jasno je bilo da srbijanska vlast i Aleksandar Vučić nisu bili toliko na strani SNSD-a, niti su ga podržavali, ali ne mislim da je u pitanju borba za Putinovu naklonost.

Prije će biti da je riječ o Dodikov promociji u Srbiji gdje se on nameće kao neka vrsta domaćeg igrača. Mislim da je Dodikova afirmacija na političkoj sceni u Srbiji primarni razlog zašto Vučić pokušava da ga drži na distanci i pod kontrolom.

U zaključku, da li je Dodik ruski igrač ili je ona velika proruska retorika uoči izbora bila samo predizborna igra?

Draško Aćimović: Dodik nije ruski igrač. To je bila predizborna igra.

Adnan Huskić: Rusija ima jasne političke ciljeve u Bosni i Hercegovini. Mnogi od njih, kao što je zatvaranje Ureda Visokog predstavnika i demontiranje institucija zapadnog prisustva u Bosni i Hercegovini, se poklapaju s Dodikovim ciljevima. Zato mislim da nije ispravno govoriti o tome da se radi o ruskom igraču. Riječ je o dva igrača čiji se interesi poklapaju mada mislim da sada dolazi do određenih promjena.