Čeka se poboljšanje zakona o okupljanju u FBiH, praksa u Brčkom najpozitivnija u BiH

Građani u različitim kantonima nemaju ista prava i obaveze kada organizuju javna okupljanja i proteste, dok vlasti u Federaciji odugovlače sa donošenjem entitetskog zakona usklađenog s evropskim standardima.

U vrijeme održavanja ovogodišnjeg protesta u Sarajevu za prava lezbejske i gej zajednice, predsjednik Naroda i pravde i zastupnik u Kantonalnoj skupštini Elmedin Konaković najavio je donošenje restriktivnijih propisa za održavanje javnih okupljanja u Kantonu Sarajevo.

On je najavio ograničavanje prostora za javna okupljanja, kakvo postoji u nekoliko drugih kantona, što je praksa koju su stručnjaci ocijenili suprotnom evropskim standardima.

Konaković je u junu obrazložio da će lokacije za javna okupljanja biti “definisane u zonama u kojima ne dolazi do ugrožavanja prava i sloboda drugih lica, zdravlja ljudi, sigurnosti ljudi i imovine i ometanja javnog saobraćaja”. On je inicijativu, pokrenutu u vrijeme održavanja Povorke ponosa, pravdao zaustavljanjem saobraćajnog kolapsa u Sarajevu.

Ali nakon juna nije bilo razmatranja ovakvih izmjena.

Predsjedavajući Skupštine Elvedin Okerić potvrio je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je inicijativa došla do kolegija i da još nije razmatrana, ali je najavio da će se to uskoro desiti. Kazao je da nema komentar na pitanje da li preciziranje mjesta za javna okupljanja može voditi ka većem ograničavanju ljudskih prava.

“Znamo postojeći zakon, vidjet ćemo koji će prijedlozi doći i, naravno, gledat ćemo da unaprijedimo i taj zakon, kao što smo se trudili da unapređujemo i sve druge zakonske propise, prije svega u interesu građana“, kaže Okerić.

Kritike kantonalnih zakona

U izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za 2022. godinu, navodi se da bi BiH posebno trebala osigurati puno poštovanje, zaštitu i promociju slobode okupljanja i izražavanja i suzdržati se od daljnjih aktivnosti koje negativno utiču na ostvarivanje ovih prava.

Izvještaj navodi da nije ostvaren napredak u ispunjenju jednog od 14 prioriteta za približavanje Evropskoj uniji, a u vezi s osiguranjem poticajnog okruženja za civilno društvo, prvenstveno poštujući evropske standarde o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja.

Kritike se posebno odnose na ograničavanje okupljanja u Republici Srpskoj, ali je istaknuto i da se propisi o slobodi okupljanja trebaju uskladiti u cijeloj zemlji i sa evropskim standardima, posebno vezano za ograničenja i odgovornosti organizatora.

BIRN BiH je prošle godine pisao o targetiranju aktivista u Banjoj Luci zbog navodnog kršenja Zakona o javnom okupljanju, što su sudovi kasnije odbijali potvrditi.

Bivša rukovoditeljica ureda “Civil right defenders” u BiH koja je posvećena zaštiti ljudskih i prava na okupljanje, Ena Bavčić, kaže da se u Federaciji onemogućavaju spontana okupljanja češće u manjim sredinama, gdje ljudi na okupljanjima nemaju pristup medijima i institucijama.

“Učesnici i organizatori takvih okupljanja se suočavaju s novčanim, prekršajnim kaznama, zastrašivanjem, pa čak i nasiljem, kao što je bio slučaj sa protestima u Kruščici. Najčešće se ovakvi pritisci vrše nad ljudima koji protestuju kako bi zaštitili okolinu, ali i sa manjim radničkim protestima, kao što su protesti radnica Fortune iz Gračanice“, objašnjava Bavčić.

On smatra da bi postojanje krovnog zakona na državnom ili entitetskim nivoima olakšalo razumijevanje prava na okupljanje u BiH, koji bi bili usklađeni s međunarodnim normama.

“Mislim da je prvi korak ka tom odvajanju administriranja okupljanja od policije, koja treba da bude angažovana kao organ zaštite, a ne kao organ koji odlučuje o okupljanjima i načinu [njihovih] održavanja“, kaže Bavčić.

Jedinstven zakon u Federaciji je u proceduri za donošenje, ali vlasti nisu saopštile kada očekuju njegovo konačno usvajanje. Svaki od deset kantona ima svoje zakone o okupljanju. Analiza BIRN-a BiH pokazuje da oni od organizatora okupljanja traže donekle različite uslove.

Rok u kojem organizatori moraju najaviti okupljanja razlikuje se u kantonima kao i obaveza traženja odobrenja. U većini kantona potrebno je samo najaviti skup, ali u nekima je i dalje potrebna dozvola policije. Razlikuju se također i mogućnosti gdje se skupovi mogu održati.

Aktivisti i stručnjaci uz razlike u zakonima navode i dodatne nedostatke s kojima se suočavaju u Federaciji – predviđanje kazni, posmatranje prava na okupljanje kao sigurnog pitanja, birokratizacija postupaka te nevoljnost primjene propisa.

Jozo Blažević iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), organizacije posvećene unapređenju prava LGBT zajednice, kaže da je poseban problem za javna okupljanja za prava LGBT osoba što se javlja sigurnosni rizik.

“Ovo se najviše ogleda u činjenici da se iz trenutnog zakonskog okvira, koji je prilično restriktivan, nameću dodatne mjere koje se najviše ogledaju u osiguravanju javnog skupa – traži se veći broj zaštitara, željezne ograde, antiterorističke ili betonske barijere – što na organizatore stavlja dodatni finansijski teret koji moraju obezbijediti“, kaže Blažević, dodajući da se na taj način ne daju ista prava organizatorima.

BIRN BiH je ranije pisao kako policija u Sarajevu nije tražila dodatne troškove od organizatora protesta protiv Povorke ponosa, dok je to traženo od LGBT aktivista.

Zbog toga Blažević smatra da je na javna okupljanja potrebno početi gledati kroz prizmu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, a manje kao na sigurnosni rizik i prijetnju javnom redu i miru.

On ističe da su birokratizacija postupaka, prebacivanje obaveza sa države na organizatora, diskriminacija u postupanju, nepoznavanje propisa ili nevoljnost njihove primjene u praksi, te ograničenost mjesta na kojima se može organizovati javno okupljanje, najčešći problemi s kojima se organizatori javnih okupljanja susreću.

Policija Srednjobosanskog kantona od građana traži odobrenje za javno okupljanje.

“Policijska uprava će, ukoliko su zadovoljeni svi zakonski uvjeti, donijeti rješenje o odobravanju održavanja javnoga okupljanja u vremenu i mjestu naznačenim u prijavi za održavanje javnoga okupljanja“, stoji u Zakonu o okupljanju ovoga kantona.

U ovom kantonu su predviđene i kazne za organizatore mirnih okupljanja, ako o tome na vrijeme ne obavijeste policiju, na šta posebno upozorava Misija OSCE-a u BiH.

Iz Misije kažu da pozdravljaju spremnost Ministarstva unutrašnjih poslova ovog kantona da reformiše Zakon o javnom okupljanju. Ministarstvo je BIRN-u BiH potvrdilo da je u pripremi nacrt novog zakona.

Izmjene u zakonu Federacije

Vlasti u Federaciji u posljednjih nekoliko godina pripremaju entitetski zakon.

OSCE-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je 2018. godine dao detaljnu analizu Prednacrta zakona te nekoliko preporuka kako da se tekst poboljša.

Iz ODIHR-a su, između ostalog, naveli da Prednacrt zakona ima restriktivan pristup slobodi mirnog okupljanja, te da ne omogućava potpuno uživanje ovog osnovnog ljudskog prava jer postavlja velika opterećenja organizatorima okupljanja.

Krajem oktobra Vlada Federacije je usvojila Nacrt zakona o javnom okupljanju, ali još uvijek nije objavila njegov tekst.

U vijesti o usvajanju na stranici Vlade je objavljeno kako su sada predviđena i spontana okupljanja. Ona, u većini kantonalnih zakona, nisu bila predviđena. Prema mišljenju Bavčić, na taj način se krše međunarodni princip iz oblasti slobodnog okupljanja.

Ona dodaje da je usvojeni Nacrt puno pozitivniji od ranijeg prednacrta te donosi određena unapređenja u odnosu na kantonalne zakone – kao što je prepoznavanje spontanog okupljanja.

“Međutim, član 38. određuje neproporcionalno visoke kazne organizatorima za okupljanja koja nisu najavljena 72 sata ranije“, kaže Bavčić i dodaje da ovo ostavlja prostor za pogrešna tumačenja značenja termina spontanih okupljanja, te ostavlja mogućnost pritiska na učesnike.

Pozitivno je i da se ovim zakonom obaveza zaštite javnog okupljanja stavlja na policiju, a ne organizatora okupljanja kao do sada, smatra ona.

“Uz to je pozitivno što se odgovornost za štetu stavlja na pojedince i pojedinke, a ne na organizatore ili redare, kao što je to prije bio slučaj“, kaže Bavčić za koju je to veliki korak naprijed, kao i mogućnost najavljivanja okupljanja – koje se više ne tretira kao prijava, nego kao obavijest.

U Hercegovačko-neretvanskom u važećem zakonu kantona je ograničeno i mjesto održavnja protesta i drugih mirnih okupljanja građana. Glasnogovornik kantonalnog Ministarstva unutrašnjih poslova Ljudevit Marić je kazao da je prema odluci Gradskog vijeća održavanje protesta u Mostaru predviđeno na platou Sjevernog logora i Sportskom centru Kantarevac.

Prema Zakonu ovog kantona, organi lokalne samouprave mogu odrediti mjesto na kojem se svako javno okupljanje može održati.

U Livnu Zakon predviđa da lokalne zajednice mogu odlučiti na kojim mjestima se skupovi mogu održavati bez najave. Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona 10 je BIRN-u BiH potvrdilo da do sada niti jedna lokalna zajednica nije donijela takvu odluku. Oni su također kazali da je pokrenuta procedura pripremanja novog zakona o javnom okupljanju.

“Tako da je u formi nacrta zakon o mirnom okupljanju i u formi prednacrta zakon o javnim priredbama u Hercegbosanskoj županiji“, navode u odgovoru.

Razlike kantonalnih zakona

Svi sada važeći zakoni o javnom okupljanju u kantonima koje je analizirao BIRN BiH traže od građana da prijave mirno okupljanje. U dva kantona okupljanje je potrebno prijaviti 48 sati prije održavanja, u pet kantona građani podnose prijavu pet dana prije održavanja, dok su građani u tri kantona obavezni sedam dana prije održavanja okupljanja.

Građani u svim kantonima prijave podnose policijskim upravama. U većini kantonalnih zakona, kao osnovni razlog za zabranu mirnog okupljanja, navodi se neblagovremeno prijavljivanje.

Bavčić navodi da sama činjenica da je policija jedini organ koji ima mogućnost odlučivanja o okupljanjima pokazuje da je pristup “sigurnosni, a ne humanistički“.

Ona kao pozitivan primjer navodi Sjevernu Irsku gdje policija ne odlučuje da li će se neko okupljanje desiti i na koji način će se država angažovati, nego nezavisno tijelo koje je sačinjeno od stručnjaka za ljudska prava.

“Ogranak policije koji se bavi okupljanjima čine visokoobrazovani kadrovi, koji su trenirani, ne samo za pravo na okupljanje, nego i za nenasilnu komunikaciju i smirivanje tenzija na mirni način. Na kraju, organ inspekcije je eksterni i, pored interne kontrole, postoji i eksterna evaluacija žalbi, što kod nas nije slučaj“, kaže ona.

Praksa u Brčkom smatra se najpozitivnijom u BiH.

Skupština Brčko distrikta je 2020. godine usvojila Zakon o mirnom okupljanju, koji se smatra jedinim zakonom u BiH čije su odredbe usklađene s međunarodnim standardima.

U ovom zakonu se navodi da mjesto mirnog okupljanja može biti svako mjesto na kojem okupljanje ne dovodi do ugrožavanja prava drugih lica, javnog morala, sigurnosti i zdravlja ljudi i sigurnosti imovine.

Građani Brčko distrikta i organizatori mirnog okupljanja dostavljaju policiji obavještenje o održavanju mirnog okupljanja, dok građani u većini kantona imaju obavezu prijavljivanja mirnog okupljanja.

U izvještaju EU o napretku BiH navodi se kako zakon Brčko distrikta, koji je usklađen s evropskim standardima, treba koristiti kao model u drugim nivoima vlasti.

Nacrt zakona o javnom okupljanju u Federaciji Vlada je uputila Parlamentu u kojem, nakon izbora, zastupnici i delegati tek trebaju preuzeti svoje mandate.