Govor mržnje prema LGBTI osobama postao je dio naše svakodnevnice

Govor mržnje prema LGBTI osobama u BiH svakodnevna je pojava, naročito izražena na internetu. Neki ljudi se čak ne libe otvoreno pozivati i na fizičko nasilje nad ovim osobama, ali i nad onima koji zagovaraju prava ove populacije. Premda su vlasti u BiH deklarativni zagovornici ljudskih prava za sve građane u ovoj zemlji, kada su u pitanju prava LGBTI osoba, političke stranke i njihove agende uglavnom ne prepoznaju ovu populaciju i uglavnom ignorišu i njih i probleme s kojima se te osobe susreću.

Piše: S. DEGIRMENDŽIĆ/Fokus.ba

Izuzetak je Naša stranka u čijem programu su jasno prepoznate i LGBTI osobe i poštivanje njihovih prava. U BiH egzistira još nekoliko političkih stranaka čiji članovi se javno zalažu za ista prava svih građana ove zemlje uključujući i LGBTI populaciju, no te stranke izbjegavaju u svojim programima i istupima, a naročito uoči izbora poput onih koji se u BiH održavaju u oktobru ove godine progovoriti o pripadnicima ove populacije i problemima s kojima se ona susreće u našoj zemlji. Proteklih dana Fokus je o govoru mržnje prema LGBTI osobama i kako ga zaustaviti razgovarao s predstavnicima institucija BiH, profesoricama s Univerziteta u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, umjetnicima, predstavnicima organizacija koje se bave zaštitom prava LGBTI osoba, kao i predstavnicima političkih partija.

Amil Brković, koordinator programa u Sarajevskom otvorenom centru, jednoj od najstarijih organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava LGBTI osoba, za Fokus kaže da ova organizacija kroz svoj portfolio na različite načine adresira pitanja govora mržnje prema ovoj populaciji, a da ta mržnja često dolazi i od samih političara i političarki.

– Ono što je evidentno jeste da u periodu kada se održavaju konkretni događaji vezani za LGBTI zajednicu poput najvidljivijeg događaja poput povorke ponosa, jeste da u tim periodima se najviše povećava govor mržnje. Ako se osvrnemo na prethodnu povorku koja je održana u junu 2022. godine možemo uočiti da su mnogi bh. političari i političarke davali izjave koje se mogu podvesti pod klasifikaciju govor mržnje prema LGBTI osobama. Taj govor mržnje nije adekvatno reguliran ali i postojeći mehanizmi mogu da služe u smislu zaštite LGBTI osoba. Tako na primjer Zakon o zabrani diskriminacije regulirao je kao oblik diskriminacije poticanje na diskriminaciju koje se u najširem smislu zaista i smatra govorom mržnje i kao takvo može biti sankcionirano – kaže Brković.

Damir Arnaut (NS), poslanik u Predstavničkom domu PSBiH kaže da su govor mržnje, ali i nasilje protiv LGBT populacije ogroman problem kako u BiH tako i u regiji.

– Zaista smatram da BiH treba lider u zagovaranju prava ove i svih drugih obespravljenih populacija. BIH je sinonim za različitosti već stotinama godinama i upravo zato i kao građani BiH, a pogotovo mi kao političari imamo posebnu odgovornost da na tome insistiramo. Naša stranka je jedina stranka u BiH koja je eksplicitno propisala prava LGBT populacije u svom programu. Ja zaista mislim da sve stranke trebaju pratiti naš primjer. Političke stranke, političari, ne trebaju pokušavati osluškivati puls naroda i na tome praviti svoje programe. Naprotiv, trebaju biti lideri tih procesa i samo tako možemo napredovati ka Evropskoj uniji kojoj deklarativno svi stremimo. Ali, to trebamo raditi i u praksi – ističe Arnaut.

Dino Mustafić, ugledni bh. reditelj za Fokus kaže da se on i kao umjetnik i kao građanin snažno zalaže za sva prava koja bi LGBTI osobe trebale uživati i u BiH, poput onih u ostatku Evrope.

– Moramo konstatovati da je nažalost bosanskohercegovačka politička stvarnost jako daleko od priznavanja prava LGBT populacije. Znamo sa koliko galame, buke, difamacije, uvreda i poniženja u javnom prostoru se nastupa kada se govori o ovoj populaciji. Znamo sa kojim atributima se nazivaju njihovi prosvjedi, njihove šetnje, koje nisu kako mnogi misle, nikakva parada seksualne orijentacije, nego su borba za građanska i ljudska prava. BiH ako želi da bude dio evropske zajednice, ako želi da uđe u svijet civiliziranih država, mora shvatiti da su sva manjinska prava, svi manjinski identiteti podjednako važni za sve građane ove zemlje i da su oni pred Ustavom i zakonom ove zemlje jednakopravni. Zato, očekujem da će posebno građanske stranke, liberalne i socijaldemokratske provenijencije shvatiti da u svojim programima, u svojoj političkoj agendi moraju imati borbu za ova prava. S druge strane očekujem da društvo, bez obzira na tradicionalne vrijednosti i na određene vrlo jasne i vidljive tendencije konzervativizma prihvati različitost, prihvati demokratičnost, prihvati trenutak u kojem živimo i da ljudi koji se smatraju diskriminiranim u ovoj zemlji ne mogu živjeti sa tim osjećajem i takvim životom. Dakle, u tom smislu lično kao umjetnik i kao građanin snažno se zalažem za sva LGBTI prava koja postoje i koja imaju u bilo kojem dijelu Evrope, one Evrope koje su nam puno usta i za koju kažemo da želimo biti dio njihovih integracionih procesa- konstatira Mustafić.

Dženana Burek, izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije u BiH koje se već 21 godinu bavi nadziranjem govora mržnje u BiH kaže za Fokus da je evidentan rast govora mržnje prema LGBTI osobama u komentarima na društvenim mrežama, ali da je količina govora mržnje u online i štampanim medijima u konstantnom padu. Vijeće za štampu i online medije najavljuje i jednu novinu u svom radu koja bi trebala ići u pravcu zaštite prava LGBTI osoba od govora mržnje.

– Sudeći po broju žalbi koje Vijeće zaprima govor mržnje u medijskim tekstovima gotovo da je iščezao. Međutim, ogroman je porast govora mržnje protiv LGBTI osoba u komentarima na portalima i na društvenim mrežama. Mi moramo uzeti u obzir da pripadnici te populacije dodatno sebe izlažu ulaganjem žalbi s imenom i prezimenom. I s uvažavanjem njihove privatnosti Vijeće za štampu je odlučilo donijeti izmjene odnosno izuzeće kada su u pitanju LGBTI osobe. Žalbena komisija Vijeća za štampu uskoro će razmatrati donošenje odluke prema kojoj bi ulaganje žalbi za govor mržnje protiv LGBTI osoba ostalo anonimno. Dakle, članovi Žalbene komisije i Vijeće za štampu znali bi ko ulaže žalbu, međutim pri objavljivanju odluka Vijeća za štampu o izvještavanju ili o komentarima, onaj ko ulaže žalbu ostao bi anoniman. Na taj način bismo zaštitili i podstakli ljude da ulažu žalbe na komentare koji sadrže govor mržnje i protiv tekstova u kojima se eventualno vrši diskriminacija pripadnika LGBTI populacije – ističe Burek.

Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, za Fokus kaže da se govor mržnje u BiH najviše manifestira u online prostoru.

– Tako da je u tom kontekstu vrlo važno da se ostvari saradnja institucija vlasti nadležnih za sankionsanje govora mržnje ali i vlasnika velikih korporacija koji su vlasnici platformi na kojima se taj govor mržnje ispoljava. Govor mržnje u BiH prema LGBTI osobama mora biti spriječen iz prostog razloga što on vrlo lako prelazi u nasilje iz mržnje i to je nešto što postaje veliki problem. Kakao ga spriječiti? Prije svega podizanjem svijesti da to jeste oblik nasilja i da je kao takav kažnjiv i da ne može biti tolerancije na govor mržnje i da on nije sloboda govora. S druge strane kažnjavanje počinilaca, kao i prijavljivanje slučajeva govora mržnja je vrlo važno i svako od nas treba da uradi onoliko koliko može u prijavljivanju onih koji šire govor mržnje prema LGBTI populaciji. Dakle, bez obzira na to pripadaju li ljudi toj populaciji ili su naprosto friendly ili nisu, ni na koji način govor mržnje prem LGBTI osobama kao ni prema svakom drugom ne smije biti dopušten – naglašava Turčilo.

Samra Filipović- Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH za Fokus podsjeća da je Vijeće ministara BiH usvojilo Akcioni plan za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTI populacije.

– Ovim putem se BiH opredijelila da će dati doprinos na zaštiti i ostvarivanju prava LGBTI populacije, ali i svakako signal građanima i građankama BiH da se riješe predrasuda i stereotipa i da na neki način doprinesu poštivanju i zaštiti prava LGBTI populacije. Konačno naše cjelokupno društvo treba naučiti da poštuje različitosti da smo drugi i drugačiji i da možemo funkcionisati uz poštovanje jedni drugih. Jako nam je bitno da osiguramo efikasne mehanizme u zaštiti od diskriminacije LGBTI populacije i ovim putem pozivam sve institucije BiH na svim nivoima organizacije vlasti da prihvate i da implementiraju ovaj akcioni plan, a kao što sam rekla pozivam naše građane i građanke da poštujemo različitosti i da poštujemo jedni druge i da se oslobađamo od predrasuda i stereotipa – kaže Filipović-Hadžiabdić.

Saša Magazinović (SDP) , poslanik u Predstavničkom domu PSBiH kaže da ljudska prava niko nikome ne može dati jer se ljudska prava stiču rođenjem. Magazinović ističe da BiH i sa sadašnjim zakonskim okvirom može sankcionirati odgovorne za govor mržnje, ma gdje se on odvijao.

– Mržnja koje je postala naša svakodnevnica nije uvijek bila tu. Nju produkuju oni koji imaju najveću odgovornost da je ne bude. Prije svega političari. LGBT populacija meni lično smeta kada se odvaja kao poseban segment društva. To su naši prijatelji, braća, sestre, koji imaju pravo da žive svoj život onako kako oni smatraju da treba. Dok god se bavim društvenim angažmanom na bilo koji način, ja ću braniti pravo svakog da ne ugrožavajući tuđu slobodu bude slobodan, sretan i zadovoljan u našem društvu. BiH ima i sada vrlo značajne kapacitete i alate kada je u pitanju Krivični zakon, ne samo BiH, nego i entiteta i Brčko distrikta da kažnjava govor mržnje. Oni kojima se to ne radi i kojima gvoor mržnje ne smeta, oni imaju često običaj reći da recimo govor mržnje nije regulisan zakonom na društvenim mrežama. To je netačno. Ja kao zastupnik sam dobio stav Vijeća ministara BiH kojim se jasno naglašava da mjesto počinjenja krivičnog djela apsolutno ne mijenja suštinu krivičnog djela i da li vi nekome po bilo kojem osnovu prijetili u direktnom kontaktu, u telefonskom razgovoru, u javnom prostoru ili putem interneta apsolutno ne mijenja suštinu počinjenja krivičnog djela. Mislim da je prvi korak da osvijestimo to da BiH ima kakvu takvu zakonsku podlogu za kažnjavanje govora mržnje i da natjeramo one čije je to posao da ga rade. A na nama koji smo u zakonodavnoj vlasti je da unapređujemo taj sistem. Ali, tvrditi da to ne postoji to jednostavno nije tačno – ocjenjuje Magazinović.

Zlatiborka Popov-Momčinović, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu kaže da kada je riječ o položaju LGBTI populacije u BiH uprkos unaprijeđenom zakonodavstvu,u samom društvu, pa i u medijima situacija nije zadovoljavajuća.

– Nažalost, svjedočimo različitim oblicima govora mržnje prema toj populaciji koja se preselila na internet koja je u našem društvu nažalost sfera deregulacije, sfera gdje mnogi pojedinci i grupe često sakriveni iza anonimnosti nesmetano šire različite oblike govora mržnje i netrpeljivosti. Ono što je posebno zabrinjavajuće, a što je trend, možemo reći i u drugim zemljama zapadnog Balkana jeste da političari i političarke nekako snose najveći dio odgovornosti. Znamo da sve dolazi s vrha, odnosno od onih koji donose odluke. Nažalost, kod nas političke stranke nemaju u svojim programima, izuzev Naše stranke, nemaju nikakva opredjeljenja da oni jasno podržavaju prava svih podjednako bez obzira na sve oblike pripadnosti u ovom slučaju seksualne orijentacije i rodnih identiteta. A, inače stranke kod nas konceptu rodne ravnopravnosti ili ravnopravnosti spolova također prilaze površno. Vidimo sada izbori, plakati, svode se na to da tu žene budu uglavnom kao ukrasi da bi se ispunila zakonska obaveza. Naravno, neke žene su uspjele da se probiju i profilišu ali prvenstveno svojim radom, a ne toliko podrškom stranke pa se tako odnos kakva je prema ženama još više i još gore odražava i na LGBT populaciju kod nas – zaključuje profesorica Popov-Momčinović.