Globalna ekonomija je na rubu ponora, a ovo je pet znakova da svijet srlja u recesiju

Pitanje više nije hoće li do recesije doći, već kada.

Širom svijeta na tržištima se oglašavaju znakovi za uzbunu koji ukazuju da je globalna ekonomija na rubu ponora. Pitanje više nije hoće li do recesije doći, već kada.

Protekle sedmice puls tih znakova uzbune se ubrzao, u okolnostima u kojima se tržišta suočavaju sa stvarnošću – nekoć pretpostavkom, a danas sigurnom – da će američke Federalne rezerve nastaviti s najagresivnijom politikom monetarnog zauzdavanja unatrag nekoliko decenija, s ciljem da se smanji inflacija u Americi. Čak i ako se to pretvori u okidač za recesiju. I čak i ako cijenu za to na kraju plate potrošači i kompanije izvan Amerike, piše CNN.

Trenutno je 98 posto vjerovatnoća za globalnu recesiju, prema analitičarima iz ugledne kompanije Ned David, pa takve procjene dolaze iz povijesno pouzdanih izvora. Njihov izračun vjerovatnoće za dolazak recesije samo je dvaput dosad bio ovako visok – 2008. i 2020.

Kad ekonomisti upozoravaju daje pred nama lošije razdoblje, to obično tvrde na temelju nekoliko indikatora. Ovdje ćemo objasniti pet ključnih trendova, prenosi N1.

Moćan dolar

Američki dolar ima ogromnu ulogu u globalnoj ekonomiji i međunarodnim finansijama. I trenutno je na najjačem nivou posljednjih 20 godina.

Za najjednostavnije objašnjenje za takav trend, vratimo na Federalne rezerve. Kad američka centralna banka digne kamatne stope – kao što je napravila više puta još od marta – dolar postaje privlačniji investitorima iz cijelog svijeta.

U bilo kakvoj ekonomskoj okolini na dolar se gleda kao na sigurno mjesto za parkiranje novca. Ali u turbulentnim vremenima, kad se na primjer događa globalna pandemija ili kad u istočnoj Evropi izbije rat, investitori imaju još više razloga da kupuju dolare, obično u obliku obveznica američke vlade.

S jedne strane je jačanje dolara zgodno za Amerikance koji putuju u inostranstvo, ali to istovremeno stvara glavobolju gotovo svima drugima. Vrijednost britanske funte, eura, kineskog juana i japanskog jena, kao i ostalih valuta, je drastično pala. To znači da je u državama koje ih koriste postalo skuplje plaćati za ključni uvoz poput hrane ili goriva.

Kao odgovor na tu situaciju, njihove centralne banke koje se već otprije moraju boriti s inflacijom zbog pandemije sad moraju dizati kamatne stope još više i još brže kako bi ojačale vrijednost vlastitih valuta.

Jak dolar također destabilizira i američko tržište dionica, jer mnoge najveće kompanije iz indeksa S&P 500 posluju širom svijeta. Po jednoj procjeni analitičara iz kompanije Morgan Stanley svaki put kad dolar ojača za 1 posto zarada kompanija iz S&P 500 indeksa padne za 0,5 posto.

Motor američke ekonomije stagnira

Pokretač broj 1 najveće svjetske ekonomije je šoping. A američki potrošači pokazuju znakove umora. Nakon više od godinu dana rastućih cijena manje-više svega, i izostanka rasta plaća, potrošači su jednostavno počeli manje trošiti.

“Teškoće uzrokovane inflacijom znače da potrošači počinju posezati za ušteđevinom,” rekao je glavni ekonomist EY Parthenona, Gregory Daco, u svom komentaru u petak. Stopa osobne štednje je u augustu ostala nepromijenjena na samo 3,5 posto, kaže Daco. To je blizu najniže stope od 2008. i značajno ispod stope od 9 posto kakva je bila prije covida.

I opet, razlog za ovo ima veze s američkim Fedom.

Kamatne stope su rasle povijesno velikom brzinom, što znači da su i kamate na stambene kredite došle na najviši nivo u više od 10 godina, što firmama dodatno otežava i usporava rast. Prije ili kasnije Fedova politika visokih kamatnih stopa bi trebala općenito sniziti takve troškove. Ali dok se to ne dogodi, potrošači moraju pregrmiti dvostruki udarac visokih kamata i visokih cijena, osobito kad se radi o cijenama stvari poput hrane ili stanovanja.

Amerikanci su otvorili novčanike tokom lockdowna 2020, što je onda pomoglo ekonomiji da izađe iz kratke ali oštre pandemijske recesije. No u međuvremenu vladini paketi pomoći su nestali i inflacija se ukorijenila, i rezultat je porast cijena koje idu gore najvećom brzinom u zadnjih 40 godina, što je značajno smanjilo kupovnu moć potrošača.

Američke korporacije stežu pojas

Za mnoge industrije posao je procvjetao tokom većeg dijela pandemije, čak i uz povijesno visoku inflaciju koja je ‘pojela’ dio profita. To se moglo dogoditi zbog žilavosti američkih potrošača, jer kompanije su mogle prebaciti cijenu svojih uvećanih troškova na potrošače, i time ublažiti smanjenje profitnih marži.

Ali taj medeni mjesec za zaradu neće potrajati. Sredinom septembra, jedna kompanija čiji poslovni rezultati se često uzimaju kao pokazatelj kakvo nas vrijeme čeka šokirala je investitore.

Kompanija za dostavu FedEx, koja je prisutna u više od 200 zemalja, neočekivano je revidirala svoje poslovne prognoze, upozorila da se potražnja smanjuje i da će im zarada najvjerovatnije pasti više od 40 posto.

U jednom razgovoru direktora FedExa su pitali vjeruje li da je to usporavanje znak nadolazeće globalne recesije.

“Mislim da da,” odgovorio je. “Ove brojke ne upućuju baš da će biti dobro.”

FedEx nije jedini. U utorak je vrijednost dionica Applea pala nakon što je agencija Bloomberg javila da tvrtka odustaje od planiranog povećanja proizvodnje zadnjeg modela telefona iPhone 14, jer je potražnja značajno niža od očekivane.

I netom prije ulaska u praznični period, kad poslodavci inače pojačavaju nova zapošljavanja, ove godine raspoloženje je puno opreznije.

“Ove godine nismo vidjeli za septembar uobičajen porast oglasa u kojima kompanije traže radnike na određeno,” kaže Julia Pollak, glavna ekonomistica online stranice za zapošljavanje ZipRecruiter. “Kompanije su odlučila uzeti predah i pričekati da vide kako će se situacija razvijati.”

Dobrodošli u zemlju medvjeda

Wall Street je također pretrpio udarac i tržište dionica je sad na dobrom putu da zabilježi najgoru godinu od 2008. – za slučaj da nekome treba još jedna tmurna povijesna usporedba.

Ali prošla godina je bila neka sasvim druga priča. Tržišta dionicama su procvala 2021. godine, a vrijednost S&P 500 indeksa je porasla 27 posto, zahvaljujući najviše poplavom novca kojeg je u ekonomiju upumpao Fed, koji je u proljeće 2020. posegnuo i za snižavanjem kamata kako bi spriječio urušavanje finansijskog tržišta.

Tulum je potrajao do početka 2022. godine. Ali kad se počela javljati inflacija, Fed se ukazao i počeo uklanjati poslovičnu zdjelu sa punčom, dizanjem kamatnih stopa i rezanjem svog mehanizma za kupovinu obveznica koji je dotad držao tržište.

Mamurluk je bio brutalan. S&P 500, najširi indikator kojim se dijagnosticira stanje Wall Streeta i indeks za kojeg je vezana većina američkih mirovinskih fondova, je potonuo 24 posto na godišnjem nivou. I nije jedini. Sva tri glavna američka burzovna indeksa su ušli u tzv. medvjeđe područje, termin koji se koristi kad vrijednost dionica padne 20 posto u odnosu na recentno najviše cijene.

Nezgodna je okolnost što i tržišta obveznica – nače sigurna utočišta za investitore kad druge vrste imovine padaju – također idu nizbrdo.

I opet, za to je kriv Fed.

Inflacija, u kombinaciji s naglim rastom kamatnih stopa koje je podigla centralna banka, snizila je cijene obveznica, što je onda dovelo do rasta stope prinosa, tj. zarade koju investitor može očekivati za novac koji je posudio vladi kupovinom obveznice.

U srijedu, prinos na 10-godišnje obveznice američkog ministarstva finansija US Treasury nakratko je prešao 4%, što je najviši nivo u zadnjih 14 godina. Nakon tog porasta došao je nagli pad, kao odgovor na intervenciju britanske središnje banke Bank of England koja je pokušala zaustaviti klizanje njihovog vlastitog tržišta obveznica. Radi se o tektonskim poremećajima u kutku finansijskog svijeta koji je zamišljen kao oaza stabilnosti, ili čak dosade.

Prinosi na evropske obveznice također su skočili jer i druge centralne banke sad slijede Fedov primjer i dižu kamatne stope kako bi podržali vrijednost vlastitih valuta.

Zaključak je da je sada preostalo vrlo malo sigurnih mjesta gdje bi investitori mogli staviti svoj novac, i nije baš izgledno da će se to promijeniti sve dok se ne zauzda globalna inflacija i centralne banke popuste svoje mjere.

Sudar rata, rastućih cijena i radikalne politike

Kolizija ekonomskih, financijskih i političkih nedaća nigdje nije vidljivija i bolnija nego na primjeru Velike Britanije.

Kao i u ostatak svijeta, Britanija se već neko vrijeme muči s rastućim cijenama za koje su prvo bili zaslužni golemi šokovi do kojih je doveo covid-19 i zatim trgovinski poremećaji nastali nakon ruske invazije u Ukrajini.

Kad je Zapad odlučio presjeći uvoz ruskog prirodnog plina, cijene energenata su eksplodirale, a ponuda se drastično smanjila. Ti događaji su već sami za sebe bili žestoki.

Ali onda je prije nešto više od sedam dana nova britanska vlada koju vodi premijerka Liz Truss najavila veliki paket poreznih olakšica kojeg su ekonomisti na oba kraja političkog spektra napali za kojeg su rekli da je u najboljem slučaju neuobičajen, a u najgorem dijaboličan.

Ukratko, Truss i njena vlada najavili su rezanje poreznih davanja za sve Britance kako bi se time potakli potrošnja i investicije, što bi, teoretski, trebalo ublažiti udarac recesije. Ali ta porezna rezanja nisu finansirana iz drugih izvora, što znači da se vlada mora zadužiti kako bi ih platila.

Ta najava je poslužila kao okidač za paniku na finansijskim tržištima i dovela vladu u direktan sukob s britanskom neovisnom centralnom bankom, Bank of England. Investitori širom svijeta su masovno krenuli u rasprodaju britanskih obveznica u pokušaju da ih se riješe, što je zatim srušilo vrijednost funte na najniži nivo u odnosu na dolar u posljednjih gotovo 230 godina.

Ili drugim riječima najnižu od 1792. kad je američki kongres odlučio uvesti dolar kao sredstvo plaćanja.

Bank of England je hitno reagirala i intervenirala otkupom britanskih obveznica u srijedu, kako bi uvela red na finansijskom tržištu. Time je zaustavljeno krvarenje, zasad. Ali posljedice nestabilnosti do kojeg su doveli trussonomski potezi sada se šire puno dalje, i izvan ureda u kojima sjede trgovci obveznicama.

Obični Britanci, koji već proživljavaju krizu uslijed porasta životnih troškova, s inflacijom od 10 posto – najvišom stopom u G7 skupini najrazvijenijih svjetskih ekonomija – sad su u panici zbog rastućih kamata na kredite. Za milione Britanaca to znači da bi im mjesečna rata za otplatu stambenih kredita mogla poskupiti za više stotina ili čak hiljada funti.

Dašak optimizma

Iako se stručnjaci slažu da je vrlo izgledno da će doći do globalne recesije tokom 2023. godine, nemoguće je predvidjeti koliko će biti žestoka ili koliko će potrajati. Nije svaka recesija toliko bolna kao što je bila Velika Recesija od 2007. do 2009. Iako je, naravno, svaka recesija bolna u nekoj mjeri.

Neke ekonomije, a osobito američka, koja ima snažno tržište rada i vrlo žilave potrošače, bi trebale lakše podnijeti udarac recesije, prenosi N1.

“U mjesecima koji slijede ulazimo u nikad prije viđene vode,” napisali su ove sedmice ekonomisti okupljeni u World Economic Forum.

“Kratkoročna prognoza za globalnu ekonomiju i za dobar dio svjetskog stanovništva je mračna,” nastavili su i dodali da će izazovi koji su pred nama “testirati izdržljivost ekonomija i društava” i da će za njih biti plaćena “golema ljudska cijena.”

Ali ima i nekih pozitivnih posljedica, kažu. Krize obično natjeraju ljude na transformacije koja naposljetku mogu poboljšati životne standarde i dugoročno ojačati nacionalne ekonomije.

“Kompanije se moraju mijenjati. To je bila priča još otkako je počela pandemija”, rekla je Rima Bhatia, ekonomska savjetnica koja radi za Gulf International Bank. “Kompanije više ne mogu nastaviti dalje istim putem na kojem su dosad bile. To je velika prilika za njih, i to je pozitivno.”