idriz softić
Potvrđena odluka suda u RS: Bivši logoraš oslobođa se troškova parničnog postupka
“Osjećam veliko olakšanje, kao da mi je jedan veliki kamen sa srca pao jer je nepravda izašla na vidjelo. Šta smo mi krivi? Za jedno 15 minuta što smo doživjeli u Banjoj Luci na Sudu, na tom saslušanju nisam dvije riječi progovorio, a oni su presudili da platim 4.500 maraka – pitam se zašto? A za moju torturu koju sam doživio – gdje smo tučeni, ubijani i odvođeni na prinudni rad u srpska sela – to nikome ništa“, prokomentarisao je za BIRN BiH Softić novu odluku Suda
Okružni sud u Bijeljini odbio je žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda u Zvorniku iz marta ove godine, kojim se bivši logoraš Idriz Softić oslobađa plaćanja 4.500 maraka troškova parničnog postupka, nakon što je izgubio tužbu za nadoknadu nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logoru, piše Detektor.
U rješenju Okružnog javnog suda u Bijeljini, u koje su novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imali uvid, piše kako je prvostepeni sud pravilno cijenio da “stranka koja ne uspije u parnici ne mora biti obavezana da nadoknadi troškove protivnoj stranci koja je država ili druga teritorijalna jedinica čije interese zastupa njen zaposleni“.
Sud u Zvorniku se, kod odluke o oslobađanju Softića, pozvao na presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske.
“Evropski sud je dosuđivanje troškova parničnog postupka državi u punom iznosu, u takvim okolnostima, cijenio kao znatan finansijski teret i nesrazmjerno ograničenje prava na pristup sudu. (…) Pored navedenog, pobijanim rješenjem se pravilno cijeni da u vrijeme podnošenja tužbe izvršenik nije mogao znati konačno stanovište sudova u BiH o pitanju primjene rokova zastarjelosti u slučaju naknade štete prouzrokovane zbog boravka u logoru“, navodi se u rješenju.
Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci od 23. juna 2015. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Softića za naknadu nematerijalne štete u iznosu od oko 230.000 konvertibilnih maraka (KM) na ime pretrpljenog fizičkog bola, protivpravnog lišenja slobode, mučenja, zlostavljanja i nečovječnog postupanja. Banjalučki sud je predlagao da se izvršenje provede prodajom Softićeve njive površine oko 5.000 metara kvadratnih.
Softić je tužbene zahtjeve zasnivao na činjenicama da je 26. maja 1992. godine lišen slobode od strane oružanih snaga Republike Srpske i pritvoren u logoru “Batković” kod Bijeljine, gdje je boravio 213 dana, navodi se u prvostepenom rješenju Osnovnog suda u Zvorniku, o čemu je ranije pisao BIRN BiH, kao i da su tužbeni zahtjevi odbijeni zbog zastare.
“Osjećam veliko olakšanje, kao da mi je jedan veliki kamen sa srca pao jer je nepravda izašla na vidjelo. Šta smo mi krivi? Za jedno 15 minuta što smo doživjeli u Banjoj Luci na Sudu, na tom saslušanju nisam dvije riječi progovorio, a oni su presudili da platim 4.500 maraka – pitam se zašto? A za moju torturu koju sam doživio – gdje smo tučeni, ubijani i odvođeni na prinudni rad u srpska sela – to nikome ništa“, prokomentarisao je za BIRN BiH Softić novu odluku Suda.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, od 2007. godine do danas je podneseno oko 30.000 tužbenih zahtjeva logoraša za naknadu nematerijalne štete, usmjerenih protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, kao i država u okruženju. Više od polovine tužitelja, čiji su tužbeni zahtjevi odbijeni, dobilo je rješenja kojima im se nalaže da plate troškove sudskog postupka – sudske takse i troškove pravobranilaštva, a značajan broj njih je već prošao proces izvršenja, tokom kojeg su im navedena potraživanja izuzeta i naplaćena iz plata i penzija, dok je dijelu njih popisivana imovina radi procjene i prodaje s ciljem namirenja sudskih troškova.
Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, navodi kako bi presudama iz Bijeljine i Zvornika trebao biti utvrđen novi pravni pristup u kojem će logoraši biti oslobođeni troškova postupka.
Prema njegovim riječima, tužbe koje su podnesene protiv Republike Srpske, zbog štete uzrokovane ratnim dejstvima, tretirane su prema Zakonu o obligacionom odnosima RS-a, zbog čega su odbijane zbog zastare.
“Oni su serijski redom odbijali tužbe po osnovu zastare tih rokova. Serijski postupci ne bi trebali da uzrokuju troškove pravobranilaštva, koji se kreću u rasponu od dvije hiljade do 12 hiljada maraka“, kaže Omerović.
Adrijana Hanušić-Bećirović, iz organizacije TRIAL International, kaže da je drugostepena odluka suda u Republici Srpskoj prijeko potreban podstrek da sudovi i u svim drugim predmetima, u kojima je to još proceduralno moguće, analogno primijene ovu ili sličnu argumentaciju.
“Evropski standardi zaštite ljudskih prava u našem pravnom sistemu, prema Ustavu BiH, imaju primat nad domaćim pravom, i time se sudovi trebaju rukovoditi prilikom postupanja u ovim iznimno delikatnim predmetima”, kaže Hanušić-Bećirović.
