Dino Mustafić za Fokus: Nikakve katarze, “reforme”, “preobraćenja” nema ni na pomolu

Dino Mustafić, ugledni i poznati reditelj, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, intelektualac koji naglas promišlja kritike i rješenja bh. društveno-političke zbilje u intervjuu za Fokus govori o svom radu na poziciji menadžera i reditelja, ali komentira i najaktuelnije događaje u našoj zemlji, poput najavljenih izmjena Izbornog zakona, te predstojećih općih izbora.

Mustafić nije propustio ni ovaj javni istup da kaže da je “nacionalizam pogonsko gorivo za očigledan kriminal, da korupcija izjeda državu, da su političke stranke i partije nacionalna preduzeća koja isključivo zanima dioba moći i finansijska kontrola tokova novca kroz podjelu resursa“.

Razgovarala: Semira DEGIRMENDŽIĆ /Fokus.ba

Fokus: Prošla je godina otkako ste na čelu Narodnog pozorišta u Sarajevu. Koliko ste u tom periodu uspjeli ostvariti planova o kojima ste govorili, prije svega vratiti na scenu predstave koje se primarno bave negativnim pojavama u društvu, te koliko uspijevate u borbi protiv komercijalnog trenda u pozorištu?

– Ovih dana radimo rezime jubilarne sezone koja je slavila stogodišnjicu rada i postojanja Narodnog pozorišta. Uskoro ćemo imati pres-konferenciju koja će biti analiza prošle sezone i najava nove. Mislim da smo uspjeli probuditi interes javnosti za naš rad, izašli smo čak s rekordnih 11 premijera, imali niz zanimljivih programa, posebno muzičkog sadržaja, prisustvovali smo većini značajnih regionalnih festivala, gostovali i na međunarodnoj sceni u bitnim evropskim festivalima, otvorili naša vrata i izveli “Kulturu na ulice”. Intenzivno smo i naporno radili, a na drugima je da to estetski valoriziraju, kompariraju s regionalnim scenskim standardima kojim se mi rukovodimo u svojim programskim ambicijama. Da li može bolje i više? Može i mora. Ako sve što smo planirali za četverogodišnji ciklus ostvarimo, bit će to prava mala renesansa našeg pozorišta: umjetnički, kadrovski, tehnički, produkcijski. A onda treba pustiti kritičkoj recepciji, struci i publici da iznesu svoj sud i tako odrede daljnje koordinate Narodnog pozorišta Sarajevo. Na Vaše potpitanje o komercijalnosti teatra, vrlo sam oprezan s odgovorom. Mi smo mainstream kuća i trudimo se održati visoki umjetnički nivo uz punu salu. To nije lako, ali teatar mora biti otvoreno socijalno polje za heterogenu publiku i počivati na interakciji koja nas razvija.

Fokus: Koliko posao direktora Narodnog pozorišta ostavlja prostora za Vaš posao reditelja i uspijevate li uskladiti te dvije uloge onako kako biste željeli?

– Uvijek ističem da je značajno “pomiriti” u rukovodstvima naših kulturnih institucija menadžerski i umjetnički posao. To znači da ja nisam prihvatio tu poziciju da bi se pretvorio u birokratu, jer su direktorske pozicije promjenljive, a moja je vokacija biti u sali, na probama i praviti nove predstave. Ja sam ovu godinu, čini mi se uspješno, uz veliki napor sinhronizirao svoje umjetničke i upravničke poslove. To mogu jer vjerujem u timski pristup i zahvalnost izražavam svim svojim saradnicima, od umjetničkog, tehničkog i administrativnog sektora.

RIKA GLUPOSTI, MANIPULACIJE I MRŽNJE

Fokus: Često ističite da je politička situacija u BiH najveći krivac za probleme u kulturi i umjetnosti, no Vi ste, ipak, jedan od rijetkih intelektualaca u BiH, a naročito kulturnih uposlenika koji javno i otvoreno govori o tim i problemima u drugim sferama života, ali nudi i konkretna rješenja za te probleme. Zbog čega su intelektualci u BiH, ne tihi u iznošenju bilo kakve kritike, nego se može reći da uglavnom šute, i zašto je, prema Vašem mišljenju, to tako?

– Bezinteresna angažovanost intelektualaca je danas prava rijetkost. I njihov društveni angažman najčešće je koristoljubiv, uklopili su se u sistem koji ih samo kao takve prihvata, u protivnom bivaju odbačeni kao kritičari društva. Oponirati vlasti znači opredijeliti se za neizvjesnu egzistenciju, marginalizaciju. Postoje umjetnici koji se odluče da se njihov kritički i poetički jezik jasno dotiče i sfere politike, i to autonomnim, intelektualnim sredstvima. Takve iznimno cijenim, smatram to najtežom intelektualnom pozicijom u kojoj čuvate svoje i profesionalno dostojanstvo i slobodu.

Fokus: Uskoro će opći izbori u BiH. Premda izborna kampanja zvanično počinje 2. septembra, već smo mjesecima suočeni s promocijom političkih stranaka, naročito nacionalnih, koje su već u vlasti i koje građane ubjeđuju da su oni pravi izbor za vođenje države i naredne četiri godine.

– Nažalost, i dalje ide sve po starom. Civilizacijski i ljudski porazne lokalne etnopolitike još su tu. Nikakve katarze, „reforme“, „preobraćenja“ nema ni na pomolu. Teško se birači odlučuju za promjene. Nacionalizam je pogonsko gorivo za očigledan kriminal, korupcija izjeda državu, bojim se da polako gubimo obrise društva. Retrogradne politike etničkih lidera u BiH ogledaju se u podršci sličnih ili gorih regionalnih mentora kroz trougao odnosa Srbija – Hrvatska – BiH. Rigidni etnonacionalizam i dalje je instrument kojim se najlakše diriguje u međudržavnim odnosima, to je rika gluposti, manipulacije i mržnje koja truje unutarnje, društvene i ljudske odnose. Tako da se bojim kako ćemo opet gledati epsku priču o „nacionalnom interesu“, u kojem se etničke vladajuće oligarhije sasvim dobro snalaze i gangsterski raskošno žive. Profesionalni b-h-s faktor se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao – političke stranke i partije. To su nacionalna preduzeća koja isključivo zanima dioba moći i finansijska kontrola tokova novca kroz podjelu resursa.

Fokus: Kako komentirate predizborno dijeljenje našeg novca određenim kategorijama stanovništva, ratnu retoriku koja je uoči svakih izbora sve glasnija, decenijske laži o značajnijoj izgradnji puteva, otvaranju radnih mjesta…

– To je sve već viđeno, poznato, analizirano i prokazano. Ali šta vrijedi? Oni ne tolerišu građane, iza sebe imaju pravu armiju dužnika koji su pretvoreni u poslušne etnopodanike. Oni koji nisu u kolu, a to je većina građana, žive u apatiji i beznađu nestabilnog mira kojem se svakodnevno prijeti. Nemoralni etnobanditi strahom pasiviziraju siromašne i gladne, egzistencijalno nezadovoljne. A tamo gdje živi namjenski indukovan i dnevno-politički manipulativno podstican strah, nema ni stabilnosti, ni pravde, ni slobode. A demokratija je samo na papiru.

GENERATORI KRIZE I KORUPCIJE

Fokus: Mogu li prvenstveno nacionalne stranke s ovom pričom ubijediti dovoljan broj glasača da “vjeruju njima, a ne svojim očima”?

– Nacionalisti se užasavaju svakog građanskog i intelektualnog spontaniteta, karakter ovog režima je protiv komunikacije, saradnje, sinergije i integracije. To je još jedan u mnoštvu razloga zašto nacionalizam nije, ne može niti želi biti politika slobode i emancipacije. Oni tačno doziraju izolacionizam koji im je potreban za goli opstanak na vlasti. Ako ste slijepi, onda ne vidite oko sebe da su nacionalne stranke, sve odreda, generatori krize, korupcije, provincijalizacije i civilizacijske katastrofe. Izbori u oktobru su referendumskog značaja: status quo ili preokret?!

Fokus: Ima li prema Vašem mišljenju ljevica ili one stranke koje su opozicija aktuelnoj vlasti potencijala da ubijede glasače da su oni bolji izbor i da mogu donijeti promjene u BiH?

– U lijevim i građanskim strankama postoji respektabilni broj izuzetno talentovanih i obrazovanih političara. Narodski rečeno: osoba “s glavom i repom”, daleko više nego u etničkim partijama koji su većina “od zla oca i gore matere”. Za mene je centralno mjesto u konstituciji jedne lijeve stranke pitanje kulture, nauke i obrazovanja. Gledajući na imperativ promjena u svim segmentima društva, ovdje vidim najveću mogućnost za dubinsku promjenu koja neće biti kozmetičkog karaktera. Takva ljevica mora imati intelektualni kapacitet i da je stalno javno aktivna. Tu se moraju mijenjati navike i učiniti se puno pristupačnijim biračima s vidljivo izrađenim i agilnijim odnosom prema problemu i prirodi same države kao res publicae.

Međutim, o strankama ljevice i desnice i dalje govorimo u starom kontekstu u kojemu je sve u društvenom prostoru bilo i jest analizirano isključivo navijački i fanatično bez programskog i idejnog sadržaja. Obuku se dresovi različitih boja i parola, često i presvuku poslije izbora i tu se završava naš politički život.

Fokus: Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt najavio je pored već nametnutih tehničkih izmjena Izbornog zakona i one suštinske izmjene, što je izazvalo burne reakcije većine političkih stranaka u BiH. S druge strane, nedavno je i gospodin Schmidt burno reagirao u javnosti u vezi s njegovim aktivnostima. Kako Vi komentirate najave izmjena Izbornog zakona uoči izbora i da li nametanje bilo kakvih izmjena tog zakona, koje su “procurile” nedavno u javnost, u ovom trenutku može najviše koristiti nacionalnim strankama?

– Izmjene Izbornog zakona pred raspisane izbore jesu nesuvisla posla i samo su vjetar u leđa bosanskohercegovačkim etnopartijama, političkoj desnici. Suviše je ovo namjerno da nije očito već i odlučeno. Ipak je visoki predstavnik desničar i sada to vidimo. Kako drugačije objasniti da aktivno vodi razgovore sa susjednom HDZ-ovom vladom na Bledu o unutrašnjopolitičkim pitanjima BiH kao što je Izborni zakon bez prisustva bosanskohercegovačkih predstavnika institucija. Takvi potezi ne doprinose povjerenju građana u OHR. Mi kao građani BiH moramo voditi dijalog o zakonima koji se nas tiču. Za početak, svi smo očekivali da će gospodin Schmidt “pročitati” ovaj nacionalistički ološ na vlasti. On im ide niz dlaku. Greška s dalekosežnim posljedicama. Njegovi prethodnici donijeli su s bonskim ovlastima neke evropske i liberalne pomake u ovoj zemlji. Sudeći po dokumentu kojim se špekulira u javnosti kao novi Izborni zakon, daleko je od toga.