Transrodne osobe
Bez hirurškog zahvata nema promjene spola u ličnim dokumentima u BiH
Sa promjenom spola u ličnim dokumentima čeka dvadesetčetverogodišnji Ali Huremović iz Tuzle. On je transrodni muškarac koji je započeo proces tranzicije
Transrodne osobe u Bosni i Hercegovini (BiH) ukoliko žele promijeniti spol u ličnim dokumentima moraju imati medicinsku dokumentaciju o “potpunoj” medicinskoj tranziciji. To znači hirurške zahvate promjene spola i potpunu genitalnu promjenu.
Sa promjenom spola u ličnim dokumentima čeka dvadesetčetverogodišnji Ali Huremović iz Tuzle. On je transrodni muškarac koji je započeo proces tranzicije. No, zbog postojećih zakonskih propisa, kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), novi dokument još ne može dobiti.
“Traže vam potpunu dokumentaciju, što u prevedenom smislu znači da morate uraditi ‘potpunu’ medicinsku prilagodbu spola, da biste mogli promijeniti oznaku spola u ličnim dokumentima”, pojašnjava Ali.
Ističe kako je i nakon potpune medicinske tranzicije promjena spola u ličnim dokumentima dug i komplikovan proces.
Kojih odgovora nema u zakonu?
U zakonima o matičnim knjigama oba bh. entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske (RS), postoji član o izmjeni spola. Međutim, nije jasno precizirano ko je nadležan za izmjene oznake spola, te koja dokumentacija je potrebna.
Ali navodi da ima i problem komunikacije sa zaposlenima u općinskoj administraciji, jer ga službene osobe percipiraju kao muškarca, a u dokumentima stoji ženski spol.
“Zbog toga često objašnjavanje potraje, što nam utječe na svakodnevni život. Zbog toga nam treba zakon koji će regulisati izmjenu spola u ličnim dokumentima”, pojašnjava Ali.
Pravnica Amila Husić kaže da postoji pravna praznina i da izmjena spola u ličnim dokumentima nije propisana na adekvatan način.
“U zakonima o matičnim knjigama Federacije BiH i Republike Srpske postoji član koji se zove izmjena spola u kojem stoji da je za promjenu oznake nadležno ministarstvo u kojem se nalazi prebivalište osobe koja želi promijeniti spol. Ali je nejasno koje kantonalno ministarstvo je nadležno u Federaciji BiH, odnosno okružno ministarstvo u Republici Srpskoj. Nejasan je cjelokupan postupak”, pojašnjava Husić.
U Sarajevskom otvorenom centru rade na tome da se donesu podzakonski akti koji će razjasniti koja medicinska dokumentacija je potrebna pri promjeni spola u ličnim dokumentima.
Predstavnica Centra Delila Hasanbegović smatra da je jedini način usvajanje zakona koji bi definisao da je dovoljno da osoba želi živjeti u drugom rodnom identitetu.
“Mi ćemo uz pomoć nekoliko transrodnih osoba uputiti ministarstvima unutrašnjih poslova u Federaciji, odnosno općinskim matičnim uredima u Republici Srpskoj, da rastumače koja je to potrebna medicinska dokumentacija za promjenu spola u ličnim dokumentima. Jer kako stvari trenutno stoje, promjena u ličnim dokumentima je uslovljena ‘potpunom’ medicinskom tranzicijom”, kaže Hasanbegović.
U Zagreb i Beograd za promjenu spola
Iz Sarajevskog otvorenog centra pojašnjavaju da je ograničavanje transrodnih osoba da promjene oznaku spola u ličnim dokumentima kršenje prava transrodnih osoba, prava na život i privatnost.
“Kada osobe ne mogu da promjene spol u dokumentima, dolazi do čestih zabuna sa javnim službenicima. Često misle da je osoba nešto zloupotrijebila, jer ne izgleda onako kako piše u dokumentima. To dovodi transrodne osobe do toga da konstantno moraju da objašnjavaju svoj rodni identitet, što jeste kršenja prava na privatnost”, navodi Hasanbegović.
Jedan od problema sa kojima se suočavaju transrodne osobe je i zakon o zdravstvenom osiguranju. U Bosni i Hercegovini transrodnim osobama nije zakonom predviđeno pokrivanje troškova medicinskog procesa promjene spola i obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Troškove prilagodbe spola u Bosni i Hercegovini snosi transrodna osoba, kaže Ali Huremović, dodajući da finansijsku podršku države nemaju iako su korisnici zdravstvenog sistema.
“Najčešće transrodne osobe idu u Zagreb ili Beograd, jer u BiH je nemoguće izvršiti prilagodbu spola. To onda nisu samo troškovi operacije i hormona, tu su troškovi puta i mnogi drugi troškovi”, kaže Ali.
I u Instituciji ombudsmena navode da zakonom nije propisano djelimično ili potpuno finansiranje ovih zahvata, što bi bilo pokriveno propisima o zdravstvenim osiguranjima u BiH.
“Problem je u tome što izmjena zakona otežava podjela vlasti u BiH. Zakoni o ličnim kartama i vođenju matičnih evidencija su na entitetskom nivou, pa je potrebno koordinisati aktivnosti”, kaže pomoćnik ombudsmena za ljudska prava BiH Predrag Radosavljević.
Kakva su prava transrodnih osoba u okruženju?
U Srbiji prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju prilagodba spola finansira se sa dvije trećine iz fonda zdravstvene zaštite.
Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju Crne Gore, fond finansira u potpunosti prilagodbu spola, dok u Sjevernoj Makedoniji transrodne osobe potpuno snose troškove prilagodbe spola.
Ministarstvo zdravlja Hrvatske usvojilo je pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije osoba koje su izvršile potpunu prilagodbu spola i životu u drugom rodnom identitetu.
U Srbiji i Crnoj Gori se također traži potpuna prilagodba spola da bi se promijenio spol u ličnim dokumentima.
U Sjevernoj Makedoniji za ovaj slučaj postoji i presuda Europskog suda za ljudska prava.
“U Sjevernoj Makedoniji svi domaći sudovi u odbili promijeniti spol u ličnim dokumentima jednoj transrodnoj osobi, zahtijevajući potpunu prilagodbu. Slučaj je završio na Europskom sudu za ljudska prava, koji je ustanovio kršenje prava na samoodređenje i da se mora domaćim propisima omogućiti trans osobama u bilo kojem stadiju tranzicije promjene oznake spola, bez ikakvih ograničenja”, pojasnila je Delila Hasanbegović iz SOC-a.
Na Kosovu postoji presuda Osnovnog suda u Prištini, koji je u jednom slučaju potvrdio da osoba ima pravo promijeniti ime i spol u ličnim dokumentima, nakon što je Općinski sud u Đakovici odbio zahtjev.