Bosanka iz kampa u Siriji: Svaki dan je težak, sljedeći još teži

Svaka od nas samo želi da se vrati svojoj porodici i uredi život u normalno, poruka je Bosanke iz kampa za porodice osumnjičenih militanata “Islamske države” Al-Hol u Siriji.

Majka četvero djece javila se Radiju Slobodna Evropa (RSE) porukom i opisala kako više od tri godine žive u kampu i da samo želi da “izbavi djecu i sebe iz patnje”.

“Voljele bismo kada bi se taj deport ostvario i kada bi konačno naša djeca i mi disali punim plućima bez straha i živjele normalnim životom i u normalnim uslovima”, piše žena koja je u Siriju otišla 2013. godine s mužem i dvoje djece.

Muž joj je poginuo boreći se na strani militanata, ona se morala preudati i dobila je još dvoje djece tokom života u Siriji.

“Jutrom dok otvorimo oči, svaka prvo misli kako će donijeti vodu, bar 200 litara svako jutro da bi imala do podne otprilike, ali i to ako se posreći jer u redu za vodu zna da stoji i do 50 žena. Dnevno dobijamo hljeb pa se i zato stoji u redu i ako nam se posreći dobijemo… Zatim brže na pijacu da bi donijela leda ako hoću da preživim taj dan i temperaturu od 50 stepeni”, opisuje ona jedan svoj dan.

“Svaki dan je težak, sljedeći još teži. Strah nas je, ali se i taj strah, čini mi se, srodio s nama, mi smo za drugačije zaboravile”, napisala je žena čije ime RSE neće otkriti zbog njene i sigurnosti njene djece.

Koliko je bh. državljana u Siriji?

RSE ima podataka da je nešto više od stotinu državljana Bosne i Hercegovine u kampovima ili zatvorima u Siriji, bez naznake kad bi mogli biti vraćeni.

Zvaničan broj nadležno ministarstvo nije objavilo, ali je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković u maju 2022. na sastanku Međunarodne koalicije za borbu protiv “Islamske države” u Maroku kazala da se 140 državljana BiH nalazi u Siriji, te da planovi za njihovu repatrijaciju “još uvijek nisu napravljeni”.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH za RSE kažu da su pripreme urađene i da je Ministarstvo ispunilo sve neophodne uvjete u vidu kreiranja zakonodavnog i institucionalnog okvira za povratak državljana.

Problem je, međutim, što Vijeće ministara, koje ima konačnu riječ, od februara 2022. nije na dnevni red sjednica uvrstilo pitanje repatrijacije bh. državljana.

Učinjeno je to tek 23. augusta. Na sjednici 25. augusta ova institucija je usvojila Plan povratka bh. državljana iz Sirije i Iraka.

Koliko se ljudi do sada vratilo u BiH?

Dosad je BiH organizirano iz Sirije repatrirala 25 državljana, u decembru 2019. godine. U Siriju je iz BiH otišlo oko 360 državljana. Zvaničan broj državljana BiH koji su nastradali u Siriji nije poznat, kao ni broj djece rođene u Siriji čiji su roditelji iz BiH.

Krajnje je vrijeme da se pronađe politička volja, kažu iz Međunarodnog Crvenog križa. Svijet ne smije i dalje skretati pogled dok djeca možda udišu svoj posljednji dah u kampovima ili zatvorima u Siriji i odrastaju bez ikakvih prava, kažu iz Međunarodnog komiteta Crvenog Križa (ICRC), opisujući situaciju s kao jedan od najvećih i najsloženijih hitnih slučajeva zaštite djece “našeg vremena”.

“Krajnje je vrijeme da se pronađe politička volja za djelovanje prije nego što se izgubi još života”, kazala je Imene Trabelsi, regionalna glasnogovornica ICRC-a za Bliski Istok.

Dvoje djece porijeklom iz BiH vraćena u Austriju

Iz kampa Roj na sjeveru Sirije u junu 2022. dvoje djece je odvedeno u Austriju. Riječ je od djeci Bosanke, koja je u ovom kampu još od 2018. godine, gdje je došla želeći napustiti teritorij pod “Islamskom državom”.

Bosanka je bila udata za državljanina Austrije, porijeklom iz BiH, pa su djeca na osnovu toga imala državljanstvo Austrije.

Njena porodica u BiH potvrdila je RSE da je pristala da Austrija prihvati djecu i razdvoji se od njih, jer “je strahovala za njih i jer BiH nije ništa uradila da ih izbavi”. Austrija nije željela vratiti nju jer nema državljanstvo.

Žena, čije ime, zbog sigurnosti nje i njene djece RSE neće objaviti, ostala je u kampu s dvoje djece koje je rodila s drugim mužem u Siriji, nakon što je prvi poginuo.

Iz ICRC-a za RSE kažu da “jedinstvo porodice treba da bude norma tokom repatrijacije i da je održavanje porodice na okupu obično u najboljem interesu djeteta i to je ono što međunarodno pravo zahtijeva”.

“ICRC ohrabruje države da vrate svoje državljane i da to urade na zakonit način, u skladu s određenim standardima i principima, i uz odgovarajuću pripremu, procedure i praćenje, uključujući podršku djeci koja se vraćaju, njihovoj široj porodici i školama i vlastima”, rekli su iz organizacije.

Tri godine bez mogućnosti da napuste kampove

U sjeveroistočnoj Siriji djeluje nekoliko kampova u kojima već više od tri godine, bez mogućnosti da ih napuste, žive porodice osumnjičenih milinatana “Islamske države”, uglavnom djece i žena, njih oko 56.000.

Među njima je oko 40.000 stranih državljana, iz više od 70 zemalja čije vlade odbijaju ili oklijevaju u njihovom repatriranju. U kampu osim porodica osumnjičenih millitanata žive i interno raseljene osobe iz Sirije.

Ovdje su zatvoreni nakon što su terorističku skupinu “Islamska država” teritorijalno porazile kurdske snage sa saveznicima na posljednjem okupiranom dijelu Sirije, u mjestu Baguz na istoku zemlje, u februaru i martu 2019.

“Sjeveroistočna Sirija još uvijek svjedoči jednoj od najvećih i najsloženijih vanrednih situacija u oblasti zaštite djece. Deseci hiljada djece su zatvoreni u kampovima, u užasnim uvjetima koje nijedno dijete ne bi trebalo doživjeti”, kaže iz ICRC-a.

Od oko 56.000 osoba u kampovima, dvije trećine su djeca koja žive daleko ispod međunarodnih standarda u pogledu pristupa hrani, vodi, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju.

“Djeca su beskrajno izložena opasnostima i njihova prava se zanemaruju. Ova djeca su Sirijci, Iračani i iz desetaka drugih zemalja”, odgovorili su iz Crvenog križa, koji ima pristup kampovima.

Djeca rođena i umrla u kampovima

Za neku od djece kampovi su jedini dom koji su imali.

Dovedena u uzrastu od nekoliko mjeseci ili rođeni u kampu, neka su djeca ovdje i umrla. Prema podacima Save the Chidlrena, više od 70 djece je nastradalo u kampu Al-Hol tokom 2021. godine.

“Sve to se dešava uz puno znanje i pogled međunarodne zajednice i vlastite države porijekla. Smrtonosni požar u februaru 2021. godine u kampu, u kojem je poginulo najmanje osam ljudi, a mnogi su zadobili teške tjelesne povrede, među kojima više desetaka djece, pokazuje koliko smrtonosni mogu biti uslovi”, kažu iz Crvenog križa.

U novembru 2021. u Al-Holu je nastradao dječak porijeklom iz BiH, o čemu je pisao RSE. Navode da je u kampu u istoj godini umrla i žena iz BiH, RSE nije uspio neovisno potvrditi.

Repatrijacija je moguća

O pozitivnim primjerima repatrijacije i reintegracije, koji postoje, države mogu učiti jedna od druge, kažu iz ICRC-a.

“Države se ne moraju same nositi s ovom krizom. Podrška i savjeti ICRC-a i iskusnih nevladinih i međunarodnih organizacija se mogu koristiti. Nadalje, međunarodno humanitarno pravo daje praktičan plan o tome kako se ova pitanja mogu pozitivno rješavati”, rekli su iz organizacije.

Kao primjer države koja je vratila značajan broj državljana navodi se Kosovo. U ovo zemlju od 2019. godine vraćeno je najmanje 120 osoba.

Značajan broj državljana iz Sirije vraćen je u Tadžikistan, a samo u julu 2022. u ovu zemlju vraćeno je 146 žena i djece.

Europske zemlje oklijevaju u repatrijacijama, izuzev nekoliko primjera kada su iz kampova vraćena djeca. Međutim, Francuska je, iako je ranije odbijala takvu mogućnost, nedavno u junu 2022., promijenila stav i vratila 16 žena i 35 djece.

Ostali slučajevi vraćanja uglavnom djece bez roditelja bili su pojedinačni, slično kao i u drugim europskim zemljama.

Opasnost za mladiće od 20 godina

Bosanka koja je pisala RSE iz kampa Al-Hol kaže da se najviše plaše žene koje imaju malo starije dječake, jer se dešava da ih Kurdi, odnosno pripadnici Sirijskih demokratkih snaga koje kontroliraju kamp, odvode u zatvore s odraslim osumnjičenim militantima.

“To nisu u pitanju momci od 20 godina, sve iznad deset za Kurde je veliko i ako je malo razvijeniji ili viši, to njima predstavlja opasnost. Oni ih uzimaju pod svoju kontrolu, tačnije rečeno mučenje, odvajaju od majki da bi ih oni navodno odgajali, jer se ne smiju u kampu nalaziti velika muška djeca”, napisala je poruci.

Na problem odvođenja dječaka od majki iz kampova više puta su upozorili iz Human Rights Watcha i drugih organizacija.

Iz centra za informiranje Rojava, nezavisne organizacije sa sjedištem u sjeveroistočnoj Siriji, koja ima uvid u situaciju u kampovima, ranije su za RSE rekli da se “ponekad dešavaju transferi” između kampa Al-Hol i Houri centra, pritvorske jedinice.

“Ovdje se radi o deradikalizaciji i rehabilitaciji za posebno rizične dječake koji su identificirani u kampu. Centar Houri vodi programe deradikalizacije, iako naravno nisu savršeni i dječaci su ipak tamo zatočeni”, napisali iz centra.

Iz ICRC-a kažu da su svjesni da na sjeveroistoku Sirije ima na stotine djece, od kojih neka imaju čak 12 godina, koja se drže u pritvorskim mjestima zajedno s odraslima, odvojena od porodice, često ne znajući za sudbinu svojih roditelja ili braće i sestara.

“Oni su također žrtve i zahtijevaju brigu kao i svako dijete”, kažu iz ove organizacije koja ima pristup kako kampovima, tako i pritvorskim jedinicama na nekoliko lokacija u ovom dijelu Sirije.

Međutim, kako kažu, pristup pritvorskim mjestima dozvoljen je na osnovu povjerljivog dijaloga s vlastima.

“ICRC nikada neće javno otkriti nalaze svoje posjete niti podijeliti bilo koju svoju potencijalnu zabrinutost sa bilo kojom stranom. Koristimo povjerljiv dijalog za zagovaranje interesa zatvorenih osoba”, napisali su u odgovoru za RSE.

“Djeca koja su zatočena su prije svega žrtve. Ovo važi bez obzira da li imaju sedam mjeseci, sedam godina ili 17 godina – Konvencija o pravima djeteta primjenjuje se na sve mlađe od 18 godina. Oni imaju pravo na svoja prava bez obzira na to da li su oni ili njihovi roditelji bili povezani s oružanim grupama”, potcrtali su iz Komiteta Crvenog križa iz Bejruta.