Kako danas živi “berač željeza” Nazif Mujić

Nazif Mujić, glavni glumac u filmu “Epizoda u životu berača željeza” nagrađenog berlinskim “Srebrenim medvjedom” prije tri godine, danas živi gore nego prije laskavog priznanja. Nagrada mu je olakšala život, ali samo nakratko, piše N1.

Film koji ga je proslavio “Epizoda u životu berača željeza” za Nazifa Mujića doslovno je bila samo epizoda koja mu je donijela kratkotrajnu slavu.

Bio je i ostao berač željeza, ali sada mu je još teže jer je poznat.

“Gdje god dođem da sakupljam željezo ljudi misle da imam novčana sredstva, da imam pare. Cijene su sada opale. Ne mili mi se više ići i raditi za 20 pfeninga po kili željeza. 200 maraka je tona željeza”, ispričao je Nazif Mujić za N1.

Mujić je imao dvije šanse za posao, ali ih je propustio, zbog, kako kaže, zdravstvenog stanja jer je dijabetičar. Sa porodicom je sedam mjeseci boravio u Berlinu tražeći azil, ali bezuspješno. Bez ikakvih primanja pokušava troje djece podići na noge.

“Ja idem danas da prosim. Idem da donesem svojoj djeci komad hljeba. I ovo dok je čovjek radio sa željezom, bile su neke cijene, a sada ništa. Gdje god dođem da prosim ljudima na vrata, kažu: Mi smo mislili ti nama nešto donijela”, rekla je njegova supruga, Senada Alimanović.

Za životnu priču u kojoj ona nosi u stomaku mrtvu bebu, a nema medicinsku pomoć, dobila je, kako kaže, 1.000 maraka kao i njen muž. Očekivanja da će se izvući iz bijede, ostala su neispunjena.

“Isplativo je bilo tri naredna mjeseca. Mislili smo da ćemo imati bolju budućnost. Međutim, od toga ništa. Mislila sam da će ovo meni, mom čovjeku i mojoj djeci ostvariti neki bolji život, pošto su nam obećali”, kazala je Senada.

Figuru “Srebrnog medvjeda” ova porodica i dalje čuva. Nuđeno im je da ga prodaju za 22.000 eura, ali odbili su. Ostaje zajedno sa njima i njihovim skromnim željama.

“Ja, Senada, Sandra i Šemsa željni smo da jedemo pile. Da vidimo tu piletinu. Da jedemo meso. Kila mesa 11-12 maraka. Ne znam ni ja. Ja nemam to svojoj djeci”, rekao je Mujić.

Nazif i Senada odlučni su da daju sve od sebe kako bi školavali Sandru i Šemsu, a kasnije i malog Danisa jer, kako kažu, kao obrazovani ljudi imat će veće šanse da ne žive u bijedi kao njihovi roditelji.

U romskom naselju Svatovac živi blizu 200 mještana, a 23 djece ide u osnovnu školu.

Nazif i njegova supruga svako jutro smišljaju kako obezbjediti dvije marke za doručak svoje dvije kćerke koje pohađaju prvi i treći razred u obližnjoj školi.