Genetički dokazano: Među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima nema razlike

Mapa (dole) prikazuje sliku evropskih zemalja na temelju haplogrupa. To su grupe koje dijele zajedničkog pretka te mogu biti jedan od načina na koji se može posmatrati genetski sastav neke populacije.

Kod ljudi, haplogrupe se mogu bazirati na Y-DNA, koja se prenosi s očeva na sinove, ili na mtDNA, koja se prenosi s majki na potomke oba spola. Velika eupedijina mapa bazirana je na Y-DNA, što znači da prikazuje samo muške zajedničke pretke, i to iz sljedećih grupa:

R1b: keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski
R1a: slavenski, kurganski, arijski
E3b: grčki, bliskoistočni, sjeveroafrički
I1: germanski (nordijski)
I2a: južnoslavenski, sardinijski
I2b: germanski (saksonski)
J1: židovski, arapski
J2: grko-romanski, anatolijski, mezopotamski
G: kavkaski, gruzijski, armenski
T: egipatski, bliskoistočni
N: uralo-finski, sibirski
Q: hunski, srednjoazijski

Grupe I1, I2b, I2a1 i I2a2 spadaju u mezolitičke Evropljane, grupe N1c1, G2a, E1b1b i T spadaju u neolitičke imigrante, a grupe R1a, R1b, J1 i J2 spadaju u imigrante iz brončanog doba.

Iz prikaza Evrope na nivou haplogrupa (baziranih na Y-DNA) iskače više interesantnih činjenica.

Finska odudara od drugih nordijskih zemalja

Britansko ostrvo ima više toga zajedničkoga sa stanovnicima Francuske, Španije i Portugala nego sa stanovnicima skandinavskih zemalja.

Finska dijeli sličnu pozadinu baltičkih zemalja, ali njezine Y-DNA grupe su dosta različite od onih ostalih nordijskih zemalja.

Usprkos tome što obje zemlje spadaju pod njemačko govorno područje, Austrija i Njemačka imaju veoma različite Y-DNA grupe. S druge strane, Austrija i Mađarska izgledaju veoma slično po tom pitanju.

Zajednički preci Slovenaca, Hrvata, Bošnjaka i Srba

Područje Balkana spada među genetski najraznovrsnije regije u Europi.

Ipak, gledano iz ove prizme, Bošnjaci, Slovenci, Srbi i Hrvati ne razlikuju se značajno.

Sastav haplogrupa za Bošnjake tako iznosi I1 4% (germanski-nordijski), I2*/I2a 56% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 0% (germanski-saksonski), R1a 16% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 3% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 2% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 3,5% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0,5% (židovski, arapski), E1b1b 10% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 0,5% (egipatski, bliskoistočni), Q 0,5% (hunski, srednjoazijski) i N 0,5% (uralo-finski, sibirski).

Za bosanske Hrvate, sastav haplogrupa iznosi I1 0% (germanski-nordijski), I2*/I2a 71% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 2% (germanski-saksonski), R1a 12% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 2% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 1% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 1% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0% (židovski, arapski), E1b1b 9% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 0% (egipatski, bliskoistočni), Q 0% (hunski, srednjoazijski) i N 0% (uralo-finski, sibirski).

Sastav haplogrupa za bosanske Srbe pak iznosi I1 2,5% (germanski-nordijski), I2*/I2a 31% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 2,5% (germanski-saksonski), R1a 13,5% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 6% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 1% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 8,5% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0% (židovski, arapski), E1b1b 22,5% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 2% (egipatski, bliskoistočni), Q 2% (hunski, srednjoazijski) i N 2,5% (uralo-finski, sibirski).

Genetska slika Hrvatske, Srbije i Slovenije

Uzimajući u obzir genetsku sliku na razini haplogrupa (baziranih na Y-DNA) za Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju, dolazimo do zaključka kako većih razlika i nema (kao što je slučaj i kod, na primjer, Norvežana i Šveđana).

Muški preci su u sva tri slučaja veoma slični (u nekim grupama gotovo identični), što navodi na zaključak kako su razlike među navedenim narodima većim dijelom kulturološke naravi.

Sastav haplogrupa za Hrvate tako iznosi I1 5,5% (germanski-nordijski), I2*/I2a 37% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 1% (germanski-saksonski), R1a 24% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 8,5% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 2,5% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 6% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 1% (židovski, arapski), E1b1b 10% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 0,5% (egipatski, bliskoistočni), Q 1% (hunski, srednjoazijski) i N 0,5% (uralo-finski, sibirski).

Za Srbe, sastav haplogrupa (Y-DNA) iznosi I1 8,5% (germanski-nordijski), I2*/I2a 33% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 0,5% (germanski-saksonski), R1a 16% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 8% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 2% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 8% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0,5% (židovski, arapski), E1b1b 18% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 1% (egipatski, bliskoistočni), Q 1,5% (hunski, srednjoazijski) i N 2% (uralo-finski, sibirski).

Sastav haplogrupa za Slovence donekle je drugačiji od onoga Hrvata i Slovenaca, s većom zastupljenošću grupa I2*/I2a i R1b te iznosi I1 9% (germanski-nordijski), I2*/I2a 20,5% (južnoslavenski, sardinijski), I2b 1,5% (germanski-saksonski), R1a 38% (slavenski, kurganski, arijski), R1b 18% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 1,5% (kavkaski, gruzijski, armenski), J2 2,5% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0% (židovski, arapski), E1b1b 5% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 1% (egipatski, bliskoistočni), Q 0% (hunski, srednjoazijski) i N 0% (uralo-finski, sibirski).