Potresne ispovijesti četiri dame pred Istražnom komisijom

Istražna komisija Predstavničkog doma Parlamenta BiH za stanje u pravosuđu saslušala je na današnjoj sjednici u Sarajevu petero građana, među kojima i jednu sutkinju, te jednu uposlenicu suda, koji godinama imaju problem s nepostupanjem pravosudnih i drugih institucija u BiH po njihovim prijavama ili su bili i još uvijek su izloženi mobingu, a neki su bili i žrtve seksualnog uznemiravanja.

Piše: S. DEGIRMENDŽIĆ/Fokus.ba

Šokantni navodi koje su iznijeli današnji svjedoci o golgoti koju su prošli u pokušaju da pravda bude zadovoljena, ponukali su članove Komisije da uz zaključke kojima će od brojnih pravosudnih institucija u našoj zemlji, ali i onih koje su spominjali svjedoci tražiti odgovore na pitanja o tim slučajevima, da najave da će i sami podnijeti krivične prijave protiv odgovornih.

STANKOVIĆ: ISPUNJAVAJU ŽELJE MINISTRU

Svoje probleme i priče danas su pred Komisijom ispričali Sanja Stanković, bivša supruga Staše Košarca (SNSD) ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Nina Ratkušić, sutkinja Općinskog suda u Mostaru, Enisa Pazalja, uposlenica Kantonalnog suda u Sarajevu s kojom je došla i njena advokatica Inja Pašalić, Vera Marković, uposlenica Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, te Zoran Lujić, privatni poduzetnik.

Svi su oni govorili o sprezi politike i pravosuđa kao glavnom krivcu zašto ne mogu doći do pravde u svojim slučajevima.

Sanja Stanković kazala je da je o svom problemu govorila na više adresa u BiH, te da je Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu podnijela krivičnu prijavu za nasilje u porodici protiv bivšeg supruga Staše Košarca, ministra u Vijeću ministara BiH i protiv Centra za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo odnosno NN lica za nesavjestan rad.

Stanković je ispričala da bez obzira na to što je kako tvrdi imala i dokaze i svjedoke i svjedočenje maloljetnog sina koji su išli u prilog njenim tvrdnjama, dobila je iz nadležnog tužilaštva odluku o naredbi o neprovođenju istrage, odnosno odbijenicu u kojoj se navodi da nema osnova za vođenje krivičnog postupka. U emotivnom izlaganju Stanković je navela da je prijavu podnijela još u decembru 2020. godine, te da su je iz Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo pozvali tek jednom i to šest mjeseci nakon podnošenja prijave kako bi je, prema njenim riječima pitali “da li će odustati od procesa”.

Stanković je istaknula da je za sve nadležne institucije njena izjava i svjedočenje njenog petnaestogodišnjeg sina o nasilju u porodici bila dovoljna izjava njenog bivšeg supruga kako bi “sve optužbe bile anulirane”.

– Da li su prijetnje da će Vas progutati mrak, da nigdje ne piše da djeca moraju da imaju majku, udar pogotovo zatvorenom šakom u potiljak, lomljenje zuba napad na život ili tijelo. Mene je bivši suprug gledao u oči i rekao da će vrlo lako naći doktora da napiše da sam luda, da će me progutati mrak, a sve to je nažalost čulo moje dijete. Tužilaštvo nije ništa poduzelo da utvrdi da li je to tako. Da li je tako moj bivši suprug Staša Košarac ugrozio moje spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje? Da li je prisustvo djeteta ovakvim dešavanjima ugrožavanje njegovog spokojstva? Da li je prikladno i zakonito psihički zlostavljati i maltretirati svoje članove porodice, a istovremeno paralelno voditi vanbračnu zajednicu, pitala je danas Stanković.

Stanković je kazala i da smatra da zaposleni u Centru za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo nikada nisu radili ozbiljniju analizu odnosa djece, pogotovo starijeg sina s ocem, a njenim bivšim mužem, nego su kako ona tvrdi, bez dokaza i to na osnovu izjave Staše Košarca njoj pripisivali manipulativne sposobnosti .

– Da li je objektivno i pravično bez ikakvih dokaza osim izjave Staše Košarca da su mu djeca ugrožena dolaziti na moju adresu, vršiti provjere i uznemiravati članove moje porodice. Da li to ugrožava spokojstvo moje porodice i mene. Da li nalaz ljekara specijaliste o oboljenju koji sam doživjela nedovoljan pokazatelj postupanja radnika Centra, a najtužnije je što se nasilje u porodici nastoji predstaviti kao hir ljubomorne i isfrustrirane žene, i k tome zamislite još sklone manipulacijama. Ne želim vjerovati da je to odraz društva u kojem živim i u kojem vaspitavam svoju djecu, jer znam da sve navedeno nije moj odraz u ogledalu, kazala je Stanković.

Foto: Fokus.ba

Ona je naglasila da se odlučila javno i pred Istražnom komisijom progovoriti o problemima koje je trpjela i trpi, a nadležne institucije, prije svega Centar za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo pred njima zatvraju oči, te postupaju samo po željama njenog bivšeg muža, jer je ministar.

– Imam pravo da sve ovo pitam, zbog sebe i svoje djece i svih onih žena koje su trpjele i trpe nasilje. Zašto društvo tako olako poziva žene da prijave nasilje, a tako teško pokazuje osjećanje? Govorim o tome bez stida i srama, jer smatram da prešućena istina je isto što i laž. Nažalost, od žrtve se pravi krivac. U Centru za socijalni rad gdje treba da bude prva adresa podrške žrtvama,ja samo što nisam dobila batine. Svi moji dokazi, svjedočenje djeteta od 15 godina za njih nije validan dokaz. Uz sve te dokaze donijeti naredbu da nema postupanja za krivičnu prijavu je strašno. Sve vrijeme i u Tužilaštvu i policijskoj stanici i Centru za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo išli su sinhronizovano na samo jednu stvar. Da me zastraše. Mene je policija presretala na ulici da dođem dati izjavu, mene je policija pozivala telefonom, kad kažem da mi dostave pisani poziv, kažu onda nemamo osnov, kako imaju osnov da me telefonski pozivaju? Sve moje prijave su ostavili po strani . Ja sam prva prijavila oca da ima problem s djecom, odnosno djeca ne žele da ga vide i to mora neko da ispita zašto ne žele. Ja ne mogu da zabranim djeci da ga viđaju . Ali se samo želi dokazati da sam ja krivac i da je neko što je uradio da je to uradio zato što sam to zaslužila. Ja u brak sa Stašom Košarcem nisam ušla iz interesa. Ja sam se udala za proizvođača gljiva, koji je u međuvremenu , dok je bio sa mnom postao ministar. Ja sam prije Staše Košarca bila javna ličnost, ne bojim se, hoću istinu i pravdu za svoju djecu i sebe. Nasilnik je nasilnik, bez obzira na funkciju status i položaj. I mora da odgovara za to. To je jedino što me interesuje, kazala je Stanković.

Nina Ratkušić, sutkinja Općinskog suda u Mostaru navodeći brojne primjere kojima je kako tvrdi svjedočila radeći posao sutkinje, ocijenila je da je stanje u pravosuđu katastrofalno.

– Ne samo zbog političke sprege, tu je lična sprega . Ko koga voli, ko koga ne voli, ko koga sluša, toga je najviše, a ja sam to iskusila na svojoj koži, kazala je Ratkušić koja je i ranije za medije govorila o tome kako su protiv nje montirani disciplinski postupci, te kako je bila žrtva mobinga bivše predsjednice Općinskog suda u Mostaru Divne Bošnjak, koja ju je čak zaključavala u kancelariju, a s druge strane ista predsjednica je protiv Ratkušić podnijela prijavu da joj je između ostalog prijetila, odnosno za nedolično ponašanje u Sudu.

RATKUŠIĆ: JA NJEMU NEMA SMRTOVNICE, ON MENI SKREŠE HILJADU BOGOVA

Ratkušić je danas ispričala i slučaj kada je dobila poziv od predsjednika Suda kojeg nije imenovala, a koji je od nje tražio nezakonito postupanje u jednom predmetu ostavinske rasprave.

– Ja odem u CMS, ali vidim da nema smrtovnice. Ja kažem:”Predsjedniče, nema smrtovnice, on meni skreše hiljadu bogova i kaže: “Uradi kako sam ti rekao.” Dešavale su raznorazne stvari , raznorazni ispadi, dio je današnjih navoda koje je iznijela Ratkušić koja je također govorila o zloupotrebi CMS-a . te brojnim nepravilnsotima koje je uočila pri postupanju Ureda disciplinskog tužioca , te Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

Suština izlaganja Ratkušić je u tome da je ona žrtva mobinga i da je nailazila na nerazumijevanje isključivo zbog toga jer je željela raditi samo po zakonu, a spomnjila je i pokušaj uticaja na nju u jednom predmetu u kojem se spominjana višemilionska vrijednost.

Nakon njenog izlaganja član Istražne komisije Zukan Helez (SDP) je kazao :

– Ako je samo 20 posto istina od ovog što je gospođa Ratkušić ispričala, pa ovo je horor u pravosuđu. ukoliko je ovo tačno, onda Divnu Bošnjak treba uhapsiti, a ako nije onda treba uhapsiti svjedokinju – kazao je Helez.

JEDNOJ PRIJETE OTKAZOM, DRUGA RAZMIŠLJA DA SAMA DA OTKAZ

Vera Marković, uposlenica Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, kazala je da se suočava s problemima na mjestu gdje je zaposlena jer je nakon jednog konkursa u Direkciji prijavila trgovinu utjecajem, zbog čega je, kako je rekla, od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dobila status zaštićenog prijavitelja korupcije. Marković je detaljno opisala šta je sve poduzela da dokaže da se unaprijed znalo ko će biti primljen na konkursu za više pozicija u Direkciji.

Kazala je da je nakon tog konkursa posao u Direkciji dobila i supruga Enesa Obralije, predsjednika Nezavisnog odbora PSBiH. Marković je kazala da su od onog trenutka kada je podnijela prijave nadležnima i počele njene muke. Bila je izložena disciplinskim postupcima, nakon čega je degradirana na niže radno mjesto, iako je već sa visokom stručnom spremom obavljala poslove koji zahtijevaju srednju stručnu spremu.

Marković je uz opasku da to njoj ne smeta, ipak navela da je u drugostepenu disciplinsku komisiju koja je odlučivala o njenom predmetu bilo imenovano pet članova, od kojih su četiri bila Bošnjaka i jedan Hrvat, iako se kako je kazala morao poštovati nacionalni balans.

Foto: Fokus.ba

Ona je istakla da zbog svega postoji opasnost da bi mogla ostati i bez posla u Direkciji.

Veoma potresno, bilo je i svjedočenje Enise Pazalje, uposlenice Kantonalnog suda u Sarajevu koja je ranije zbog seksualnog uznemiravanja prijavila predsjednika suda Vladimira Špoljarića, koji je pravosnažnom presudom oslobođen.

Pazalja je pred Komisijom ponovila sa kakvim je sve pritiscima sve bila suočena ,a nakon što je prijavila Špoljarića, te kako su njene prijave o porukama koje jasno ukazuju na seksualno uznemiravanje u Uredu disciplinskog tužioca shvaćene “kao šala”.

Pazalja koja je ranije bila sekretar Suda kazala je da je degradirana na šest mjesta ispod svog radnog mjesta. Što je najgore i dalje je izložena mobingu i razmišlja o tome kako će već naredne sedmice dati otkaz.

Damir Arnaut, predsjedavajući Komisije kazao je Pazalji da se pokuša strpiti i da ne daje otkaz,te da će Komisija učiniti sve da pokuša promijeniti i njenu situaciju i opće stanje.

Članica Komsiije Alma Čolo (SDA) nakon svjedočenja četiri žene danas pred Komisijom, kazala je “da je svako od svjedočenja ostavilo dubok dojam i trag na mene”, a član Komisije Zukan Helez je konstatirao da se sad “može vidjeti kako je običnom smrtniku u BiH u borbi sa korumpiranim pravosuđem, kada probleme imaju i visokoobrazovani i ljudi na pozicijama i iz javnog života “.

Član Komisije Branislav Borenović (PDP) uz čestitke na hrabrosti svim damama koje su danas govorile pred Komisijom kazao je da je on spreman podržati zaključak da članovi Komisije podnesu u svoje ime krivične prijave protiv svih koji su morali, nisu djelovali i radili po prijavama o kojima se danas govorilo. Borenović smatra da se o ovim problemima i treba javno govoriti i da će to onima koji ne rade svoj posao i koji misle da tako mogu nastaviti biti značajan udarac.

I član Komisije Dragan Mektić (SDS) dao je podršku svjedokinjama koje su ukazale povjerenje Komisiji i obratile se ovom tijelu u nadi da će im pomoći riješiti njihove probleme.

Komisiji se obratio i Zoran Lujić, privatni poduzetnik iz Mrkonjić Grada koji je govorio o svojim lošim iskustvima sa pravosudnim institucijama u BiH, a o čemu je dostavio detaljnu dokumentaciju Istražnoj komisiji.

ARNAUT:KATILI NEMAJU NI NACIONALNOST, NI POLITIČKU PARTIJU, IMAJU SAMO INTERES

Nakon obavljenih saslušanja, Komisija je usvojila zaključak da će tonski zapis današnje sjednice dostaviti VSTV-u, Uredu disciplinskog tužioca, Tužilaštvu BiH, Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, te Odboru za žalbe građana. Naknadno će navedenim institucijama biti dostavljen i stenogram ali Komisija insistira da navedene institucije pokrenu bez odlaganja aktivnosti na osnovu tonskog zapisa i to Po pitanju svjedočenja Sanje Stanković, Nine Ratkušić i Zorana Lujića, Komisija traži od VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca detaljne informacije i stav o iznesenim navodima, te o aktivnostima koje su već poduzete ili će biti poduzete, a vezano za sve iznesene navode.

Po pitanju svjedočenja Vere Marković, Komisija traži detaljne informacije i stav od Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), Nezavisnog odbora Parlamentarne skupštine BiH, VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca o iznesenim navodima i aktivnostima koje su preduzete i aktivnostima koje će biti preduzete.

Po pitanju svjedočenja Enise Pazalje i njene advokatice Inje Pašalić, Privremena istražna komisija traži od VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca detaljne informacije i stav o kompletnom slučaju i svim iznesenim navodima, uključujući i to da li su disciplinske komisije VSTV-a koje su ranije odlučivale o prijavi Enise Pazalje izabrane putem DKCMS-a, te ako jesu dostaviti dokumentaciju koja to potvrđuje. Komisija od Ureda disciplinskog tužioca također traži informaciju da li je postupio po službenoj dužnosti vezano za navode o naknadnom mobingu od strane predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu gospodina Špoljarića, te da li to planira uraditi. Komisija insistira da VSTV po ovom pitanju hitno održi sjednicu s ciljem razmatranja cijelog slučaja.

Komsija je odlučila i da tonski zapis svjedočenja Sanje Stanković, Vere Marković i Enise Pazalje, odnosno njene advokatice Inje Pašalić, dostavi i Instituciji ombudsmena BiH i traži od te institucije informacije da li su do sada poduzimali bilo kakve aktivnosti po službenoj dužnosti, ako nisu, zašto nisu, te da li to planiraju uraditi.

Privremena istražna komisija insistira da sve institucije dostave informacije i odgovore najkasnije do 15. augusta 2022. godine.

Foto: Fokus.ba

Iako je Istražna komisija pri kraju mandata, činjenica je da je ovo tijelo trasiralo dobra put za rad buduće komisije za borbu protiv korupcij , a koja će na prijedlog Damira Arnauta, predsjedavajućeg ove komisije i poslanika tog doma od narednog saziva Doma egzistirat i kao stalna komisija.

U izjavi za novinare nakon sjednice, Arnaut je kazao da su i današnja svjedočenja pokazala da je BiH u jednom začaranom krugu.

– Ovo je jedan začarani krug, u kojem dijelom ima korupcije, dijelom mita, dijelom političkog uticaja, a dijelom i ličnih interesa i usluga. E, to je definicija zarobljene države. Kada je krug toliko začaran, da institucije jednostavno ne rade svoj posao, ili rade parcijalno, onda žrtva ne dobija satisfakciju. Kao što je gospođa Pazalja rekla njen osjećaj kao sekretarke najvećeg suda u državi nakon Suda BiH, ne isplati se prijaviti, jer od vas naprave krivca, a ne žrtvu. Tako se osjeća hiljade ljudi u BiH i oni koji prijave, pa prođu golgotu i oni koji vide te stvari, pa ih prijave. Neki se ljudi boje prijaviti, neki neće da svjedoče, a neki svjedoče protiv žrtve da bi popravili svoj položaj. To je zarobljena država. Ova komisija koja godinama pokazuje ogromnu odlučnost, danas je pokazala jednu novu odlučnost. Danas smo rekli, insistiramo od drugih institucija da nam daju svoj stav o ovim slučajevima do 15. augusta do kada hoćemo odgovor. Između 22 i 26. augusta ću zakazati novu sjednicu Komisije i onda ćemo razmotriti od koga jesmo i od koga nismo dobili odgovore. Ali, neka budu svjesni da su se suočili s jednom ogromnom odlučnošću. Ovakve stvari u demokratskom društvu ne smiju biti dopustive. Neka budu svjesni da su se suočili s našom voljom i da ćemo zasjedati do zadnjeg dana ovog mandata, dakle najmanje do decembra, a onda nakon decembra počinje s radom stalna komisija za borbu protiv korupcije. Dakle, ova borba neće stati. Tek će se intenzivirati. Ili će pobijediti snage koje hoće zarobljenu državu koje hoće korupciju ili ove snage koje su uspjele formirati ovu komisiju. Ovakav posao iznijeti do kraja i to je borba s kojom se BiH suočava. Nema tu nacionalnih interesa. Vidjeli ste iz ovih svjedočenja, ovi ljudi , ovi katili koji provociraju svoje žrtve, nemaju ni nacionalnost, ni političku partiju. Kod njih su bitni samo interesi, zaključio je Arnaut