Kako je RS postala utočište Kristijanu Kreziću i njegovim propalim projektima

Poslovni put Kristijana Krezića išao je posljednjih nekoliko godina od Švajcarske i Njemačke preko Hrvatske do Republike Srpske. Krezić se predstavlja kao biznismen sa bezbroj uspješnih ideja i projekata koji su malo poznati javnosti. Za sobom uglavnom ostavlja dugove, nezadovoljne klijente i partnere od kojih ga neki traže putem sudova.

Banjaluka je u zadnje dvije godine njegovo utočište. U njoj je osnovao desetak preduzeća koja uglavnom gomilaju obaveze prema državi. I pored svega, visoko mišljenje o samom sebi ga gura u nove biznise, od kojih neki propadnu i prije nego što su zaživjeli, piše Capital.

Tako je Komisija za hartije od vrijednosti (KHoV) Republike Srpske njegovom Društvu za upravljanje investicionim fondovima “Strategic Investment” oduzela dozvolu za rad i prije nego što je krenulo sa bilo kakvim ozbiljnim poslom.

Ovo društvo je Krezić osnovao kako bi upravljalo fondom “Financial Special Activities Devision”.

Međutim, kao i brojni drugi projekti koje je u protekle dvije godine koje je Krezić pokrenuo u Srpkoj, i ovaj je propao.

Naime, on nije uspio da prikupi osnovni kapital za upravljanje, a u međuvremenu su mu leđa okrenuli i partneri sa kojima je ušao u ovu priču.

Dobio je rok od nekoliko dana da promijeni poslovno ime i djelatnost društva, a da zatim Komisiji dostavi dokaz da je to učinio.

Komisija je „Strategic Investment” dala dozvolu za poslovanje u junu prošle godine, kada je Krezić dobio dozvolu za sticanje kvalifikovanog učešća u Društvu.

Krezić, kao i Aleksandar Čolić, dobili su i dozvole za obavljanje funkcije izvršnih direktora, a Krezić, Vladan Zečević i Goran Ćetojević dozvolu za obavljanje funkcije članova Upravnog odbora.

Krajem prošle godine izvršena je kontrola ispunjenosti organizacionih, kadrovskih i tehničkih uslova Društva te je utvrđeno da ono ispunjava uslove.

Nekoliko dana kasnije iz „Strategic Investment“ Komisiji stiže zahtjev za dozvolu osnivanja otvorenog mješovitog „Financial Special Activities Devision“ fonda što će –  kako se ispostavilo – biti i početak kraja ove priče.

Naime, 31. januara ove godine Društvo je obavijestilo komisiju da im je ugrožena likvidnost, jer je iznos osnovnog kapitala niži od propisanog.

Podsjećamo, Zakonom o investicionim fondovima RS najniži iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje je 250.000 KM.

Takođe, član upravnog odbora Društva Goran Ćetojević je u tom periodu obavijestio Komisiju da je dao neopozivu ostavku na mjesto člana upravnog odbora.

Komisija je tražila izjašnjenje Društva, ali nikada nije dobila odgovor vezano za ovu ostavku.

U maju ove godine naložili su im da u roku od 15 dana pronađu novac i usklade visinu osnovnog kapitala sa zakonom, ali ni na taj dopis odgovora nije bilo.

„Kako Društvo nije postupilo u skladu sa rješenjem i nalogom, niti je obavijestilo Komisiju o bilo kakvim postupcima i radnjama u pogledu izvršavanja izdatog naloga, Komisija je utvrdila da Društvo ne ispunjava uslove propisane Zakonom o investicionim fondovima za obavljanje djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondovima”, stoji u rješenju Komisije.

Na sve to, Aleksandar Čolić daje ostavku na funkciju izvršnog direktora, a Komisija svojim rješenjem od 17. juna ove godine to potvrđuje.

Takođe, odbijen je i zahtjev za osnivanje fonda koji je ocijenjen kao neosnovan, jer Krezić, kako smo već napomenuli, nije uspio da pronađe partnere koji bi uložili u ovaj biznis.

Nema državnog novca

Prema prospektu fonda, u koji su novinari portala CAPITAL imali uvid, ulazna naknada bila je do deset puta veća od cilja ulaganja fonda, dok je izlazna naknada bila veoma destimulativna.

Naime, ulagač koji nastoji povući sredstva u roku od godinu dana treba da se oprosti od petine vrijednosti udjela ako ih odluči povući do 2024. godine.

Ekonomista sa velikim iskustvom u vođenju fondova, koji je želio da ostane anoniman, analizirao je za CAPITAL prospekt. Ocijenio je da bi ovaj fond imao najskuplji oblik upravljanja i najdestimulativniji oblik povlačenja sredstava na domaćem tržištu.

„Cijena koštanja upravljanja ovim fondom je najnedestimulativnija na domaćem, ali i na inostranom tržištu imajući u vidu cilj ulaganja, ostvarivanje prinosa između 0,22 i 0,45 odsto godišnje jer provizija za upravljanje iznosi 12,5 odsto, a ukoliko se ostvari prinos veći od referentnog prinosa razlika pripada upravljaču fonda u iznosu od 31 odsto. Imajući u vidu dosadašnja iskustva, struktura ulaganja ne zadovoljava isplativost ulaganja ulagača u fond”, kazao nam je on.

Upućeni sagovornici tvrde da je Krezićev cilj bio da državne institucije i preduzeća ulože novac u Fond bez obzira na to što su uslovi više nego destimulativni, ali se „dogovor” sa „vrhom“ izjalovio.

Gomila dugove i propale projekte

Biznis sa Fondom samo je jedan od mnogih neuspješnih koje je Krezić počeo u Republici Srpskoj nakon što je slično pokušao u Hrvatskoj.

U Banjaluci je osnovao na desetine preduzeća koja uglavnom gomilaju dugove prema državi i radnicima koji ga sad, zajedno sa inspektorima, traže na sve strane da izmiri obaveze.

Poreska uprava (PURS) Republike Srpske je zbog duga od nepunih 27.000 maraka pokrenula prinudnu naplatu u njegovim firmama „Greenbird Medical“, „Nova Inno“ i “Krezić”.

Poreznici su se za sada naplatili dug od treće firme koja nosi njegovo prezime, dok za preostala dva pravna lica i dalje duguje više od 12.000 maraka.

Bliskost sa Dodikom

Krezić se dovodio u vezu sa nekim od najviših funkcionera u Republici Srpskoj, a spominjao se kao jedan od najbližih saradnika Milorada Dodika preko koga je imao neobjašnjivo veliki uticaj u Vladi Srpske.

Pričalo se da je želio doći na čelo Investiciono-razvojne banke, da je obećavao dovući milijarde investicija u Srpsku, ali i da je njegov fond dobio dozvolu tek nakon intervencije i prijetnji sa najvišeg političkog vrha prema Komisiji za hartije od vrijednosti RS.

Takođe, neki od CAPITAL-ovih sagovornika su kazali da se biznismenima kako stranim, tako i domaćim nudio u posredovanju sa Vladom Republike Srpske.

On je prilikom registracije jedne od svojih firmi pokušao i da iskoristi ime Republike Srpske, a način da svoju ideju prikaže kao državni projekat.

Tako je bio krenuo u osnivanje firme koju je planirao nazvati „Central Gold refinery of Republic Srpska“, odnosno „Centralna rafinerija zlata Republike Srpske“.

U tome ga je spriječio Okružni privredni sud u Banjaluci, jer je za tako nešto potrebna dozvola nadležnih organa.

U Njemačkoj i Švajcarskoj zaradio niz krivičnih prijava

Ono što bi Krezića svakako trebalo zabrinuti više od poreskog duga koji iznosi nekoliko hiljada maraka su bivši partneri i investitori koji tvrde da ih je ostavio bez ičega.

Više ljudi u Švajcarskoj i Njemačkoj je protiv njega podnijelo krivične prijave ili pokrenulo parnice, optužujući ga za milionske prevare.

Krezić je u Švajcarskoj imao preduzeće „Templar“ preko kojeg je od ljudi posuđivao novac uz obećani mjesečni prinos ili kamatu od 1,22 odsto, a koji je dalje trebao investirati.

Međutim, kasnije bi se jednostavno prestao javljati.

Najmanje deset ljudi smatra da ih je Krezić prevario i oštetio za ukupnu sumu od oko najmanje deset miliona evra, saznao je portal CAPITAL istražujući njegovo poslovanje.

Istoimeno preduzeće imao je i u Dizeldorfu s tim da se ono bavilo pozajmljivanjem zlata. I ovaj slučaj ispituju nadležna tužilaštva u Njemačkoj kojima se javilo na desetine oštećenih.

O svemu se malo zna, jer su ugovori koje je „Templar“ sklapao sa investitorima bili veoma strogi po pitanju „curenja“ bilo kakvih informacija.

U slučaju da neko prekrši obavezu povjerljivosti ugovorom je bila predviđena kazna od 200.000 franaka.

Krezić je u svoje preduzeće investitorima predstavio kao ekskluzivni klub, pa im je po tom osnovu naplaćivao i godišnju članarinu od 250 evra.

Budućim članovima je tvrdio kako je unutar programa uključeno na stotine investitora među kojima su poznati fudbaleri, političari i muzičke zvijezde, a osim novca kao zalog je prihvatao nekretnine, automobile, zlato i slično.

Obje njegove firme su sada u postupku likvidacije.

Prije Srpske „razvijao posao“ u Hrvatskoj

Prije nego što se pojavio u Banjaluci, Krezić je u Hrvatskoj u septembru 2020. predstavljen kao investitor koji se nakon uspješnih projekata u Švajcarskoj vraća u Hrvatsku da se i u njoj ostvari.

Tvrdio je i kako su banke očarane njegovim idejama pa mu u svakom momentu nude između 500 i 900 miliona evra novca za investiranje.

Preko firme „Greenbird Medical“ u Koprivnici je kupio zemljište na kojem je obećao gradnju fabrike u kojoj će se praviti farmaceutski preparati na bazi kanabisa.

U planu je bilo zapošljavanje na stotine radnika i milionske investicije, ali malo od toga se malo šta ostvarilo.

Već u julu naredne godine su se već svi pitali gdje je nestao, a on je osvanuo u Banjaluci sa svim svojim idejama koje su naišle na oduševljenje političke vrhuške Srpske.

Kakve su Krezićevi planovi i kako komentariše krivične prijave u inostranstvu nismo uspjeli saznati. Na više načina smo pokušali stupiti u kontakt sa njim, ali bezuspješno. Na veb sajtu kao kontakt se navodi samo e-mail sa kojeg se vraća poslata pošta.