Mešković: Presuda Karadžiću bit će presuda politici logora, ubijanja i silovanja

Presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koja je zakazana za 24. mart ove godine, značit će i presudu jednoj politici koja je devedesetih godina dovela do stvaranja logora, ubijanja i silovanja u BiH, rekao je predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković nakon završetka okruglog stola na kojem je bilo riječi o kulturi sjećanja i podsjećanja na prava žrtava, javlja Anadolu Agency (AA).

Govoreći o predstojećoj presudi Karadžiću pred Haškim sudom, Mešković je rekao kako vjeruje da će predstavnici Saveza logoraša BiH biti prisutni činu izricanja presude.

“Ako pitate svaku žrtvu u BiH koja je pretrpjela logore, naravno da svi očekuju da presuda bude takva da Karadžić bude osuđen. Ima nešto što je važnije od težine presude, a to je da je on jedan od organizatora zločina, da je bio predsjednik RS-a. Presuda njemu bit će presuda kompletnoj politici u to vrijeme koja je dovela do logora, silovanja i ubijanja”, poručio je Mešković.

On je danas u Sarajevu govorio o kulturi sjećanja u BiH kojom se sprečava ponavljanje zločina u budućnosti. Kultura sjećanja, prema Meškovićevim riječima, podrazumijeva u memoralizaciju mjesta na kojima su tokom rata u BiH mnoge žrtve mučene i ubijane.

“Mi želimo, prije svega, prenijeti poruku, a to je da je kultura sjećanja u BiH sistematski zapostavljena. Kada govorimo o tome, mnogi misle da je to korak unazad, međutim svi oni koji ne poznaju svoju prošlost ne mogu očekivati da mogu živjeti u lijepoj budućnosti. Memoralizacija je vrlo bitna. Naša je misija da sve ove stvari budu naspram žrtava, bez obzira iz kojeg su naroda, bilo kojoj etničkoj grupi da pripadaju u BiH. Najveći problem je nepostojanje istine u BiH”, zaključio je Mešković.

Kultura sjećanja u BiH je itekako važna ukoliko se uzme u obzir trenuta politička situacija u bh. entitetu Republika Srpska, rekao je potpredsjednik tog entiteta Ramiz Salkić. Takva vlast, tvrdi Salkić, i 21 godinu od završetka rata i dalje “njeguje” ideje koje su dovele do zločina.

“Svjedoci smo da u jednom dijelu BiH imamo politiku koja čvrsto baštini ideje ‘92. i radi na provođenju tih ideja i ciljeva. Svih ovih godina iza nas nisu se promijenili ti ciljevi, ali to nas ne sprečava u širenju istine. Živimo u tom ambijentu, na prostoru RS-a je na sceni vlast koja kolektivno ode na parastos ratnom zločincu Tolimiru, vlast koja kolektivno hvali Karadžića i Mladića, koja radi na tome da Bošnjaka u RS-u bude što manje, da nemaju pravo na bosanski jezik, na tome da Bošnjaci ne mogu raditi u vladi i zdravstvu. Moramo biti svjesni toga, ali mi se nećemo predati, vjerujemo da će pravda pobijediti”, rekao je Salkić dodajući kako je zbog pomenutih razloga najvažnije da se kroz sve društvene segmente ožive sjećanja koja su garancija da neće doći do zaborava zločina.

Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke, u obraćanju medijima, rekao je da su sjećanja žrtava zloupotrijebile političke elite. Takva praksa, kako je rekao Šušnjica, morat će proći.

“Mislim da su danas sjećanja zločina utamničena, da su zloupotrijebljena od strane političara i koji radikalizuju političku situaciju da bi iza toga sakrili svoju korupciju i kriminal. Mislim da će to vrijeme proći. Mi smo ‘indigo’ generacija, na nama je da zabilježimo i ostavimo generacijama koje dolaze, vjerujem da će one biti puno pametnije. Ovaj rat i naša tragedija koja se desila nije krenula od naroda nego od grupe kriminalaca, mislim da će kad-tad doći do vladavine prava koja će zaštititi društvo od opravdavanja zločina koji su počinjeni. To je put ka katarzi one strane koja je moćnija i u čije ime su počinjeni zločini. Nakon toga, možemo se nadati da ćemo živjeti u nekom zdravijem društvu”, zaključio je Šušnica.

Današnji okrugli sto s ciljem podizanja svijesti o važnosti sjećanja upriličen je na 15. godišnjicu presude MKSJ-a (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), koji je na današnji dan 2001. godine osudio Dragoljuba Kunaraca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića na po 28, 20 i 12 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja u Foči, od juna 1992. do februara 1993. godine.

To je bio prvi put da jedan međunarodni sud djelo silovanja i seksualnog porobljavanja kvalificira kao zločin protiv čovječnosti.