Halil čija si četiri sina nestala odbija DNK analizu: Ne vjerujem da su mrtvi

Halil Hasani (77) iz sela Čabra, opština Zubin Potok na sjeveru Kosova, veruje da su njegova četiri sina, koji su kidnapovani 8. juna 1999. godine, živa i da se nalaze negdje u Srbiji.

Nada se i da će se jednoga dana vratiti kući. U vrijeme nestanka, Halilov najstariji sin Fadil je imao 32 godine, Gazmend 24, Armend 20, a najmlađi Hasan je imao 15 godina.

Halil Hasani u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) tvrdi da je, neposredno nakon rata, stupio u kontakt sa najmanje dvije osobe srpske nacionalnosti, koje su mu rekle da su njegovi sinovi prebačeni u Srbiju kao ratni zarobljenici.

“Prema informacijama koje imam, prvo su ih odveli ​u Beograd. U Beogradu su bili manje od mjesec dana. Zatim su odvedeni u Požarevac. Imao sam veze i skoro svake sedmice sam razgovarao sa jednom (od kontakt osoba) i drugom na svake dvije sedmice. Uvijek su mi govorili da su živi. Mnogo ih je preživjelo, više nego što mislite i drže ih zarobljenima, oni su ratni zarobljenici”, navodi Hasani i ponavlja svoje uvjerenje da su i njegovi sinovi živi.

Nije želio da otkriva identitet osoba koji su ga uvjeravali da su mu djeca živa. Međutim, ističe da je informacije, koje je dobijao, prosleđivao nadležnim institucijama, koje bi mu potom saopštavale da da ga ti izvori lažu i da su informacije koje dobija lažne.

Dodaje da su potom predstavnici institucija želeli da mu predaju lične karte njegovih sinova ali da on nije želio da ih prihvati.

Hasani odbija i da da svoj uzorak krvi, kako bi se DNK analizom izvršila eventualna identifikacija njegovih sinova, u slučaju da posmrtni ostaci budu pronađeni u nekoj masovnoj grobnici ili da se uporedi sa tijelima koja se godinama nalaze u mrtvačnici u Prištini.

Oko 400 neidentifikovanih ostataka

Prema podacima Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP), u mrtvačnici u Prištini se i dalje nalazi oko 400 neidentifikovanih posmrtnih ostataka.

ICMP u pisanom odgovoru za RSE navodi da je sada neophodno uraditi reviziju identifikacije tradicionalnom metodom u oko 2.000 slučajeva u periodu 1999-2001. godine.

Izvor: RSE

Tradicionalna metoda identifikacije je bazirana na antropomorfnim podacima, na osnovu odjeće koju su ubijeni imali na sebi ili na osnovu predmeta pronađenih u grobnicama.

Iz ICMP-a podvlače da ta metoda nije pouzdana i da se identifikacija mora uraditi na osnovu DNK-analize.

“Pogrešne identifikacije rezultiraju velikim brojem neidentifikovanih slučajeva u mrtvačnicama. Danas se u prištinskoj mrtvačnici nalazi oko 400 slučajeva neidentifikovanih ljudskih ostataka, koji su ekshumirani prije dvije decenije. Ti ostaci mogu da pripadaju osobama za koje porodice vjeruju da su ih sahranile, a u stvari su sahranili nekog drugog”, ukazuju iz ICMP-a.

Kao primjer ICMP navodi projekat u Bosni i Hercegovini, u kojoj je urađena detaljna revizija 12 mrtvačnica i tom prilikom identifikovala veliki broj nestalih lica.

“Međunarodna komisija za nestala lica će pomoći Kosovu i spremna je da pomogne drugim zemljama u regionu, da preduzme taj važan korak kako bi se identifikovala nestala lica i rešilo pitanje potencijalnih pogrešnih identifikacija”, navode iz ICMP-a.

Provjera posmrtnih ostataka u mrtvačnicama

Iz Instituta za sudsku medicinu na Kosovu navode da je krajem 2021. godine formirana Radna grupa za provjeru posmrtnih ostataka u mrtvačnici, te da se po tom pitanju blisko sarađuje sa EULEX-om (Misija Evropske unije za vladavinu prava), Vladinom komisijom za nestala lica, Međunarodnim komitetom Crvenog krsta i Međunarodnom komisijom za nestala lica.

“Provjera posmrtnih ostataka (u mrtvačnici u Prištini) će biti dug i složen proces jer će se, pored pregleda posmrtnih ostataka, obaviti i revizija pojedinačnih dosijea u svim predmetima, tako da na kraju dobijemo jasnu sliku i status svih slučajeva”, navodi se u odgovoru.

Institut za sudsku medicinu na Kosovu kaže i da Međunarodna komisija za nestala lica samo procjenjuje da se u prištinskoj mrtvačnici nalazi oko 400 posmrtnih ostataka, te objašnjavaju da će se tačan broj znati tek kada se završi proces pregleda.

Nepovjerenje uzrok odbijanja saradnje

Sa druge strane, predsjednik Koordinacionog savjeta udruženja porodica nestalih lica Ahmet Grajčevci napominje da ima mnogo slučajeva u kojima članovi porodice nestalih lica ne žele da daju uzorke krvi jer ne vjeruju u DNK analizu.

Grajčevci u izjavi za RSE navodi da pojedini i dalje vjeruju da su njihovi najmiliji živi i da će se jednoga dana vratiti kući, uprkos tome što su im nadležne institucije dostavile dokaze da se to neće desiti.

“Članovi porodice to ne žele da razumiju. U međuvremenu, institucije, posebno Vladina komisija (za nestala lica) su insistirale na tome. Insistiralo se na davanju uzoraka. Da bi se članovi porodice ubijedili, potrebna je velika grupa psihologa koja bi radila sa tom kategorijom, koja bi ih ubijedila, jer su ljudi istraumatizovani. Ima osoba kojima je nestalo tri ili četiri članova porodice, (nekima) pet ili deset. To je bolno”, navodi Grajčevci.

Grajčevci napominje i da će rad nadležnih institucija i organizacija biti znatno olakšan kada pojedini članovi porodice nestalih shvate da je identifikacija DNK metodom bezbjedna i kada odluče da daju krv za uzorak.

To bi, prema njegovoj ocjeni, pomoglo i da se identifikuju nekoliko stotina posmrtnih ostataka, koji se nalaze u mrtvačnici u Prištini.

Ipak, dodaje da najprije treba da se radi na identifikaciji posmrtnih ostataka u slučajevima gde je to moguće a kako bi se steklo povjerenje skeptičnih članova porodice.

“Onog trenutka kada se dokaže da u mrtvačnici [ima onih koji se vode kao nestali], ljudi će postati svjesni. Dok institucije ne stoje iza nas u tom pogledu, veoma je teško ubijediti članove porodice da daju i pet kapi krvi”, podvlači Grajčevci.

Deklaracija o nestalima

U julu 2018. na Samitu Zapadnog Balkana u Londonu, premijeri Hrvatske, Kosova, Crne Gore i Srbije, te predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, sa još devet šefova vlada iz zemalja učesnica Berlinskog procesa, potpisali su Zajedničku deklaraciju o nestalim licima.

U toj deklaraciji se ističe posvećenost zemalja u regionu i njihovih partnera, da podrže napore za pronalaženje najmanje 11.000 osoba, koji se još vode kao nestali uslijed ratnih sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije.

Zajednička deklaracija takođe podržava prava svih porodica nestalih na istinu i pravdu.

Takođe, pitanje nestalih lica je tema razgovora Kosova i Srbije u okviru dijaloga o normalizaciji odnosa.

Tokom rata na Kosovu 1998-1999. ubijeno je oko 13.000 osoba iz svih etničkih zajednica, više od 800.000 je bilo raseljeno a oko 6.500 nestalo.

U masovnim grobnicama u Srbiji pronađeno je na stotine tijela ubijenih kosovskih Albanaca. Do sada je iz Srbije na Kosovo vraćeno oko 1.000 posmrtnih ostataka.