“Radi se o najgorim primjerima”: Izvori govora mržnje uglavnom dolaze iz politike

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva okupio je stručnjake iz različitih oblasti na skupu u Sarajevu, koji se bavio zloupotrebom javnog prostora za različite oblike govora mržnje usmjerene protiv pojedinca i grupe, te o tome kako se sankcije mogu pooštriti da bi se adekvatno djelovalo protiv širenja govora mržnje.

Direktorica Centra Lejla Bičakčić naglasila je, u izjavi za novinare, da je registrirano 120 slučajeva govora mržnje u medijima u BiH, a radi se o najgorim primjerima govora mržnje jer, kako je istaknuto, nisu bilježili sve. Bilo je tu i niz reakcija koje su ‘išle’ na uočeni govor mržnje, ali je, nažalost, izostala reakcija pravosudnih organa.

– Govor mržnje kao problem nije novi, ali nam nedostaje mišljenje o tome kako sankcionisati one koji učestvuju u govoru mržnje, koji ga iniciraju i šire dalje jer smo svjesni da društvene mreže omogućavaju širenje govora mržnje bez kontrole – istaknuto je.

U BiH govor mržnje je najprisutniji na etničkom osnovu (protiv pripadnika etničkih skupina), potom slijede žene. Slična situacija je, kaže, i u regiji. Oblasti u kojima je najizraženiji govor mržnje i u regiji se uglavnom tiču etničkih skupina ili manjina unutar tih država, a govor mržnje jednoobrazno je usmjeren na žene.

– Imamo i LGBT skupinu. I migranti su jedno vrijeme bili skupina prema kojoj je bio usmjeren govor mržnje, ali je to smanjeno u godinama pandemije i otvoren je prostor da se žene najviše targetiraju, posebno žene u određenim profesijama. Tako su, novinarke i žene u politici jako izložene. Sve su to primjeri govora mržnje karakteristični za cijeli region, kao i da uglavnom izvori govora mržnje dolaze iz politike – da su političari prvi generator govora mržnje koji se onda dalje širi preko društvenih mreža – kazala je.

Smatra da, kad se radi o medijima, regulatori moraju imati značajniju i jaču ulogu te biti prisutniji u kontroli govora mržnje. Posebno se to, kaže odnosi na portale i to posebno na one koji nemaju impresum niti se zna gdje su registrirani i slično.

– Tu je i regulatorna agencija za elektronske medije, ali trenutno najveći fokus mora biti na društvenim mrežama. Istovremeno, pravosuđe mora imati neki odgovor jer dosadašnji primjeri su minimalni, ima samo nekoliko slučajeva procesuiranja govora mržnje, a i tu bilježimo oslobađajuće presude – kaže.

Jedan od panelista, psiholog Srđan Puhalo, smatra da govor mržnje mnogo govori o stanju u društvu, a istovremeno se zaboravlja kroz šta sve prolaze ljudi koji su izloženi prijetnjama kao i njihovo uže i šire okruženje, kako se nose sa tim odnosno da li imaju odgovarajuću podršku.

– Nije jednostavno kad vam djeca i/li supružnik čitaju sve te komentare. Postavlja se pitanje ko treba da stane iza te osobe (društvo, struka..) ili ćemo ga prepustiti da se sa svim tim nosi kako zna i umije. Ako ga prepustimo samom sebi bojim se da ćemo izgubiti one koji imaju hrabrosti reći nešto što se ne sviđa drugima. To je poruka i drugima kako će proći u slučaju da kažu, misle ili se ponašaju drugačije od onoga što je neko zadao i propisao – naglasio je Puhalo, koji je česta meta govora mržnje u javnom prostoru. Za sebe kaže da je ‘borac, pokušava objasniti šta stoji iza onoga što je izazvalo reakciju’.

Sudionici današnjeg skupa zaključili su i da je pravni okvir za govor mržnje u BiH neujednačen i prilično fragmentiran. Različite vrste zakona upravljaju tom oblašću. Tako Krivični zakon BiH ne daje eksplicitnu definiciju govora mržnje te ga reguliše kroz nekoliko različitih članova, dok se ostali zakoni razlikuju – od zabrane diskriminacije pa do Izbornog zakona koji izričito zabranjuje govor mržnje.

Okrugli sto zvaničnog naziva ‘Mehanizmi zaštite od govora mržnje u Bosni i Hercegovini’ dio je projekta koji finansira Evropska unija i The Balkan Trust for Democracy uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu. CIN je na projektu radio zajedno sa medijskim organizacijama zapadnog Balkana.