Progovorio ruski vojnik koji je bio zarobljen: “Imam strašne snove, jedva mogu spavati”

Još se navikavajući na svoje naoružanje i vojne napore, Anton se iznenada našao okružen ukrajinskim snagama. Meci su fijukali oko njega, a jedan ga je pogodio ruku.

“Bio je to naš prvi sukob s neprijateljem, nismo ni ispalili metka. Upali smo u zasjedu, a mi nismo mogli uzvratiti. Morali smo se predati”, rekao je 21-godišnji ruski vojnik Anton u intervjuu za The Guardian.

Antona su zarobile ukrajinske snage u blizini Mikolajiva 2. marta s još pet vojnika iz njegove jedinice, dok su ruske snage izvodile ofanzivu na strateški važan grad s brodogradilištem u blizini Crnog mora. Anton, koji se zapravo zove drukčije, provest će sljedećih 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu. Na kraju je pušten sredinom aprila, nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zarobljenika s Ukrajinom. S Guardianovim novinarima razgovarao je s ruskog teritorija.

Antonova priča vrlo je rijedak iskaz ruskog ratnog zarobljenika koji je razmijenjen, budući da su i Rusija i Ukrajina objavile vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa.

Moskva ne objavljuje imena svojih vojnika zarobljenih u Ukrajini. Međutim, tokom njegovog zatočeništva, Antona je kao ruskog zarobljenika intervjuisao istaknuti ukrajinski vloger. Također je naveden kao zarobljeni ruski vojnik na web stranicama bliskim ukrajinskim vlastima.

Jedan od članova Antonove porodice za The Guardian je potvrdio kako je zarobljen u Ukrajini i potom razmijenjen. The Guardian nije uspio provjeriti sve detalje njegove priče. Anton dolazi iz malog, udaljenog grada u Sibiru i kaže da je potpisao ugovor s ruskom vojskom prošlog decembra, ubrzo nakon što je završio strukovnu školu.

Rekli su mu da je na obuci, a onda su ga poslali u rat

Sada smatra kako je trebao učiniti sve da izbjegne vojsku. Antonova jedincie prvo je posljednjih dana decembra prebačena na poluotok Krim koji je anektirala Rusija, gdje mu je rečeno da sudjeluje u jednosedmičnoj obuci. Kaže kako do tada praktički nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat punog razmjera.

Kako su sedmice prolazile na Krimu, Anton je rekao da su se neki pripadnici njegove jedinice počeli brinuti da će biti poslani u rat, što je tada još uvijek smatrao potpuno apsurdnim.

“Mnogi mladi momci nisu mogli ni zamisliti da ćemo ići u rat. O tome su nam rekli u posljednjem trenutku, noć prije invazije. U konačnici, zaista nije pošteno kako su se ruske vlasti ponašale prema meni. U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman”, ističe Anton.

Nisu ni znali da idu u Ukrajinu

Antonove riječi o vojnoj postrojbi koja nije znala ništa o invaziji slične su iskazima brojnih drugih ruskih vojnika koji su također rekli kako nisu znali da idu u rat sve dok nisu prešli u Ukrajinu. Vojni stručnjaci tvrde da je odluka da se velikom broju svojih vojnika ne govori o invaziji jedno od objašnjenja za neuspjeh ruske vojne kampanje.

Dana 25. februara, dan nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, Antonovoj jedinice je naređeno da krene s Krima. Rekao je da su oklopnim vozilima dovezeni do predgrađa Mikolajiva, koji je bio pod snažnim napadima ruskih snaga u prvim danima rata.

Dok su nastavili pješice, dio jedinice  se odvojio od glavnine i upao je u zasjedu ukrajinskih snaga 2. marta, manje od sedam dana nakon ulaska u Ukrajinu. Anton je rekao kako ga je prilikom zarobljavanja pogodio ukrajinski metak. Slomio mu je kost u ruci.

“Svaki dan se nadaš da nećeš biti ubijen”

Ubrzo nakon toga, ukrajinske snage su mu stavile vreću na glavu i prebačen je u zatvorsku ćeliju, čiju lokaciju, kako je rekao, ni danas ne zna. U početku je životom u zatočeništvu dominirao strah.

“Treseš se na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da neće biti i posljednji i da nećeš biti ubijen”, prisjetio se Anton.

Kaže da nije bio fizički napadnut tokom boravka u zarobljeništvu, ali je naveo da su ukrajinski stražari psihički mučili njega i druge ruske vojnike: “Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo društvenom dnu. Prijetili su nam da će nas izgladnjivati”.

Anton je dodao da su neki čuvari izgledali kao da su ga htjeli ozlijediti, ali je većina njih ostala mirna i nije dopuštala da im se pojavi životinjski instinkt.

“Većinu dana smo samo zurili u zidove”

Potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk, koja je zadužena za pregovore o razmjeni zarobljenika, nije odmah odgovorila na Guardianove zahtjeve za komentar. Prema Ženevskim konvencijama, zatočenje ratnih zarobljenika ne bi se trebalo smatrati oblikom kazne, već sredstvom za sprječavanje daljeg sudjelovanja u sukobu.

Svakodnevna dosada ubrzo se pokazala kao najveći izazov, ističe Anton.

“Ako smo imali sreće, dobili bismo nešto nasumično za čitanje. Ponekad bi nam dopustili da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji. Većinu dana samo bismo zurili u zidove ispred sebe”, rekao je Anton i dodao da je tokom zatočeništva tri puta premješten.

U jednom trenutku zamolili su ga da snimi intervju o svom zarobljavanju s istaknutim ukrajinskim vlogerom. Ukrajinski dužnosnici omogućili su novinarima i vlogerima da intervjuiraju ruske zarobljenike. Snimke su pogledale stotine hiljada ljudi na YouTubeu, ali su se pojavile i kritike zbog kršenja Ženevskih konvencija.

“Ne možete reći ne”

“U takvoj situaciji, kao zatvorenik, shvaćate da zapravo ne možete reći ne. Pristajete na sve uprkos tome što su vam rekli da možete odbiti”, rekao je Anton.

Naposljetku, početkom aprila, Antonu je rečeno da će ga zamijeniti za ukrajinskog vojnika.

Iako su Rusija i Ukrajina sudjelovale u nekoliko razmjena zarobljenika, nijedna zemlja nije objavila gotovo nikakve detalje o mehanizmima razmjene. Ukrajina je 4. aprila priopćila da drži oko 600 ruskih vojnih zarobljenika. Rusija ne objavljuje tačne brojke, ali je krajem marta pravobraniteljica za ljudska prava rekla da se u Rusiji nalazi više od 500 ukrajinskih zarobljenika.

Taj je broj u međuvremenu značajno porastao nakon što je najmanje 1000 ukrajinskih boraca, uključujući pripadnike bojne Azov, prebačeno na teritorij pod ruskom kontrolom kada su ruske snage prošlog tjedna zauzele čeličanu Azovstal u Mariupolju.

Ukrajina je rekla da će borci Azovstalja biti uključeni u razmjenu zarobljenika, ali neki ruski dužnosnici izjavili su da bi im se moglo suditi ili čak da će biti pogubljeni.

Kad se vratio u Rusiju, sigurnosne službe ga intenzivno ispitivale

Prema Antonovim riječima, bio je dio zamjene “jedan za jedan” u kojoj je sudjelovalo 17 drugih ruskih vojnika, a koja se dogodila u blizini ukrajinskog grada Melitopolja. Čim se vratio u Rusiju, sigurnosne su ga službe intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.

“Htjeli su znati mogu li mi još vjerovati. To je bila standardna procedura”, rekao je Anton.

Ali tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je sve posljedice koje je vrijeme u zatočeništvu ostavilo na njegovom umu i tijelu.

“Jedva mogu spavati”

“Tokom zatočeništva blokirao sam većinu svojih emocija. Samo sam pokušao ne razmišljati o svom životu. Ali sada imam strašne snove, jedva mogu spavati. Jako sam se udebljao”, rekao je Anton za The Guardian.

Anton je rekao da su mu ruske vlasti dale oko 2500 eura kao odštetu za povrede. Prema ruskom vojnom zakonu, službenici ne primaju nikakvu posebnu naknadu za vrijeme provedeno u zarobljeništvu, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od ozljeda.

Međutim, nakon iskustva u Ukrajini, Anton sada traži sve načine da zauvijek napusti vojsku: “Samo se želim vratiti kući, čovječe, to je to. Sve što želim je otići kući”, prenosi Index.