Komentar sudije Suda BiH Branka Perića: Slučaj Radončić i “ugledni” advokati

Sud Bosne i Hercegovine objavio je komentar sudije Suda BiH Branka Perića, koji prenosimo u cjelini:

“Od hapšenja Fahrudina Radončića ne prestaju javni istupi “uglednih” advokata i bivših sudija i tužilaca o sudskom slučaju i njegovom pravnom i političkom kontekstu.

Prvo se, ničim izazvan, oglasio advokat Vlado Adamović sa tezom da će “u zatvor ići ili Radončić, ili neko od tužilaca”. Teza advokata Adamovića bila je udarna vijest na naslovnoj strani “Avaza”. Očigledno je trebala da čitaocu sugeriše zaključak da je lišenje slobode gospodina Radončića bilo nezakonito, zbog čega u zatvoru treba završiti tužilac. Potom su uslijedile izjave advokata Vasvije Vidović, koja se pojavljivala kao branilac osumnjičenog Radončića, u kojima se tvrdi da se “protiv Radončića vodi politički montiran proces”, sa objašnjenjem da je “postupajući tužilac dao nalog za hapšenje, a da nije ni vidio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu”. Do slučaja Radončić nikada nije bilo ovakve harange advokata na tužilaštvo i sud! Nije se na ovako eksplicitan i ružan način govorilo o ljudima i institucijama pravosuđa. Nisu se koristile teške riječi i olake kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi advokati su slične teze čuvali za nastupe u sudnici, ili su ih u javnim kritikama koristili bez pominjanja svojih klijenata i predmeta koji su u toku. Hoću reći, bilo je nekog profesionalnog dostojanstva i etike u advokatskom poslu.

Znam da će kolege advokati dobiti osip čitajući ove redove. Mogu da od riječi do riječi predvidim šta će mi odgovoriti. Reći će: mi samo ukazujemo na probleme jer želimo da pravosudni sistem bude bolji, imamo dokaze, to nam je dužnost… Ne bih rekao da se na taj način ispravljaju “krive Drine” pravosuđa! Advokati bi trebali znati da istinu utvrđuje sud i da za svaku tvrdnju trebaju dokazi. Tvrditi izvan suda da je nešto politički progon, nije osobina mudrih advokata. Advokat od autoriteta i ugleda znaće da političar može biti počinilac krivičnog djela i da odgovornost za počinjeno krivično djelo ne može biti politički progon. Da bi se te dvije stvari jasno razgraničile, potrebno je prethodno u sudskoj proceduri pravosnažno utvrditi da političar nije počinio krivično djelo. Pričati o političkom progonu prije toga je politička magla u koju ugledni advokati ne upadaju. Takođe, pozivati se na oslobađajuće presude u suđenjima političarima, a tvrditi da je pravosuđe pod političkim uticajem je besmislica.

Teško je razumjeti advokate koji odbrane svojih klijenata prenose u medije. Miješanje uloga vršenja profesija i javnog djelovanja nije uvijek dobar put za profesiju! Advokat koji javno kritikuje tužilaštvo ili sud povodom postupka koji traje stavlja se u dvostruku ulogu: zastupa i klijenta, ali hoće da zastupa i državu (kritikuje državne institucije da bi država bila bolja). Ako kritikuje institucije tužilaštva i suda, neminovno podriva povjerenje svog klijenta u institucije, ali istovremeno stvara i sumnju u vlastitu profesionalnu moć i moć pravde. Veliko je pitanje da li je interes klijenta da bude zastupan izvan sudnice!? Mogle bi se o tome voditi duge rasprave.

Zašto eventualne greške iz faza suđenja ne treba prebacivati u javnu sferu? Zašto je važno da se sačuva dostojanstvo profesija i etički nivo komunikacije? Važno je zbog pravde i povjerenja u pravosuđe i povjerenja u advokatsku profesiju. Pravosuđe mora uživati zaštitu bez obzira na greške koje se počine u fazama suđenja zbog toga što sudski sistem ima razrađene i efikasne mehanizme da se greške otklone (žalbe, apelacije, vanredni pravni lijekovi). Advokatska profesija je važan i nezaobilazan garant zakonitosti i pravde. Izleti advokata u javni prostor i priča o političkim uticajima na konkretne krivične slučajeve ne doprinosi autoritetu ni pravosuđa ni advokatske profesije. S druge strane, insinuiranja o sprezi tužilaca ili sudija sa politikama su snažna i neprijatna vrsta pritiska na tužioce i sudije. A na pritiske ljudi mogu različito reagovati, pa i na štetu stranaka o čijim pravima odlučuju. Advokati koji javno ponižavaju ili vrijeđaju sudije nisu uvijek dobrodošli pred svoje kolega u tužilaštvima i sudovima. Predrasude su moćan faktor u oblikovanju ljudskih karaktera. Na svu sreću, ponekad su vlasnici medija pametniji od advokata. Pouzdano znam da je jedan od njih odbio sličnu “narudžbu” advokata.

Nije slučajno da se kodeksi advokatske etike bave dužnostima i obavezama advokata u javnom informisanju. Iz tih odredaba se, bez velikog pravničkog mudrovanja, može jasno vidjeti zbog čega ne bi trebalo iznositi u javnost stvari koje se tiču činjenica i okolnosti vezanih za predmet koji je advokat preuzeo na zastupanje.

Na kraju, ljudi u pravosuđu vjeruju da omalovažavanje i vrijeđanje sudija i zlonamjerno i nekompetentno komentarisanje odluka suda u postupcima koji nisu pravosnažno okončani ugrožava nezavisnost pravosuđa i predstavlja povredu ugleda suda. Da bi se zaštitio autoritet pravosuđa i osnažilo povjerenje u sudski sistem, neka zakonodavstva su to predvidjela kao krivično djelo. Bilo bi loše ako nas ugledni advokati vode u tom pravcu!”, stoji u komentaru sudije Suda BiH Branka Perića.

Sudija Branko Perić je rođen 1954. godine u Čečavi kod Teslića. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Pravosudni ispit je položio 1979. godine. Nakon pripravničkog staža u Okružnom sudu u Doboju od 1979. godine bio je sudija, predsjednik suda, tužilac i advokat u Bosanskom Brodu. Imenovan je za tužioca 1992. godine u Tesliću. Od 1996. godine obavljao je funkciju urednika u nekoliko novinskih agencija, bio prvi predsjednik nezavisnog Udruženja novinara Republike Srpske te postao potpredsjednik Vijeća Regulatorne agencije za komuniciranje BiH. Od 2003. godine je sudija na Sudu BiH, a obnašao je i funkciju predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.