Komentar Vlastimira Mijovića: Mutno nebo nad koalicijom SDA- SBB

Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić neće biti zajednički kandidat Stranke demokratske akcije (SDA) i Saveza za bolju budućnost (SBB) za člana Predsjedništva BiH na Općim izborima 2018. godine. Ovo je danas izjavio Bakir Izetbegović, s napomenom “da ne zna šta je trebalo Radončiću da daje takve izjave”.

Na taj način, Bakir Izetbegović je vjerovatno vratio u bocu unutarstranačke nemirne duhove koji su izašli na površinu nakon tvrdnje šefa SBB-a da je, sklapajući prošle godine koalicioni dogovor sa svojim partnerom iz SDA, dobio garancije da će ga ta stranka podržati na predsjedničkim izborima koji će biti održani za dvije i po godine.

Uticajni članovi SDA i njeni zastupnici u državnom parlamentu, Šemsudin Mehmedović i Senad Šepić, koji su iskazali javnu nevjericu da je tako nešto moglo biti obećano Radončiću, žestoko kritikujući takvo ponašanje “otuđenih centara moći u SDA”, sad mogu da budu mirni, bar prema onome što je juče “razjašnjeno” izjavom iz njihove stranke. Izetbegović je time zaustavio krizu u vlastitom taboru, ali opasnosti nisu nestale. Sad se neizvjesnost nadvila nad dalju sudbinu koalicije sa Savezom za bolju budućnost.

Ključno pitanje ovog trenutka je kako će na sve to reagovati Radončić? Možda on verbalno i ne bude pravio problemu u svom prvom odgovoru na novi stav SDA. No, nije on nimalo navan da bi olako prešao preko takvog političkog nevjerstva. Ono bitno urušava njegov javni rejting, ali i poziciju njegove stranke.

Ukoliko mu je pomenuto obećanje svojedobno zaista dato, a on je javno rekao da jeste, šef SBB-a ima puno pravo da se ljuti. SDA je pokazala da neće poštovati pomenuti dogovor. A to bi, logički, trebalo da izazove revanšistički potez kojim će i Radončić odbiti da izvršava svoj dio koalicionog sporazuma, možda i do toga da ga raskine.

Time bi se neslavno, nakon samo nekoliko mjeseci, završila priča o činu zbijanja nacionalnih redova i postizanju “čvrstog bošnjačkog političkog jedinstva”. Izmaklo bi se tlo i ispod Federalne vlade, a u entitetskom parlamentu više ne bi bilo jasne glasačke većine. Federacija bi se vratila u neizvjesnost u koju je zapala kad se iz te većine povukao Komšićev DF.

Međusobno povjerenje između SDA i SBB znatno je smanjeno, s dobrim izgledima i da potpuno nestane, nakon što je Izetbegovićeva stranka saopštila da neće podržati Radončića na predsjedničkim izborima 2018-te

Radončić ima i drugu varijantu na raspolaganju: da proguta partnersku nedosljednost i nastavi sa SDA raditi kao da se ništa nije dogodilo. Tu je i treća: kad već pada dogovor o Radončićevoj kandidaturi 2018-te, da se posegne za korekcijom koalicionog sporazuma tako da SBB zatraži i eventualno dobije druge političke i kadrovske koncesije od SDA.

Na Radončiću je da odluči. Sad je, pušten da se brani sa slobode, u okolnostima koje mu dopuštaju da mirnije razmišlja. No, ono što je rekao pri izlasku iz pritvora – da će se sad maksimalno posvetiti jačanju koalicije sa SDA i njihovom zajedničkom radu u izvršnim i zakonodavnim organima vlasti – sad je dovedeno u pitanje. Sumnjam da predsjednik SBB-a i dalje stoji iza onog što je rekao u srijedu:

“Koalicija je stabilna. Provokacija s mojim hapšenjem nije destabilizirala vrlo snažnu i vrlo potrebnu bošnjačku koaliciju koja je u interesu cijele BiH, a ne samo tog naroda”, kazao je Radončić.

Ako su Izetbegović i vrh SDA obećali podršku Radončićevoj kandidaturi za Predsjedništvo BiH, onda ni on nema nikakakvu moralnu ni političku obavezu da drži riječ koju je svojedobno dao Stranci demokratske akcije.

Pred Radončićem se, nenadano, ukazao veći izazov od pomenutog: da li da otkaže dalje učešće u toj “istorijskoj” koaliciji, kojoj je i sam davao bombastične epitete? Ako su Izetbegović i vrh SDA obećali podršku njegovoj predsjedničkoj kandidaturi 2018-te, onda ni on nema nikakakvu moralnu ni političku obavezu da drži riječ koju je svojedobno dao Stranci demokratske akcije.

Odgovor je u Radončićevoj glavi i njegovim političkim i ličnim interesima. Svašta može, tim povodom, da se dogodi. U svakom slučaju, koalicija SDA – SBB je, ako već nije sahranjena, postala vrlo klimava. Time je opasno poremećena i politička stabilnost u Federaciji i cijeloj BiH, kojoj su ove dvije stranke, kako su same govorile, bile glavni garant.

Možda i nije bitno da li je neko u svemu ovome oko Radončićeve predsjedničke kandidature nešto izmišljao, pogrešno tumačio ili se (Izetbegović) naknadno predomislio. U bilo kojoj od tih varijanti, međusobno povjerenje znatno je smanjeno. Možda je čak i potpuno nestalo?