Ovako je to bilo kada su javili da je umro Tito: Nakon suza prolomila se pjesma

Bila je nedjelja, 4. svibnja 1980. godine. Saša Zalepugin i Helga Vlahović vodili su emisiju, kad je odjednom nestalo slike. Tačnije, sve se zarcnillo. U kadar je ušao Miroslav Lilić i pročitao:

– Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo SFRJ objavili su večeras sljedeći proglas: radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima SFRJ. Umro je drug Tito.

U isto vrijeme na Poljudu igrao se veliki derbi između Hajduka i Crvene zvezde. Hajduk je bio aktuelni prvak, a Beograđani su bili vodeća ekipa prvenstva. Gosti su poveli golom Vladimira Petrovića Pižona iz penala, a izjednačio je Zlatko Vujović, piše 24sata.hr.

To je sve bilo do 41. minute, kada je troje ljudi ušetalo na travnjak, uputilo se do suca Husrefa Muharemagića koji je u nevjerici prekinuo susret i pozvao članove obje ekipe da dođu na centar. Splitski gradonačelnik Ante Skataretiko s razglasa je objavio da je umro Tito.

Na stadionu muk, nevjericu su zamijenile suze i jecaj. Plakali su svi na stadionu, uključujući i igrače. A onda je krenula pjesma. “Druže Tito, mi ti se kunemo”, ozdvanjalo je Poljudom.

– Od povijesti se ne može pobjeći, niti ima razloga za nečim takvim. Moj brat Zoran je pao na koljena, ja sam ronio suze, oko srca me steglo. Uz rame su mi stajali igrači Crvene zvezde: Pižon, Šestić, Đurovski, Borovnica, Ljukovčan… I njima je bilo teško. Nikome više nije bilo do nogometa, utakmica je odgođena. Kući sam išao pješke, bio sam dio te ružne povorke od 50.000 ljudi. U toj gužvi nije se začula nijedna sirena automobila, bilo je kao u kazalištu. Vladala je jeziva atmosfera – prisjećao se iste utakmice drugi strijelac, Zlatko Vujović.

Slike sa Poljuda otišle su u svijet. Neki od njih su grcali u suzama, u očaju klečeći na netom izgrađenom stadionu. Zatim je cijeli Poljud kao najuigraniji hor spontano zapjevao pjesmu pokojnom maršalu.

Tito je navodno bio navijač Hajduka. Tako postoji priča iz vremena kada je Hajduk osvojio naslov prvaka 1971. godine. Na primanju u Bijelom dvoru Tito je rekao nešto što je uvijek davalo povoda hajdukovcima da misle da navija upravo za njih. Naime, tadašnjem kapetanu Draganu Holceru rekao je:

– Čestitam vam na naslovu. Hajduk je bio moj klub. I za vrijeme narodnooslobodilačke borbe ste bili najbolji tim.

Ivan Gudelj, legendarni igrač Hajduka, te večeri nije bio u prvom sastavu.

– Politika me nije zanimala, jedino mi je važno bilo ući u igru i igrati za sveti klub koji sam obožavao. Hajduk je tada bio čitav moj svijet. Nisam znao što se događa i samo sam čuo da je umro Tito. Prva misao koja mi je prošla kroz glavu bila je da je umro legendarni predsjednik Hajduka Tito Kirigin – rekao je Gudelj i nastavio ono što su svi potvrdili.

– Prvo je zavladala tišina, zatim plač i jecaj, kako na terenu, tako i na tribinama. Zatim je cijeli stadion spontano počeo pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Može se danas netko smijati i pričati ovako ili onako, ali tako je to bilo. Ja nisam plakao zato što sam bio još dijete kojem je samo nogomet bio u glavi.