Migranti na Balkanu koriste nove pravce

Nekoliko zemalja EU traži da se priliv izbjeglica zaustavi na granici Makedonije i Grčke. Na Balkanu već postoje i alternativni putevi kojima se kreću izbjeglice kao i ilegalni migranti.

Deutsche Welle donosi pregled mogućih ruta.

U igri je mnogo ideja koje bi značile kraj Balkanske rute. Kako je tokom vikenda javilo više njemačkih medija, kancelarka Merkel tiho radi na koaliciji voljnih koja bi preuzimala izbjeglice direktno iz Turske, čime bi opasna ruta preko Egejskog mora i Balkana postala izlišna. Za sada, međutim, nema velikog oduševljenja za ovu ideju. Čak je i Francuska odbacila mogućnost da se izbjeglice raspoređuju prema unaprijed dogovorenim kvotama.

S druge strane veoma konkretno djeluje ideja zemalja takozvane Višegradske grupe da se izbjeglički talas zaustavi na makedonsko-grčkoj granici. Ideji je naklonjena i Austrija.

Uprkos zimskom vremenu i uzburkanom moru, ove godine je na grčka ostrva stiglo skoro 80.000 ljudi. Kada se vrijeme proljepša, biće ih još više. Prošle godine je tokom špica krize u Makedoniju dnevno ulazilo i po 10.000 ljudi. No kuda će ići izbjeglice ukoliko Makedonija zatvori granicu i time utabanu stazu? Neke naznake već postoje.

Glavna ruta

Makedonija dvoredom ogradom zatvara 37 kilometara granice s Grčkom. Oštra kao žilet i oko 2,5 metra visoka je ta ograda – uvoz iz Mađarske, koja je s ograđivanjem skupila prilično iskustva. Ideja je da se zatvori „kritično područje“ granice oko Đevđelije u dolini Vardara. Ostatak bi trebalo da odradi priroda, jer i ka istoku i ka zapadu teren postaje nepristupačniji, planine neprohodnije, a jezera veća. Takav teren ne obećava uspjeh ni ilegalnim migrantima. Uz to granicu s makedonskim kolegama nadziru i policajci iz zemalja Višegradske grupe.

Od novembra Balkanskom rutom propuštaju se još samo izbjeglice iz Sirije, Iraka i Avganistana koji su tretirani kao izbjeglice iz „ratnih područja“. Ostali – uglavnom iz država sjeverne Afrike – pokušavaju da podvale makedonskim graničarima falsifikovane papire, da pretrče zelenu granicu ili da angažuju krijumčara. Ali i prave izbjeglice moraju da računaju sa sve više čekanja na grčkim benzinskim pumpama i u kampovima jer Makedonija dnevno propušta najviše 2.000 ljudi. Teško je shvatiti po kom sistemu zemlja otvara i zatvara prolaz, ali se to često pravda navodnim manjkom transportnih i smještajnih kapaciteta u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Bugarski ogranak

Oko devet odsto ljudi koji dođu u Srbiju uopšte ne ide preko Makedonije, već iz Bugarske. To su još prošlog avgusta javile beogradske Večernje novosti pozivajući se na Centar za pomoć tražiocima azila. Ako je udio zaista takav, to bi značilo da su preko Bugarske već prošle desetine hiljada ljudi. Kada se baci pogled na geografsku kartu, pravac preko Bugarske djeluje savršeno logično: zemlja s Turskom dijeli 240 kilometara kopnene granice koja je još ni izbliza nije zatvorena ogradom iako je to namjera zvanične Sofije. Prolazom preko Istanbula i Jedrena pa dalje u Bugarsku migranti izbjegavaju opasan put preko mora koji kod krijumčara obično košta 1.200 dolara.

Ali za poznavaoce prilika je ruta upravo nelogična. Odavno se pročula brutalnost bugarskih policajaca prema izbjeglicama. Stoga je Sofija na meti oštrih kritika organizacija poput Pro Azil, a na pojedinim internet-forumima koje posjećuju izbjeglice Bugarska zauzima prvo mjesto na listi zemalja koje je poželjno izbjegavati. I reporteri Dojče velea sreli su na Balkanu više izbjeglica koje pričaju kako su ih bugarski policajci tukli, maltretirali i pljačkali. U oktobru je čak policajac hicima ubio jednog avganistanskog izbjeglicu koji je prešao granicu s Turskom. No i ovdje za siguran prolaz mogu da se pobrinu krijumčari koji onda dalje podmićuju policajce. U novembru je američki Vol strit žurnal pisao da na ovaj način 500 ljudi dnevno ode ka Srbiji te da usluge krijumčara koštaju 3.000 dolara.

Istočnobalkanska ruta

Rumunija je do sada vidjela znatno manje izbjeglica od susjednih zemalja, ali su zato načini na koji izbjeglice ulaze u Rumuniju raznovrsni. U januaru je uhapšena grupa od 60 ljudi iz Pakistana, Iraka, Maroka, Avganistana i Somalije koji su opremljeni uređajima za noćno osmatranje ušli iz Srbije i htjeli ka Mađarskoj.

Od prošlog juna su stotine migranata uhvaćene u pokušaju da pređu preko jednog od dva magistralna dunavska mosta koji spajaju Rumuniju i Bugarsku. Neki su čamcima veslali Dunavom. Još 2014. su zabilježena dva pokušaja da se brodovima direktno iz Turske pređe Crno more. U posljednje vrijeme vlasti u Bukureštu prijavljuju sve više ilegalnih ulazaka iz Moldavije i Ukrajine – u pitanju su uglavnom Afganistanci koji dolaze preko centralne Azije.

Sljedeći cilj je uvijek Mađarska koja već mjesecima prijeti da će ogradom zatvoriti i granicu prema Rumuniji. To bi dodatno zakomplikovalo odnose dvije zemlje, koje su hronično u lošim odnosima po pitanju nacionalnih manjina. Takva ograda bi bila najveći građevinski poduhvat tog tipa koji preduzima vlada Viktora Orbana. Jer granica s Rumunijom je s 443 kilometara znatno duža od one ka Srbiji (151) ili Hrvatskoj (329).

Jadranska ruta

„Otvorene su nove rute preko Albanije i Crne Gore, koje bi dalje trebalo da idu prema Hrvatskoj, što pokušavamo da spriječimo.“ To je krajem januara rekao Ranko Ostojić, tada još ministar unutrašnjih poslova Hrvatske. Bilo je to prvi put da je neki visoki zvaničnik progovorio o famoznoj Jadranskoj ruti. Do tada su kružile uglavnom špekulacije.

Tako je recimo hrvatski stručnjak za migracije Anđelko Milardović u septembru rekao Jutarnjem listu: „Sa zimom valja očekivati promjenu smjera – ići će Sredozemljem preko Crne Gore i prema Dubrovniku.“ Doduše, to bi značilo prelazak koje granice više. Redale bi se zemlje koje imaju obalu: Grčka, Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Bosnai Hercegovina, opet Hrvatska, Slovenija…

Ipak, do sada je prolazak ovom rutom na nivou statističke greške. To je u intervjuu za DW tokom vikenda indirektno potvrdio i crnogorski premijer Milo Đukanović. „Potpuno smo mobilisali sve strukture domaće politike da budemo spremni za eventualnu promjenu rute“, rekao je on. Dodao je da kao „odgovorni kandidat za članstvo“, Crna Gora dijeli napore EU za „saniranje jednog teškog problema“. Koji su to konkretno zajednički napori? To Đukanović nije rekao.

A preko Kosova?

Ako izbjeglice zaista budu morale da zaobiđu Makedoniju, zamisliva je i ruta preko Albanije i Kosova do Srbije pa dalje uobičajenom trasom. Tu bi postojala jedna začkoljica – Srbija, koja je prema najavama premijera Vučića spremna i da zatvori granice, teško bi mogla da vidljivo kontroliše granicu s Kosovom. To ionako u zvaničnom jeziku Beograda nije granica nego „administrativna linija“ kao što je Kosovo „južna pokrajina“. Ipak, stručnjaci drže da je malo vjerovatno da će izbjeglička struja skrenuti tim putem.