Domazet: Imam prijedlog kojim bi Novalić mogao da obraduje građane pred 1. maj

“Ova inflacija, iako je inicijalno bila uvjetovana vanjskim uticajima, sada doživljava različite faze i oblike i teško je predvidjeti kako će se to u budućnosti kretati. Uglavnom, možemo očekivati kontinuiran rast cijena“, tvrdi u intervjuu „Jedan” BHRT-a profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu Anto Domazet.

Domazet smatra da inflacija ulazi u fazu kada je pod uticajem psiholoških očekivanja. Trgovci unaprijed dižu cijenu za petnaestak procenata, jer se boje da na jesen neće moći neki poljoprivredni proizvod kupiti od proizvođača po istoj cijeni koju su platili prošle jeseni. Ipak, ovaj ekonomista vjeruje kako je blizu trenutak u kome će limiti nekontrolirane inflacije biti dostignuti, nakon čega će uslijediti pad stepena inflacije.

„Mislim da se inflacija u Bosni i Hercegovini, kao maloj zemlji, ne može ni kontrolirati. Ne možete se boriti protiv inflacije. Možete se boriti samo sporadično. Recimo, sa povećanjem proizvodnje hrane. Možete se boriti sa kontolom cijena u određenom obimu. Ali, ključna oblast u kojoj vlade treba da djeluju je borba protiv posljedica inflacije. I to posebno kroz socijalnu politiku. Naravno i ekonomsku politiku”, govori ekonomski ekspert Anto Domazet.

Domazet ističe kako su inflacijom pogođeni radnici, što znači da kompanije moraju preuzeti rizik rasta plaća. Pogođeni su i nezaposleni, siromašni, penzioneri, primaoci socijalnih naknada, a brigu o njima moraju na sebe preuzeti vlade.

“Ja imam prijedlog kojim bi mogao premijer Federacije mogao da obraduje pred 1. maj ljude. Da vlada donese odluku da omogući isplatu jedne plaće bez poreza. Kao doprinos borbi protiv inflacije, očuvanju napadnutog, ugroženog životnog standarda. To bi mogla biti jedna mjera”, poziva Vladu Federacije na akciju profesor Domazet.

Ukidanje akciza na naftu i naftne derivate

Domazet je protivnik ukidanja akciza na naftu i naftne derivate, jer bi takav potez države, smatra, produbio nejednakost u društvu. Gotovo svi efekti takvog poteza, tvrdi on, otišli bi u korist onih sa najvišim platama, odnosno onih koji najviše voze automobile i najviše troše.

„Oni će ostvariti najviše pozitivne efekte te mjere. Što se tiče onog dijela goriva koji ide za javni promet mi moramo voditi računa o tome da su to istovremeno veliki zagađivači i da mi moramo raditi na tome da željeznice preuzmu veći udio i u robnom prometu i u putničkom prometu“, kaže profesor Domazet.
Ne treba, smatra on, žrtvovati 300 miliona maraka da bi bile umanjene akcize i umanjen taj udio u javnom novcu. Te pare treba usmjeriti za pomoć socijalno ugroženim stanovnicima.

„Ako mi to uradimo smanjenje akciza, mi smo taj novac izgubili. Nema tog novca za socijalno ugrožene ljude. Zato smatram da je ta mjera neefikasna. Neće ništa pomoći, jer će inflacija i dalje biti nastavljena, pogađaće ljude u cijeni hrane, pogađaće ljude u mnoštvu drugih stvari. Hoćemo li onda i tu poreze obarati i tako beskonačno, ili ćemo reći da to ide po svom toku. A ljudima koji su najviše pogođeni trebamo pomoći, trebamo im usmjeriti novac za gotovinske isplate, jer to je ono što ljude koji su u potrebi najviše može izvući iz teškoća“ smatra Domazet.

Šta je „reindustrijalizacija“ i zašto nam je potrebna?

Spas za Bosnu i Hercegovinu je reindustrijalizacija, navodi profesor Domazet i objašnjava kako je našoj zemlji potrebno jačanje industijske proizvodnje kroz modernizaciju, inovacije, proizvodnju za izvoz. Reindustrijalizacijom bi bila osigurana zaposlenost, profilirao bi se obrazovni sistem zemlje koji bi bio zasnovan na potrebama modernih tehnologija. Bila bi osigurana primjena digitalizacije, primjena dekarbonizacije i primjena zelene akonomije u industrijskom razvoju.

„Mi imamo sada, u istraživanjima koja sam ja obavljao, mnoga industrijska preduzeća, sa stranim ili domaćim kapitalom, koja imaju vrhunski nivo tehnologije. Međutim, to su pojedinačni slučajevi. Mi moramo učiniti da to postane masovna pojava. Da mi u industrijskim zonama imamo perspektivne kompanije, koje nakon što budu uvedene u ovo tržište, nakon što dostignu određene kapacitete, proširuju se, podižu kapacitete, zapošljavaju, investiraju i tako povećavaju naš izvoz, tako povećavaju našu konkurentnost, dohodak, plaće ljudi i životni standard“, ocjenjuje profesor Anto Domazet.

Kako bi takvi procesi učinili i da usluge dobiju u svom značaju. Snažna industrijska baza trebaće marketinške, finanskijske, projektantske, konsultantske i IT usluge, te mnoge druge. Bio bi osiguran visoki tempo integriranog ekonomskog rasta.

„Međutim, najteže je stvarati uvjete za razvoj industrije. Tada morate napraviti energičan raskid sa neoliberalizmom, sa upravljanjem ekonomijom u kojem ćete reći da će tržište uraditi stvari. Ne! Industrijski razvoj se ne dešava slobodnim djelovanjem tržišta nego snažnom ulogom države u jačanju konkurentnosti. U razvijanju ljudskog kapitala, u razvijanju inovacija, u razvijanju obrazovnog sistema, u razvijanju snažnih institucija, inkluzivnih institucija, u razvijanju političke stabilnosti, u razvijanju prijateljskog okruženja za investitore koje nije zasnovano na korupciji, na privilegijama, na preferiranim javnim nabavkama. Sve to politička elita koja je sada na vlasti radi upravo suprotno. Zato mi nemamo zamahe u reindustrijalizaciji“, razočaran je profesor Domazet.

Kakva je sudbina Rafinerije u Brodu – To samo Bog zna!

Anto Domazet smatra kako je ruski kapital koji je uložen u Rafineriju nafte Brod, te Rafineriju motornih ulja u Modriči donio katastrofu. Nekada perspektivne firme sada su na koljenima.

„Rafinerija nafte Bosanski Brod i Rafinerija ulja Modriča, u okviru Energoinvesta prije rata, bili su integrirana cjelina koja je u evropskim razmjerama izazivala veliki interes. Rafinerija u Bosanskom Brodu je bila na putu modernizacije, podizanja kapaciteta, a rafinerija Modriča je bila na putu da finalizira svoja velika ulaganja u proizvodnju baznih ulja, parafina i visokokvalitetnih motornih ulja. Rat, agresija, manje fizičko razaranje a više prekid poslovnih veza, gubitak u tehnološkom kontinuitetu, tržišnom kontinuitetu doveli su do toga da je ulaskom novog vlasnika zatečeno stanje bilo prilično jadno“, govori Anto Domazet koji je prije rata bio i jedan od rukovodilaca tada moćnog Energoinvesta.

I dok su rafinerije u Brodu, te Modriči tavorile slični regionalni projekti, poput Ine i Naftagasa su napredovali i pogoni u BiH su praktično bili prekriženi.

„Investitor koji je došao nije učinio potrebne napore. Kako vidimo, stanje je tu jadno i to je strategija koja se u udžbenicima naziva „dezinvestiranje“, povlačenje. U međuvremenu cifre duga koji se pripisuje rafineriji su fantastične, po kamatama koje su fantastične. Ko će to pokriti? Kako će se to završiti? To sami Bog zna“, govori u intervjuu „Jedan“ profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu i jedan od najvećih domaćih ekonomskih stručnjaka Anto Domazet.

Intervju Jedan pogledajte večeras od 20 sati na BHT-u.