Zbog rasta cijena
Povećan broj korisnika Narodne kuhinje u Tuzli: Teško je preživjeti
Za samo tri mjeseca broj je porastao za oko dvije stotine, a iz dana u dan taj broj dodatno raste
Porast cijena osnovnih životnih namirnica doveo je i do porasta broja korisnika Narodne kuhinje Imaret u Tuzli. Očekivan je ovo slijed događaja, kažu uposlenici, uzimajući u obzir da danas jedva preživljavaju i ljudi koji su zaposleni, a kamoli oni u stanju socijalne pomoći. Obrok iz Narodne kuhinje je mnogima jedino što imaju tokom dana.
– Sramota me je biti korisnik Narodne kuhinje, jer me čekanje u redu podsjeća na to da sam siromašna, kaže Fatima Modrić za Federalnu TV. Kaže, teško je preživjeti, a posebno u sistemu gdje svakog dana cijene svega rastu.
Poskupljenja su dovela i do povećanja broja korisnika Narodne kuhinje. Za samo tri mjeseca broj je porastao za oko dvije stotine, a iz dana u dan taj broj dodatno raste.
„Povećan broj korisnika je od januara do danas za 224 osobe. Mi imamo trenutno 2.634 korisnika, odnosno pripremamo toliko obroka i vozimo na 20 punktova – Tuzla, Lukavac, Gračanica i Kalesija“, navodi Mensura Husanović, direktorica Narodne kuhinje Imaret Tuzla.
Osim podjele obroka na punktovima, Narodna kuhinja obroke dostavlja i na kućni prag. Oko 250 korisnika zbog zdravstvenih problema nije u mogućnosti doći po svoj paket zbog čega su se uposlenici odlučili na ovaj korak. Zahvalnost nema cijenu, kaže Zijad Dardagan, koordinator za podjelu obroka na adresu.
S obzirom na to da traje i mjesec muslimanskog posta, Narodna kuhinja dnevno priprema i oko tri stotine iftara koji se, također, dostavljaju onima u stanju potrebe. Sve navedeno iziskuje troškove koje ponekad kuhinja i uz donatore ne može adekvatno obuhvatiti zbog čega pozivaju sve koji mogu da doniraju hranu i pomognu njihov rad.
„Prvenstveno brašno, ulje, riža, tjestenina, a također mogu i nazvati broj telefona 035 258 111 gdje mogu dobiti informacije tačno šta nam je potrebno“, dodaje Husanović.
Narodna kuhinja u Tuzli, osim o korisnicima s ovog područja, redovno brine i o povratnicima u Podrinje i apeluju na pomoć svih dobrih ljudi, jer jedino zahvaljujući njima ovi ljudi mogu imati obrok. Sramotno je da su u 21. stoljeću, kada se ogromne količine hrane bacaju, ljudi gladni i ovise o javnim kuhinjama i udruženjima dobre volje.