afera respiratori
Kompanije iz Crne Gore i Rijeke ključne su u nabavci respiratora ACM812 A
BTL Medical Montenegro bio je posrednik u nabavci 200 respiratora ACM812 A za Srbiju, preko beogradskog Sinofarma, a ključna je i u priči o nabavci 100 istih respiratora za Federaciju BiH. Vlasnica ove kompanije Sanja Lekić već godinu dana je pod istragom Tužilaštva BiH
Dok pred Sudom BiH traje sudski postupak protiv federalnog premijera Fadila Novalića, direktora FUCZ Fahrudina Solaka, vlasnika “Srebrene maline” Fikreta Hodžića, te federalne ministrice finansija Jelke Milićević za spornu nabavku “malina respiratora”, slični, može se reći i povezani slučajevi u susjednim zemljama dobijaju sudski epilog.
“Poslije nekoliko dana bilo je jasno da nema respiratora, da je sve prevara i laž i da Sanja Lekić ispred BTL (Medilac Montenegro) nema direktan kontakt sa proizvođačem kao ni respiratore”, stoji u prvostepenoj presudi Privrednog suda u Crnoj Gori prema kojoj BTL mora beogradskom Sinofarmu vratiti pet miliona eura sa zateznom kamatom jer im nisu na vrijeme isporučili 200 respiratora ACM 812A, istih koji su nabavljeni i za Federaciju BiH, piše Žurnal.
U presudi su se, inače, pozvali na izjavu koju je pred sudom dao jedan od svjedoka iz firme Sinofarm. BTL je na ovu presudu uložio žalbu i slučaj je trenutno pred Apelacionim sudom, a uskoro bi, saznajemo, trebala biti donesena odluka.
Podgorička firma BTL Medical Montenegro ključna je i u priči o nabavci kineskih ACM812 A za Federaciju BiH, ali po duploj cijeni: FBiH je za 100 kineskih respiratora izdvojila ukupno 10,5 miliona maraka, dok je beogradski Sinofarm za 200 istih respiratora platio nešto manje, pet miliona eura!
U Tužilaštvu BiH je već godinu dana otvorena istraga protiv vlasnice ove podgoričke kompanije Sanje Lekić kao i njenog poslovnog partnera iz Londona Samira Cerića. Sumnja se da su uticali na formiranje veće cijene respiratora, a o čemu je pred Sudom BiH svjedočio Kristian Marić, svjedok sa imunitetom od krivičnog gonjenja.
Upravo je Marić osoba koja je vlasnika “Srebrene maline” uvezala sa Sanjom Lekić, a oboje ih je spojio sa vlasnikom firme “Exotrade” iz Rijeke Borna Cicerom, čija uloga, također, nije zanemarljiva.
BTL Medical je u obje nabavke bio posrednik. U slučaju nabavke za crnogorski Sinofarm, direktnu vezu sa dobavljačem iz Kine imao je “Exotrade”. Od pet miliona eura, BTL je na račun Exotrade uplatio 4.600.000 eura, a koliko su oni dalje Kinezima nije poznato, niti je to mogao utvrditi vještak angažovan od podgoričkog suda na osnovu dokumentacije koju je imao na raspolaganju.
“Kao svrha plaćanja navedeno je da se radi o profakturi, bez bližih podataka kao poziv odobrenja zaduženja i slično, i da se ne može vidjeti o kakvoj i kojoj se fakturi radi, kao i da li ima veze sa sporom ili ne. Iznos transfera je u američkim dolarima, ali da je iznos zatamnjen i nemoguće ga je identifikovati”, stoji u nalazu vještaka, a na koji se pozvao podgorički sud u obrazloženju prvostepene presude.
Crnogorski mediji pisali su da je “beogradski Sinofarm provjerom navodno ustanovio da je od pet miliona eura, koliko su uplatili BTL za 200 respiratora, Kinezima uplaćeno samo 2,1 milion eura”.
Podsjetimo i na iskaz Kristiana Marića pred Sudom BiH kada je kazao da je u slučaju nabavke respiratora za FBiH vrijednost sklopljenog ugovora bila oko 3,9 miliona eura, te da je cijena uvećana kako bi se Sanji nadoknadio gubitak od 2,4 miliona eura, a koji je imala zbog raskida ugovora sa Sinofarmom. O lažnoj fakturi sa kineskim dobavljačima, tvrdio je Marić, dogovarao je Cerić. Na koji način se s ovom razlikom trebao nadomjestiti gubitak s obzirom na to da je Hodžić novac uplatio direktno kineskim dobavljačima Marić nije znao pojasniti.
Tužioci Tužilaštva BiH su na jednom od ročišta pred Sudom BiH prezentirali ugovore između BTL i i “Exotradea” od 28. marta o nabavci 200 respiratora za 3,9 miliona eura, “BTL-a” i beogradskog Sinofarma o kupovini 200 respiratora za pet miliona eura, te ugovor od 30. marta između “BTL-a” i “Exotradea” o kupovini 100 respiratora za 2,2 miliona eura, kao i ugovor “Exotradea” i jedne kineske kompanije za 200 respiratora po cijeni od 2,38 miliona dolara. Neki od ovih ugovora spomenuti su i u obrazloženju prvostepene presude pred podgoričkim Privrednim sudom.
Osim toga, kao što je izjavilo nekoliko svjedoka pred Sudom BiH, bitno je šta proizvođač kaže i to je nešto što niko drugi ne može promijeniti. A, proizvođač Beijing Aerospace Changfeng Co. je za ACM812 A kazao da su transportni i da “nisu namijenjeni za intenzivnu njegu”.
“Pratiti trag novca”, rečenica je koja se može naći u svakom priručniku o istraživačkom novinarstvu. Možda je to nešto čime su se trebali voditi i tužioci u slučaju nabavke respiratora za FBiH, pa možda ni ovo suđenje ne bi trajalo godinama, a i davno bi već saznali kolika je stvarna cijena nabavljenih respiratora.