Zašto istrage ubistava u BiH dugo traju?

Brojna su neriješena ubistva u Bosni i Hercegovini. Suđenja traju dugo, a nekad se i ponavljaju.

Ako pravosuđe izvede počinitelje pred lice pravde, javnost, ali i pravosuđe ostane uskraćeno za informaciju ko su nalogodavci.

Slučajevi ubistva Dženana Memića, te Davida Dragičevića otvaraju mnoga pitanja, između ostalog, i pitanje saradnje tužilaštva i policije u prikupljanju dokaza.

BHRT je istraživao zašto istrage ubistava dugo traju i zašto se, u najboljem slučaju, otkriju izvršitelji, ali ne i nalogodavci?

Prema podacima Republičkog javnog tužilatva, u Republici Srpskoj je 68 predmeta za koje se vodi istraga zbog nerasvijetljenih ubistava i teških ubistava. Najviše ih je u Banjoj Luci 29, u Istočnom Sarajevu 14, u Prijedoru osam. Među 29 neriješenih slučajeva u Banjaluci je i ubistvo Milana Vukelića, koje ni nakon 15 godina nije rasvijetljeno.

„Hiljade, hiljade dokaza je provedeno, ali izvršilac nije pronađen. Tu se radi o teškim ubistvima, rokovi zastare su jako dugi i tim predmetima ne prijeti zastara i postoji nada da će izvršioci kad tad biti privedeni pravdi”, rekao je Zoran Bulatović, glavni tužitelj Okružnog javnog tužiteljaštva Banja Luka.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske nisu željeli pred kameru. U pisanom odgovoru naveli su podatak da su od 40 ubistava u protekle tri godine, samo tri nerasvijetljena.

Novinar crne hronike Nikola Morača smatra da je ključni problem prebacivanja odgovornosti sa policije na tužilaštvo i obrnuto, a da pri tome niko od njih ne imenuje ko je konkretno odgovoran za propuste.

„Očigledno je da je u pitanju nesposobnost u radu. Za svako nerasvijetljeno ubistvo uvijek se prebacivala odgovornost, u tužilaštvu ne znaju kome da naređuju u policiji. Policija kaže mi smo svoje uradili i predali tužilaštvu. A kad pitate oštećene u većini tih nerasvijetljenih ubistava vrlo dobro se zna ko, kada, kako i zašto“, rekao je Morača.

Na Fakultetu bezbjednosnih nauka mišljenja su da je jako teško doći do dokaza i otkriti nalogodavca. Čak i kad se otkrije motiv ubistva, teško je, kažu, dokumentovati vezu između nalogodavca i krivičnog djela.

„Složen proces, treba vremena, strpljenja da se krivična djela rasvijetle, ono što je bitno je da je policiji otežan rad samim konceptom istrage. Akcenat u istrazi je na samom tužilaštvu“, kaže predrag Popović, asistent na Fakultetu bezbjednosnih nauka Banja Luka.

Krivičnim zakonom Republike Srpske je za ubistvo predviđeno pet do 20 godina zatvora, za teško ubistvo najmanje 10 godina zatvora ili doživotni zatvor. Zastarjelost krivičnog gonjenja za ubistva je od 20 do 40 godina.