Bivši logoraši obilježili 28. godišnjicu zatvaranja logora “Heliodrom” u Mostaru

Odavanjem počasti poginulim i stradalim logorašima i polaganjem cvijeća u kompleksu “Heliodrom” u subotu su bivši logoraši obilježili 28. godišnjicu raspuštanja istoimenog logora.

Predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović kazao je da je ovaj logor simbol stradanja, te da je kroz njega prošlo preko 10.000 građana Mostara.

– U logor sam doveden 10. maja 1993. kada sam imao 21 godinu, a izašao sam nakon 309 dana, 19. marta 1994. godine i tada sam osjetio svu ljepotu slobode. Logor Heliodrom simbol je stradanja, kroz njega je prošlo preko 10.000 mostarskih građana koji su danas rasuti po cijelom svijetu, a mnogi od njih su ostavili svoje kosti na ovom prostoru – kazao je Hajdarović.

Dodao je kako su bivši logoraši tražili pristup nekadašnjem logoru, ali da im to nije omogućeno.

– Današnje okupljanje i polaganje cvijeća ispratile su i policijske snage, ovom prilikom želim se zahvaliti Policijskoj upravi Mostar na izuzetno profesionalno odrađenom poslu, a njihova prisutnost nema nikakve veze s našom sigurnošću. Mi smo tražili pristup logoru “Heliodrom”, a to što danas na tom prostoru postoji Sveučilište je druga stvar. Od rektora Sveučilišta u Mostaru Zorana Tomića dobili smo zabranu zbog odvijanja nastavno-znanstvenog procesa i građevinskih radova, a zgrada koju smo tražili je devastirana i oko nje se ništa ne radi – kazao je Hajdarović.

Prema podacima kojima raspolaže, u ovom logoru ubijena su 54 čovjeka, preko 170 ih je ranjeno, a preko 50 ih se i dalje vodi kao nestali.

– Institucije apsolutno nisu radile svoj posao i nisu utvrdile stvarne činjenice o tome koliko ljudi je na kojem prostoru stradalo. Sve u vezi toga pokušavaju raditi i rade udruženja nekim svojim kanalima kako bi došli do podataka – naveo je Hajdarović.

Amer Đulić iz Udruženja logoraša Stolac kazao je kako je u logor ušao sa 17 godina i u njemu proveo 233 dana.

– Ni dan danas ne znam zašto sam bio zatvoren, iz školskih klupa sam došao i prošao četiri logora. To je priča koja mi je uništila mladost i djetinjstvo, priča koju nikada ne mogu zaboraviti, a i sam današnji dolazak mi vraća neke slike i sjećanja iz tog perioda. Žalosno je da evo i 28 godina poslije, kao ljudi i bivši logoraši ne možemo obići mjesta i prostorije u kojima smo boravili. Ne idemo tamo s mržnjom, nego dođemo položiti cvijeće i prisjetiti se svega toga, a to je i neka dužnost prema našoj djeci, da pričamo što smo preživjeli – kazao je Đulić.

Dodao je, također, kako postoji i inicijativa prema hrvatskim udrugama logoraša o zajedničkom obilasku stratišta.

– Mi kao Udruženje logoraša Stolac napravili smo savez s udruženjima iz Mostara i Jablanice s kojima se od prošle godine trudimo zajedno obilaziti mnoga stratišta na području Hercegovine, a imamo i inicijativu prema hrvatskim udrugama logoraša da zajedno obilazimo stratišta u kojima su oni, kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, odnosno kao civili bili u logorima Bijelo Polje, Brankovac, Jablanica i slično. Svi mi logoraši smo isti i bili isto tretirani, nema tu neke razlike. Mi želimo da svi postanemo dio te priče i da nas Federacija BiH, odnosno država shvati kao logoraše i da dobijemo svoj status i neke privilegije, iako i dan danas nemamo nikakva prava ni pomoći – kazao je Đulić.