Uprkos svim preprekama Dženana ne odustaje: Radom i trudom ostvarila je puno

Osmijeh, pozitivna energija, rad na sebi, ustrajnost u svojim ciljevima i poštivanje sebe i drugih, moto je tridesetpetogodišnje Dženane Bračković.

Uprkos Ahondroplaziji, oblik patuljastog rasta, koju su ljekari dijagnosticirali odmah nakon njenog rođenja, ova hrabra djevojka nikada nije odustala od sebe i uspjeha. Napornim radom i trudom uspjela je ostvariti većinu zacrtanih ciljeva.

Nakon brojnih pregleda i liječenja u inostranstvu, danas je nasmijana djevojka koja oko sebe širi pozitivnu energiju. Docent je na predmetu Turski jezik na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

“Rođena sam u Sarajevu uz dijagnozu Ahondroplazije, odnosno patuljasti rast, koji se otkrio par mjeseci nakon mog rođenja. Nakon toga je krenula životna borba, operacije da se taj patuljasti rast, ako ništa, malo uspije produžiti. I uspjelo je u Finskoj, u glavnom gradu Helsinkiju gdje sam sa mamom provela tri godine”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Bračković.

Kako je kazala, tu je imala operativne zahvate i liječenje.

“To je bilo dok sam bila u osnovnoj školi. U Helsinkiju sam pohađala i školu. Bilo mi je 11 godina kada sam završila sa liječenjem. I nakon toga sam se napokon vratila u svoju Bosnu i Hercegovinu, u svoje Sarajevo i tu nastavljam sa obrazovanje. Tu sam završila osnovnu i srednju školu i fakultet”, izjavila je Bračković.

Nakon završetka obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odnosno na Odsjeku za turski jezik i književnost, počinje raditi u Institutu “Yunus Emre” u Sarajevu kao predavač turskog jezika, a ujedno radi i kao prevodilac.

“Tamo sam radila četiri godine, do 2015. Nakon toga sam vidjela da mi treba neka promjena u životu, da bi voljela da napredujem, odlučila sam se za doktorat u Turskoj i prijavila sam se za stipendiju. Dobila sam stipendiju i otišla u Ankaru. Tamo sam provela pet godina. Nakon odbranjene doktorske disertacije vratila sam se u Sarajevo. Nedugo zatim sam dobila poziv da se pridružim IUS-u”, navela je Bračković koja je u toj obrazovnoj instituciji od septembra prošle godine.

Kroz život, kao osoba patuljastog rasta, susrela se s mnogim poteškoćama, od pogleda, komentara i riječi.

“Mislim da svaki čovjek, svi mi iskusimo nešto loše u životu. Da li smo drugačiji ili ne, doživimo razna iskustva, da nam se upute riječi koje ne želimo čuti. Jeste, bilo je teško. Bilo je neobično i borbeno. Ja ovaj svoj, ne znam da li da ga nazovem nedostatak, je li bolest ili nije, ne vidim kao neki nedostatak nego čak vidim i kao jednu vrstu prednosti koja, iskreno se nadam, ljudima pokazuje da nije sve crno i ne može sve biti teško. Da ne možemo samo kukati i govoriti da nešti ne možemo ili da nam je loše. Moramo se i mi malo potruditi. Ja možda ne mogu dohvatiti nešto što je visoko, ali imamo stolice i razne predmete koji mi pomažu u tome. Moramo gledati kako sebi olakšati i ostvariti to što možda ne možemo. Ne možemo uvijek moći sve”, poručila je Bračković.

Mišljenja je da ne možeš uvijek sve ostvariti, ali se moramo znati pronaći u onome što mi zapravo jesmo.

“Najbitnije je da se čovjek vrati sebi. Da pogleda u sebe, vidi šta voli, čemu teži. Ne trebamo kopirati druge, ne trebamo gledati uzore u drugima i misliti da su drugi bolji. Hajmo se takmičiti sami sa sobom”, naglasila je Bračković.

Ljudi je znaju kao pozitivnu osobu, punu života i energije. Ona pokušava taj pozitivan stav prema životu prenijeti i na sve ljude oko sebe – prijatelje, učenike…

“Ja nastojim biti takva osoba. Nastojim to prenijeti i svojim studentima. Mi smo tim u učionici. Potrudimo se da ljudima dajemo dobro. Okruženi smo negativom, crnilom, nekim upitnicima iznad glava, a ne činimo ništa da rješavamo te upitnike. Čekamo da se sami od sebe riješe ili da nam ih neko drugi riješi. Hajmo mi biti ti pokretači i raditi na ispravljanju grešaka, a ne samo da sjedimo i da ih komentarišemo. To je suština i bit mog djelovanja kako na poslu tako i u životu”, poručila je Bračković.

Mišljenja je da ima i loših dana, ali treba težiti da je više onih dobrih dana kada budemo uzrok osmijeha na licima ljudi.

Bračković smatra da žene moraju držati do sebe i graditi se.

“Moraju raditi na svojoj edukaciji, na svom obrazovanju. Moraju biti svoje, sebi biti broj jedan i više sebe poštovati. Ne trebaju dozvoliti nikome da ih sputava i ne dozvoljava da idu ka svojim ciljevima”, dodala je Bračković.