Dok porodice žrtava gube svaku nadu, pojedinci traže novac za informacije o lokacijama grobnica

Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u Srednjobosanskom kantonu se još uvijek traga za 279 nestalih osoba, od čega za 59 iz Jajca, 54 iz Kiseljaka i 42 iz Bugojna. Predstavnici udruženja žrtava i nestalih kažu kako porodice gube svaku nadu da će ih ikada pronaći.

Atif Ahmić, predsjednik Udruženja žrtava “16. april Ahmići”, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je kazao kako su mještani gotovo pa izgubili nadu da će posmrtni ostaci još 22 osobe za kojima se traga biti pronađeni.

“Dosad se moralo otkriti gdje se nalaze posmrtni ostaci naših najmilijih. Vjerujemo da naše komšije znaju gdje su pokopani, nije da nedostaje jedna ili dvije osobe. Njihovi posmrtni ostaci su odvezeni negdje, ali mi još nismo otkrili gdje“, kazao je Ahmić.

Za razliku od drugih mjesta za nestale iz Ahmića, kako kaže, nije bilo dojava o mogućim grobnicama.

„U vremenu od rata do danas bila je samo jedna, gdje je bilo riječi o mjestu posmrtnih ostataka Bošnjaka iz Nadioka. Stručnjaci su izvršili provjeru, ali tamo nije ništa bilo ”, kaže Ahmić, dodajući da uprkos svemu „moraju živjeti dalje“.

U Ahmićima kod Viteza je 16. aprila 1993. godine ubijeno 116 civila. Pred Sudom BiH je za zločin u Ahmićima osuđen Paško Ljubičić na deset godina zatvora. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 2004. osudio Darija Kordića na 25 godina zatvora za ratne zločine počinjene u srednjoj Bosni, a koji su uključivali i ubistva u Ahmićima kod Viteza. Nakon što je odslužio dvije trećine kazne, Kordić je pušten iz zatvora. Zbog zločina u Ahmićima pred Sudom u Haagu osuđen je i Drago Josipović na 12 godina, dok je Vladimir Šantić osuđen na 25 godina zatvora.

S druge strane, prema riječima Miroslava Zelića, predsjednika bugojanskog Udruženja hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata (HVIDR-a), osim nedostatka informacija o grobnicama, problem su oni koji traže novac.

„Recimo, 31 osoba do sada se javljala Tužiteljstvu tražeći novac da bi otkrili podatke po posmrtnim ostacima. Svi su se javljali lažno tražeći samo novac koji im je bio glavni interes“, ističe Zelić.

On dodaje da se na ovom području traga za još 16 civila hrvatske nacionalnosti i 15 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su stradali 1993. godine.

“Kosti šestorice pripadnika HVO-a koji su bili u bugojanskim logorima pronađene u na lokaciji Rostova, a još uvijek tragamo za njih 15. Treba napomenuti i da tražimo 16 civila koji su nestali tijekom sukoba Armije BiH i HVO-a. Imamo saznanja da je određen broj njih bio ubijen i spaljen u jednoj kući, a potom su posmrtni ostaci premješteni na nepoznatu lokaciju“, govori Zelić, dodajući da do danas ekshumacijama na Rostovu nisu pronađena njihova tijela.

U izjavi za BIRN BiH kaže da su porodice i Udruženje nezadovoljni procesom traženja nestalih osoba i odnosom prema njima.

Nevenka Pravdić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Kiseljak, kaže da iako obitelj nikad ne prestane vjerovati da će posljednja počivališta njihovih najmilijih biti pronađena, s vremenom se gubi nada.

„Kada prođe toliko godina, a nikakvih tragova nema, teško može biti drugačije”, kazala je Pravdić.