Petar Tutavac
Umro tvorac popularne “Domaćice” i čovjek koji je prvi počeo proizvoditi “Plazmu” u ex-Jugoslaviji
S obzirom na to da nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju porodicu u Zagrebu, krajem 1958. vratio se i dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu “Lasta”, koja je u to vrijeme proizvodila hljeb, oblatne i medene pogač
Umro je tvorac mnogima omiljenog keksa Domaćica i jedan od autora recepture Plazma keksa, te štrudli od smokava Petar Tutavac.
Tutavac je preminuo u 88. godini života u Srbiji, a iza njega je ostalo veliko životno djelo u vidu brojnih slastica kojima je, nesebično podijelivši inovacije, znanje i iskustvo, razveselio život generacijama i van granica bivše države.
Domaćica mu je bila diplomski rad, Plazma kruna karijere, nijedan svoj proizvod nikad nije patentirao. A bilo ih je još – štrudle od smokava, grisin-štapići u slanom izdanju od lisnatog tijesta, Belvit keksi, bakin kolač i mnogi drugi. Grisini, doduše, jedini nisu njegov proizvod, ali on ih je prvi napravio u Jugoslavji.
“To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom ‘Bambi tehnologije’. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek”, kazao je Petar Tutavac, prvi stručni majstor keksar u SFRJ, u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, koja se prošle godine prisjetila životne priče Neretvanina koji je svoj radni vijek proveo u konditorskoj industriji diljem bivše Jugoslavije.
Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila regijom u kojoj je Tutavac ostvario velike uspjehe.
Petar Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), a u dobi od 13 godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio hljeb, ali stremio je dalje i više.
Preko sindikata 1949. javio se na konkurs za keksara u Zagrebu koji je raspisala tvornica Kraš, gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat. Tutavac je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji, a zatim je otišao u vojsku te se nakon povratka zaposlio u Krašu.
“Kraš je tada bio jedina konditorska industrija i sve ostale koje su se kasnije pojavljivale potekle su od njega”.
Uz rad je pohađao višu Krašovu školu za inženjera konditora u proizvodnji. Njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji bila je Domaćica. Keks je kasnije doživio različite varijacije, ali osnova je ostala ista kakvu je zamislio Petar Tutavac u svom diplomskom radu pedesetih godina prošlog stoljeća.
S obzirom na to da nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju porodicu u Zagrebu, krajem 1958. vratio se i dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu “Lasta”, koja je u to vrijeme proizvodila hljeb, oblatne i medene pogače. Nakon dolaska u tvornicu na mjesto tehničkog direktora, započeo je s proširenjem proizvodnje, nabavio nove linije i uveo nove proizvode, među kojima i štrudle od smokava.
Iako je uspješno organizirao proizvodnju, u Čapljini se nije dugo zadržao. Odlazi u Leskovac u tvornicu “Toma Kostić”, gdje je napravio prve grisine u Jugoslaviji, a čak su i italijanske kolege bili oduševljeni njihovom kvalitetom.
Krune njegove karijere dogodila se u Požarevcu gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disneyjeva crtića.
“Dogovorili smo se da možemo proizvoditi Plazmu, ali da je ne možemo izvoziti na italijansko tržište, a onda sam ja tražio da Italijani ne mogu kod nas izvoziti svoj Plasmon. Takav je bio dogovor”, ispričao je ranije za Slobodnu Dalmaciju.
