Jovanović: U Srbiji i opozicija i vlast imaju problem da stave tačku na 20. vijek

Gost izdanja Dnevnika D bio je Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalno demokratske partije Srbije, koji se za Federalnu televiziju javio iz Kraljeva.

Kaže da se Srbija silom prilika suočava sa izborima i nespremna kao i svaki put do sada.

“Nespremna da definiše svoje ključne probleme i da postigne minimalnu saglasnost oko načina na koji će griješiti.”

Ističe da je prošlo vrijeme u kojem je moglo u opoziciji da se traga za rješenjima svega onoga što komplikuje život u Srbiji, ali i svima okolo.

“Ono što je danas našem društvu potrebno, a to je paradokslano zbog velikih međusobnih razlika, potrebno i vama u Sarajevu. To je neki elementarni red i odgovor na jednostavno pitanje za šta se mi ustvari na izborima borimo. Da li su izbori obračuni jednih sa drugima ili su izbori prilika da se dogovorimo sa ljudima oko puta koji kandiduje svako od nas ko na izborima učestvuje do zajedničkog cilja, a taj cilj bi valjda trebala da bude jedna normalna zemlja u kojoj nećemo brinuti zbog onoga što ostavljamo svojoj djeci niti ćemo načinom da koji činimo srećniju našu budućnost i budućnost naše djece bilo koga drugog dovesti u problem i ugroziti njegovu sreću i spokoj.”

O opoziciji u Srbiji Jovanović kaže da Srbija više nema partije u smislu u kojem je to postojalo 2012. godine.

“Istanjile su se te partijske razlike i danas je manje-više u Srbiji normalno preći iz stranke u stranku u nekoliko mjeseci. Pa su danas radi nekog predsjedničkog izbornog ciklusa Vučićevi oponenti oni koji su mu bili saradnici ili sa kojima se dogovarao na početku svog mandata 2017. godine. Srbiji je potrebna vrijednosna alternativa, a ona je uglavnom personalizovana i najčešće se s njom vodi obračun. To je dijelom i odgovor na pitanje u kojoj poziciji se nalazim ja, jer ako govorimo o nekim fundamentalnim vrijednostima koje definišu svako društvo, pa tako i srpsko, onda su tu razlike minimalne. I opozicija i vlast su za vojnu neutralnost, za neko paktiranje i sa istokom i sa zapadom. I jedni i drugi imaju problem da stave tačku na 20. vijek ili na kraj 20. vijeka i ono što smo kao narod uradili, da prihvate odgovornost za to i time skinu hipoteku sa generacije naše djece, naivno vjerujući da će zaborav to učiniti umjesto njih, pa je i dan danas recimo Tadiću koji razmišlja o predsjedničkoj kandidaturi problem da kaže da je Srebrenica genocid, a onima koji su tek zakoračili u politiku problem da kažu da je sigurna budućnost Srbije neraskidivo vezana za EU, a da samim tim ta budućnost počiva i na političkoj i na bezbjednosnoj saradnji, što nas onda izmiješta iz ruske orbite u orbitu moderne Evrope, NATO pakta, što bi nas zbližilo, u tom smislu, i sa Bosnom i sa Hrvatskom i sa Makedonijom i sa Crnom Gorom, sa Rumunijom, Bugarskom, zapravo sa svim našim susjedima i izmjestilo nas iz pozicije neke crne tačke ovog dijela Evrope u partnera i saradnika u poslovima bezbjednosti koji su izazovni. Sjetite se samo koliko je bilo nepsorazuma u odnosima Washingtona, Brisela i Turske, ali kada stvari dođu do svoje suštine onda Erdogan nema problem da kaže da će se Turska ponašati onako kako se budu ponašale sve druge članice NATO-a u slučaju tog problema u odnosima Rusije i Ukrajine.”