Zdravstveni stručnjaci tvrde: Anksiozni poremećaji se mogu uspješno liječiti

Stresni uslovi života, u posljednje vrijeme posebno uzrokovani panedemijom sve više uzrokuju razna depresivna stanja koja utiču na život čovjeka. Zdravstveni stručnjaci navode kako je anksioznost sve prisutnija u društvu u kojem živimo, javlja Anadolu Agency (AA).

Anksioznost je normalno emocionalno stanje predodređeno za naš opstanak. Kada se toliko razvije da nas sputava u svakodnevnom životu, govorimo o anksioznim poremećajima. Psihijatar Mojca Zvezdana Dernovšek tvrdi da se anksiozni poremećaji mogu uspješno liječiti.

Manifestacije anksioznosti su različite: kod generalizovanog anksioznog poremećaja osoba se plaši svojih vrijednosti, kod paničnog poremećaja plaši se sopstvenih tjelesnih reakcija, kod agorafobije se plaši mjesta gdje se ne osjeća bezbjedno, kod socijalne fobije srama, u specifičnoj fobiji je anksiozan, što je posebna okolnost, a u opsesivno-kompulzivnom poremećaju zastrašuju ga vlastite misli.

Pojedinac može imati nekoliko anksioznih poremećaja u isto vrijeme ili različite anksiozne poremećaje u različitim vremenskim periodima. Kod anksioznih poremećaja ne gubi se dodir sa stvarnošću. On sve vrijeme zna šta mu se dešava i da nešto nije u redu sa onim što mu se dešava. To je i jedna od suštinskih razlika između anksioznosti i psihotičnih poremećaja, kod kojih pacijent ne vjeruje da je bolestan, objašnjava psihijatar Mojca Zvezdana Dernovšek.

Pojavljuje se i komorbiditet sa drugim mentalnim poremećajima, posebno depresijom.

Znakovi i simptomi anksioznih poremećaja uključuju mentalne, emocionalne, bihevioralne i fizičke dimenzije ljudskog postojanja. Fizički simptomi nastaju zbog prekomjerno aktivnog autonomnog nervnog sistema, kao što su ubrzano i glasno disanje, znojenje, bljedilo, lupanje srca, hladne i vlažne ruke, suha usta, mučnina, glavobolja, vrtoglavica, učestalo mokrenje, probavne smetnje, strano tijelo u grlu, gušenje, napeti i bolni mišići, skupljena ramena, bol u križima, umor, drhtanje ruku, drhtanje nogu, mekana koljena.

Emocionalni simptomi se manifestuju kao anksioznost, zabrinutost, panika, nemir, osjećaj krivice i srama, ljutnja, osjećaj inferiornosti, nesigurnosti, a kognitivni kao manifestacije negativnih misli, nametljivih misli, pretjeranog samoposmatranja, anksioznosti oko budućnosti, katastrofa i druge mentalne distorzije, nestrpljivost, razdražljivost, poremećena koncentracija, nesanica. Tipični obrasci ponašanja anksioznih poremećaja su izbjegavanje i povlačenje od neugodnih okolnosti, napuštanje aktivnosti, zaštitno ponašanje i traženje potvrde.

Kod svih anksioznih poremećaja važno je da se pojedinac educira o prirodi poremećaja i mogućnostima za pomoć. Tada je potrebno njegovati zdrav način života zasnovan na pet stubova psihofizičkog zdravlja: porodične veze, zdravlje, prijatelji, posao i hobiji, te naučiti opuštati se.

Za relaksaciju, navode stručnjaci, svako treba da izabere one tehnike opuštanja koje mu odgovaraju, kao što su autogeni trening, opuštanje mišića, tehnike disanja, meditacija, joga…

“Opušteni mišići govore tijelu da nije u opasnosti. Aerobni sportovi također djeluju protiv anksioznosti, pomažući jačanju psihofizičke kondicije, kao što su trčanje, vožnja bicikla, plivanje, penjanje po stijenama i brzo hodanje. Za sjedeće osobe cilj je oko 8.000 koraka dnevno, a za one koji su aktivniji cilj je bliži 10.000 koraka dnevno. Ako želimo liječiti depresiju ili anksiozne poremećaje, potrebno je oko 12.000 koraka dnevno”, navodi se u Priručniku za podršku u suočavanju s anksioznošću.

Čovjekova motivacija i posvećenost promjenama u svom životu ključni su faktori u liječenju anksioznih poremećaja.

“Nekim ljudima lijekovi zaista pomažu, ne trebaju ništa promijeniti u životu. Većina, ne. Lijekovi ublažavaju poremećaje, ali ih ne otklanjaju u potpunosti, posebno mogućnost ponovnog pojavljivanja. Danas želimo brza izlječenja bez mnogo truda. U hirurgiji, gdje je hirurg moguće da se odsječe upaljeno slijepo crijevo, ali u slučaju anksioznih poremećaja liječenje mora biti holističko – dvije, tri, četiri godine“, kaže psihijatar Mojca Zvezdana Dernovšek.

Biljni preparati koji se mogu nabaviti u apoteci bez recepta mogu se uzimati sami ili kao pomoćna terapija za poboljšanje raspoloženja. To su preparati od valerijane, matičnjaka, hmelja, marakuje, kantariona, šafrana i lavande. Dostupni su i homeopatski lijekovi poput Ignatia, Pulsatilla, Natrium muriaticum i Bachovih cvjetnih esencija, kaže magistra farmacije Suzana Levanič, koncesionar ljubljanske ljekarne Zupančičeva jama.

Kako kaže, nakon razgovora sa klijentom saznaju da li je preparat potreban za otklanjanje depresije i letargije, za podizanje raspoloženja, za smirivanje, protiv anksioznosti ili protiv nesanice. Efekti uzimanja ovih biljnih preparata obično se javljaju nakon dvije do četiri nedelje uzimanja. Ukoliko nakon šest mjeseci ne dođe do adekvatnog poboljšanja, neophodna je posjeta ljekaru. Za sve ove biljne preparate nema podataka o njihovoj upotrebi u trudnoći, pa se konzumacija tokom trudnoće i dojenja ne preporučuje bez lekarskog savjeta.

Preparati sa ekstraktom valerijane preporučuju se osobama koje su nemirne, razdražljive, preosjetljive na podražaje iz okoline, pod stresom ili imaju blage poremećaje sna. Istovremena upotreba preparata od valerijane i sintetičkih sedativa može imati pojačano dejstvo, pa je prije kombinovanja potrebna konsultacija ljekara. Preparati od valerijane ne izazivaju ovisnost, ali mogu utjecati na vašu sposobnost vožnje. Nije prikladno uzimati ih za odmah ublažavanje poremećaja spavanja, jer efekat može nastupiti tek nakon nekoliko sedmica. Isto važi i za umirujući efekat.

Melisa se koristi za ublažavanje blagih poremećaja spavanja uzrokovanih nemirom, pomaže kod nemirnog rada srca, glavobolje i stresa te ublažava probavne probleme zbog anksioznosti. Nisu poznate nuspojave. U visokim dozama inhibira funkciju štitnjače i treba ga izbjegavati tijekom liječenja hormonima štitnjače. Može uticati na sposobnost vožnje. Ne preporučuje se istovremena upotreba drugih sedativa, hipnotika i alkohola.
Ekstrakti voća marakuje inhibiraju spontanu lokomotornu aktivnost i produžuju san. Cvijet se koristi za anksioznost, napetost i uzbuđenje, anksioznost i nemir. Visoke doze mogu povećati učinak antidepresiva. Ne preporučuje se upotreba tokom trudnoće i dojenja zbog stimulativnog dejstva na matericu.

Upotreba hmelja kao sedativa postala je popularnija posljednjih decenija. Ekstrakt hmelja čest je sastojak čajeva s umirujućim djelovanjem i ljekovitih pripravaka u tabletama i kapsulama.

Za preparate cvijeća lavande se kaže da imaju smirujući učinak na centralni nervni sistem. Kaže se da eterično ulje lavande djeluje slično kao sintetički anksiolitici benzodiazepini i barbiturati. Treba biti oprezan kada koristite čisto eterično ulje, jer predoziranje može iritirati kožu i sluzokožu.

Gospina trava otklanja depresiju, letargiju i popravlja raspoloženje. Šafran takođe pomaže u poboljšanju raspoloženja jer stimuliše proizvodnju serotonina.

Psihoterapija prve linije za anksiozne poremećaje je kognitivno-bihevioralna terapija koja je rezultat spoznaje međusobne povezanosti misli, emocija i ponašanja. Sadrži kognitivni dio usmjeren na identifikaciju i promjenu štetnih misaonih procesa i dio ponašanja koji pomaže osobi da razvije bolje strategije ponašanja. Cilj terapije je osnažiti ljude da sami rješavaju svoje probleme.

“Pogrešni misaoni obrasci koji izazivaju i pojačavaju negativne emocije nazivaju se i mentalne distorzije. To uključuje katastrofiziranje ili kreiranje crnih scenarija, crno-bijeli pogled na svijet, generalizaciju, čitanje misli i tako dalje. Katastrofa nadilazi sve anksiozne poremećaje, samo je vezana za različite stvari. Kod generalizovanog anksioznog poremećaja, na primjer, osoba je uvjerena da su njene vrijednosti (npr. porodica, zdravlje, posao) u opasnosti i da je mogućnost rješenja veoma mali.između procene opasnosti i procene mogućnosti rešenja“, kaže psihijatar Mojca Zvezdana Dernovšek.

Međutim, među ponašanjima koja održavaju i pojačavaju pretjeranu anksioznost, spominje izbjegavanje i odustajanje od aktivnosti. Efikasna tehnika kognitivno-bihejvioralne terapije u ovim slučajevima je izlaganje okolnostima koje izazivaju ovu anksioznost.

“Bolest se uči posmatranjem važne osobe koja mu je model ili iskustvom. Odeš kod zubara, na primjer, bušenje jako boli. Ovo iskustvo nije toliko problematično, jer sljedeći put možda nećeš biti u bol. Panika. Fobični strah od zubara će se razviti tako da počnete izbjegavati zubara. Prije sljedeće posjete nećete spavati cijelu noć i na kraju ćete se odjaviti. Slučaj je baziran na uslovnom refleksu. Stomatolog znači bol, ako moram ići kod njega, moja anksioznost raste. Ako ga izbjegavam, anksioznost mi se smanjuje. Pad anksioznosti je velika nagrada, ali sljedeći put ćete se još više plašiti zubara. Mi se zapravo hranimo svojim fobija. Ja kažem da se fobije mogu liječiti antidepresivima samo na početku, ako su jako teške, ali ih ni ne liječimo, antidepresivi jačaju hrabrost ove osobe da olakša konfrontaciju“, objašnjava Mojca Zvezdana Dernovšek.