Kristian Marić: S Kinezima dogovoreno da se napravi lažna faktura s duplo većom cijenom respiratora

Na današnjem ročištu pred Sudom BiH u predmetu protiv optuženih koji su učestvovali u nabavci 100 respiratora ACM812 A kupljenih u aprilu prošle godine za 10,5 miliona KM, danas je saslušan Kristijan Marić, ekonomista iz Mostara, vlasnik firme Promotion i osnivač Mreže mladih poduzetnika iz Mostara.

PIŠE: Semira DEGIRMENDŽIĆ

Marić je svjedok Tužilaštva BiH koji je dobio imunitet od krivičnog gonjenja i on je osoba kojoj se Fikret Hodžić, vlasnik firme “FH Srebrena malina” obratio za pomoć za nabavku respiratora, ali i zaštitne medicinske opreme u borbi protiv Covid 19.

SAMIR CERIĆ DOGOVORIO SVE S KINEZIMA

Marić je prvi svjedok koji je danas posvjedočio dijelom i pred Sudskim vijećem, a dijelom je potvrdio navode iz iskaza sa saslušanja u Tužilaštvu BiH da je “stvarna” cijena 100 respiratora ACM812 A bila 1,5 miliona eura i da je s dobavljačima iz Kine dogovoreno da se napravi lažna faktura na iznos od 3,9 miliona eura!

Ovaj svjedok je kazao da je pregovore s Kinezima da se napiše duplo veća cijena za respiratore obavio Samir Cerić, saradnik Sanje Lekić koji živi u Londonu, i koji je prema Marićevim saznanjima za tu uslugu trebao dobiti 100.000 eura.

Marić je kazao da je to bio plan Sanje Lekić vlasnice firme “BTL Medical Montenegro” iz Crne Gore koja je duplom naplatom veće cijene za respiratore namijenjene FBiH trebala s razlikom iznosa od 2,4 miliona eura pokriti svoj dug prema srbijanskoj firmi Sinofarm, koja je odbila prihvatiti 200 respiratora koje je BTL nabavio za Srbiju i što je predmet sudskog spora u Crnoj Gori.

Za ovaj plan, tvrdi Kristian Marić, znao je i Fikret Hodžić vlasnik “FH Srebrena malina”.

Svjedok Kristijan Marić odgovarajući na pitanja tužitelja Tužilaštva BiH Mirze Hukeljića i Džermina Pašića pojasnio je kako je uopšte došlo do njegovog kontakta s Fikretom Hodžićem, ko je sve bio uključen u pregovore i kako se dogovarala kupovina prvih 100, te još 200 respiratora ACM812 A za potrebe BiH.

Marić je ispričao da je cilj njegovog udruženja mreža Mladih poduzetnika iz Mostara bio pomoć mladim poduzetnicima u BiH i njihovo uvezivanje s poduzetnicima u regionu. Ispričao je da kada je počela pandemija korona virusa da su digitalnim načinima komunikacije on i drugi poduzetnici razmjenjivali informacije o potrebama za nabavku sredstava i opreme za borbu protiv korona virusa. Kazao je da je u početku to uključivalo potrebu nabavke maski, rukavica, vizira, a da se kasnije priča proširila i na respiratore.

Fikret Hodžić, za kojeg Marić tvrdi da ga nije poznavao u martu prošle godine, pozvao ga je telefonskim putem krajem tog mjeseca raspitivao se za opremu i respiratore. Marić je Hodžića razumio da on zove iz Vlade FBiH, a kasnije je ipak shvatio da je riječ o osobi “koja sarađuje s Vladom FBiH”.

– Prvi put kad smo se čuli mislio sam da je iz Vlade FBiH. Kasnije sam provjeravao, vidio sam da je vlasnik firme “FH Srebrena malina”, da je novinar i da je član SDA, kazao je Marić danas pred Sudom BiH.

Nakon telefonskih razgovora s Hodžićem, Marić mu je potom dostavio dokument sa spiskom respiratora. Informacije o ponudama za respiratore Marić je razmjenjivao sa Bornom Cicerom, vlasnikom firme Exotrade iz Rijeke u Hrvatskoj, te s izvjesnim Dušanom iz Srbije čije prezime nije naveo.

Pojasnio je da su na dokumentu koje je prvobitno dostavio Hodžiću bili modeli respiratora Shangrilla, HCVE 003, VG 70, a kazao je da misli da su na spisku bili i respiratori ACM812 A.

– Fikret Hodžić je ubrzo rekao da bi uzeo invazivne respiratore. Dao sam informacije detaljnije o modelu HCVE003, odnosno količinu i cijenu tih sredstava. Cijena je bila 39.000 eura po komadu i količina između 400-500 komada. Informacije o tim respiratorima sam dobio od Borne Cicero i Dušana. Fikret Hodžić je prvobitno rekao da će uzeti svih 400 komada, a onda je odluka bila da će ipak uzeti 100. Fikret se konsultovao sa svojim ljudima iz Vlade FBiH i drugih institucija – kazao je Marić.

Dalje, Marić je pojasnio da je Hodžića upoznao tim da će mu za nabavku respiratora trebati pismo namjere Vlade FBiH, Federalne uprave Civilne zaštite, te je rekao da je Hodžić u tom kontekstu spominjao premijera Fadila Novalića koji je trebao dostaviti pismo namjere isporučiocu respiratora u Kini.

Na pitanje tužitelja Mirze Hukeljića na koji je način Fikret Hodžić od njega zatražio 100 respiratora HCVE003, Marić je kazao da mu je Hodžić “poslao poruku i rekao da će o svemu dalje pričati”.

– Potom je “Exotrade” napravio kupoprodajni ugovor sa “FH Srebrena malina” za 100 respiratora HCVE 003, po cijeni od 39.000 eura bez PDV-a, te s dodatnih 300.000 eura za prijevoz respiratora od Kine do BiH. Sve se to dešavalo u dva-tri dana i ubrzo je Borna dobio informaciju da tih respiratora više nema na stanju, tako da nisu nabavljeni – kazao je Marić.

Dalje, svjedok Kristian Marić je pojasnio da je u nabavku respiratora za Srbiju i Crnu Goru bila uključena i Sanja Lekić, vlasnica firme BTL Medical u Crnoj Gori. Ona je prema Marićevim riječima za oko pet miliona eura u martu prošle godine nabavila 200 respiratora ACM812 A za potrebe Srbije, a preko srbijanske firme Sinofarm.

Međutim, zbog određenih problema s rokovima isporuke Sinofarm je odbio od Lekić preuzeti 200 respiratora, te je tražio svojih oko pet miliona eura nazad.

U to vrijeme, ispričao je Marić “već su spojili Sanju s Fikretom”.

Tužitelj Hukeljić pitao je svjedoka Marića koja je svrha bila “spajanje Sanje s Fikretom”.

– Komunikacija je bila oko prodaje respiratora ACM812 A početkom aprila prošle godine. Pomagao sam da se to izvrši. Plaćanje je trebalo biti nakon isporuke i to u iznosu 3,9 miliona eura za 100 komada i dogovor je bio da onda idu i nove količine respiratora i druge opreme – kazao je Marić.

FIKRET JE PRISTAO NA SANJIN PLAN

Odgovarajući na pitanje tužitelja Hukeljića kojeg datuma je Sanja Lekić ponudila prodaju respiratora ACM812 A, Marić je kazao “početkom aprila prošle godine ,a isporuka je trebala biti 15. aprila prošle godine”.

Marić je pojasnio i da su respiratori ACM812 A prije korone koštali između 5.000 i 10.000 eura, a da im je kasnije cijena rasla. Otkrio je i da je cijena tih respiratora za Srbiju bila 25.000 eura po komadu. To je kako je kazao bila duplo jeftinija cijena od one za BiH . Sve je to, rekao je Marić saznao iz komunikacije sa Sanjom Lekić.

– Svrha povećanja cijene je bila da se pomogne Sanji Lekić. Bio je plan ponuditi BiH 100 komada po cijeni od 3,9 miliona eura. Ako od 3,9 miliona KM oduzmemo 1,5 miliona koliko je bila stvarna cijena ostalo bi 2,4 miliona maraka. Dobit iz tog posla je trebala služiti da Sanja Lekić vrati novac Srbiji za respiratore koje u Srbiji nisu htjeli. To su osmislili Sanja i Borna. Sanja je potpisala ugovor sa “FH Srebrena malina”, ali nije došlo do realizacije tog ugovora, rekao je Marić.

– Na pitanje tužitelja Hukeljića da li je u to vrijeme Fikretu Hodžiću bilo poznato da je cijena respiratora koje je trebao platiti Sanji Lekić manja od stvarne, Marić je kazao:

– U početku ne, a kasnije da. Dogovor je bio kad se Hodžiću isporuči 100 prvih respiratora da se onda ide u kupovinu još 200. Fikret je meni i Sanji rekao da ima osiguranih 10,5 miliona i da će se osigurati dodatnih 20 miliona. Ovih 100 respiratora od Sanje je trebalo biti isporučeno 15. aprila, ali je ugovor raskinut. Fikret je zamolio da se ipak isporuči 100 komada. Tada je Sanja Lekić preko Samira Cerića, inače njenog kontakta i suradnika koji živi u Londonu došla do kineskog dobavljača – kazao je Marić.

Tužitelj Hukeljić potom je svjedoku Mariću pročitao dio iz njegovog iskaza koji je dao tokom istrage u ovom predmetu, a u kojem je između ostalog kazao “da je bilo potrebno iz Kine dostaviti lažnu fakturu i umjesto 1,5 miliona eura, navesti na njoj 3,9 miliona eura. Fikret je morao znati da plaća uvećanu cijenu” – pročitao je tužitelj Hukeljić svjedoku Mariću kako je govorio u istrazi, a on je potvrdio da su to njegove riječi.

Također, Marić je potvrdio i autentičnost iskaza iz prošle godine datog Tužilaštvu BiH kada je kazao: “Fikret je bio saglasan s planom da će dobiti dio i on je na to pristao”.

Marić je danas govorio i o tome da ga je Sanja Lekić zamolila da stupi u kontakt sa firmom iz Kine.

Svjedok je rekao i da je Samir Cerić bio kontakt između Edmonda Danijela, za kojeg nije precizirano kakva je njegova uloga u slučaju ove nabavke, te Sanje Lekić. Na pitanje tužitelja, da li je Samir Cerić dobavljaču iz Kine rekao da respiratore isporuči po uvećanoj cijeni Marić je rekao:

– Samir Cerić je dogovarao sve s kineskim dobavljačem. On je bio s njima u komunikaciji, rekao je Marić.

Na pitanje tužitelja Hukeljića da li mu je Fikret Hodžić govorio da “nekoga mora častiti”, Marić je odgovorio:

– Spominjao je da će počastiti mene i svoje ljude, nije mi spominjao imena, odgovorio je Marić.

A, na dodatno pitanje tužitelja, je li Hodžić spominjao ko su njegovi ljudi u nabavkama, Marić je rekao:

– Kako je surađivao s Vladom FBiH, Civilnom zaštitom , pretpostavljam da su to njegovi ljudi- rekao je Marić.

Marić je kazao i da je on imao ugovor o posredovanju s firmom “Exotrade” te da je za posredovanje trebao prema tom ugovoru dobiti 200.000 eura, a kasnije je usmeni dogovor bio da on za posredovanje dobije još 500.000 maraka.

Tužitelj Džermin Pašić pitao je svjedoka Marića da li je Fikret Hodžić iskazivao interes i za neinvazivne respiratore, na što je svjedok odgovorio potvrdno.

Rekao je da su cijene neinvazivnih respiratora bile duplo jeftinije od invazivnih i da su Hodžića vjerovatno zbog toga i zanimali ti respiratori, te je dodao da je Hodžić kazao da postoji potražnja i za tim respiratorima.

JE LI AMBASADOR BUKVIĆ DAO PISMO NAMJERE I SANJI LEKIĆ?

– Kristijan Marić je potvrdio kako mu je poznato da je Vlada FBiH pisala dva a pisma namjere za respiratore i HCVE003 I ACM812 A.

Međutim, tokom istrage, a što je danas pročitano iz njegovog prošle godine datog iskaza, Marić je iznio šokantnu informaciju da je na molbu Sanje Lekić, Tarik Bukvić, ambasador BiH u Kini napisao i pismo namjere za njenu firmu za nabavku 200 respiratora.

Iz današnjeg svjedočenja Kristiana Marića moglo se čuti i to da je on prvi put saslušan u Tužilaštvu BiH 7. maja prošle godine, znači na dan kada je i saopćeno da je Državno tužilaštvo preuzelo istragu o nabavci respiratora od Tužilaštva KS.

Marić je potvrdio i da je nakon prvog saslušanja u Tužilaštvu BiH “frustriran i ljut, pitajući se šta mu je ovo trebalo nazvao Fikreta Hodžića”.

Na saslušanju u junu prošle godine Marić je tužiteljima rekao da mu je Fikret Hodžić sugerisao da “u principu kažem šta sam radio, ali da ne spominjem detalje, Vladu FBiH, premijera i Civilnu zaštitu”.

Današnji nastavak glavnog pretresa u “aferi respiratori” otkrio je da Fikret Hodžić nije imao nikakve poslovne veze u Kini, kako je to netom nakon otkrivanja ove afere govorio.

Još jednom se potvrdilo da je premijer FBiH Fadil Novalić posao nabavke respiratora vrijedne oko 10,5 miliona KM koji su trebali spašavati živote građana FBIH povjerio firmi koja u tom trenutku nije imala niti te uređaje, niti ikakvu garanciju da će ih moći nabaviti. Svjedočenje Kristiana Marića otkrilo je da je Fikret Hodžić pristao biti dijelom šeme i plana regionalne, sumnjive mreže posrednika kojima je očigledno početkom pandemije kako u BiH, tako i u svijetu cilj bio samo da zgrnu što više novca, ne vodeći računa o tome kakve će uređaje nabaviti.

Nastavak suđenja u ovom predmetu je 29. decembra. Tada će Marića ispitivati odbrane optuženih, a i sami optguženi moći će mu postavljati pitanja.

Podsjećamo, za zloupotrebu položaja prilikom nabavke respiratora sudi se federalnom premijeru Fadilu Novaliću, suspendovanom direktoru FUCZ-a Fahrudinu Solaku, direktoru firme “F.H. Srebrena malina” Fikretu Hodžiću, kao i samoj firmi, te federalnoj ministrici finansija Jelki Milićević, kojoj je na teret stavljen nesavjestan rad u službi.