Ma kakav državni udar!

Stvarno treba imati čelične živce, pa se u ovakvoj zemlji, sa ovakvom politikom i vlašću, neprestano suzdržavati od psovki. One su najčešće jedina razumna reakcija koju u čovjeku potiče ponašanje onih koji sjede u raznim vladama, parlamentima, stranačkim i drugim štabovima. Pa, ne možemo olako pustiti da nas stalno magarče i prave budalama, kao što su to činili u upravo okončanoj “penzionerskoj aferi”.

Znate već, proturena je nedavno u javnost vijest da je mirovinski fond na izdisaju, te da će penzioneri uskoro dobiti čekove sa umajenim ciframa, s mogućnošću da se s njihovom podjelom podobro zakasni, čak i da ona potpuno izostane. I diže se, iz Federalne vlade i pripadajućih joj stranaka, kuka i motika na te zlonamjernike, provokatore i – pučiste. Jer, ocijenjeno je to, ni manje ni više, kao pokušaj izazivanja tihog državnog udara! Da se ogorčene penzionere digne na noge i da oni svom svojom (staračkom) silinom udare po vlasti.

Glasine su brzo ućutkane. Dođoše penzije na vrijeme, u nepromijenjenim iznosima. I onda premijer Fadil Novalić, jer njega zapade ta uloga, krenu da dijeli šamare onima koji su kobajagi spremali puč. Detaljno nam je čovjek objasnio kako se tim izmišljotinama pokušavala navući omča na vrat vlasti, ne ostavljajući prostora dilemi ko iza toga stoji. Opozicija, a ko bi drugi; oni su ti koji koriste trenutnu krizu u odnosima SDA – SBB, kako bi se s rezervne klupe uvalili u igru, to jest u vlast.

Varaju se Novalić i njegovi pajtaši ako misle da su među našim starcima imalo popravili rejting ne veći od nule. Penzioneri o njima i dalje misle sve najgore, kao i o svim generacijama vlasti koje im od 1995-te određuju visinu mirovine

Prokuženi ste – suštinska je poruka koju je Novalić adresirao na SDP i DF, dvije stranke koje imaju dovoljno zastupnika u parlamentarnim strukturama da bi u vlasti mogle odmijeniti “pritvoreni” Savez za bolju budućnost. No, zalud vam bješe truda, nastavlja Novalić: koalicija je čvrsta kao granit iz Jablanice.

U nedostatku ikakvih rezultata, čak i pokušaja da se na tome nešto poradi (zbog blokade izazvane hapšenjem Fahrudina Radončića), ovu “pobjedu” Novalić i njegovo društvo pokušavaju da nam predstave kao svoj veliki uspjeh. Smirli smo penzionere, samozadovoljno govore po svojim sijelima.

Kakve li zablude?

Ujedani najcrnjim otrovnicama, penzioneri su se, dabome, uplašili i onog guštera koji je siktao o smanjenju penzija. Sretni su što se ništa od te prijetnje nije obistinilo. No, varaju se Novalić i pajtaši ako misle da su među našim starcima imalo popravili rejting ne veći od nule. Penzioneri o njima i dalje misle sve najgore, kao i o svim generacijama vlasti koje im od 1995-te određuju visinu mirovine.

Ovo sa novim smanjenjem bio je samo biber po pilavu, kap u davno prepunjenoj čaši, koja je umirovljenicima samo pridodala novu nervozu. Prokužili su oni da su bili samo kusur u još jednom bijednom pokušaju obračuna vlasti i opozicije.

A da je opozicija, glupava i nepoštena, kakva suštinski jeste, radila na proturanju zloslutnih glasina, nije da nije. No, iako joj pamet nije bolja strana, ona ipak nije toliko budalasta da je i pomislila kako će tom grudvom zakotrljati proces raspada sadašnje koalicije i svog uklinjavanja u taj procjep. Pogotovo nisu programirali neki državni udar. Oni su, jednostavno, samo malo (sa pola vijagre) “podjebavali” svoje stranačke protivnike na vlasti.

U tom podbadanju, na koje smo navikli da spada u “opis poslova” opozicije, međutim, još jednom je na površinu izbila jedna velika i bolna istina. Svaku političku stranku ovdje odavno boli neka stvar za društvenu odgovornost, dobronamjernost, patriotizam i brigu za građane. Šta god da radi, opozicija to radi da bi mrsila račune vlasti, da bi je ometala u radu. A ponašali su se tako ama baš svi, i oni koji sada vladaju i oni koji su u opoziciji, jer su tokom posljednjih dvadeset godina počesto mijenjali uloge.

Jesu oni mijenjali uloge, ali nisu mijenjali ponašanje. Ono se uvijek rukovodilo principom da protivniku crkne krava. Pri tome se ni u malom mozgu nije vrtjela misao o posljedicama koje to proizvodi na građane, narod, na stanje u entitetu, državi… Samo je bilo bitno da se malo zapapri onima na vlasti, čak i kad je, doduše jako rijetko, vlast povlačile neke dobre poteze.

Ovdje je opozicija uvijek bila i ostala takva da bi i u slučaju da vlast otkrije da čitava BiH leži na okeanu nafte, odmah taj petrolej proglasila za običnu vodurinu. I bila bi sretna da to stvarno bude bezvrijedna tečnost. Jer, nije bitno što bi se država i ljudi eventualno razbogatili. Šta to vrijedi kad oni nisu VLAST! Njima je draži njihov milion od državne milijarde. Ma kakav milion, njima je i hiljada njihovih maraka važnija od basnoslovnih iznosa koji bi pripadali svima s kojim se živi.

Ovdje je opozicija uvijek bila i ostala takva da bi i u slučaju da vlast otkrije da čitava BiH leži na okeanu nafte, odmah taj petrolej proglasila za običnu vodurinu. I bila bi sretna da to stvarno bude bezvrijedna tečnost, samo zato što na vlasti nisu oni nego neki drugi

Jedini način na koji se opozicija može omiliti ljudima, glasačima, to je da britko i argumentovano kritikuje vlast, da porađa dobre ideje, a nikako da traži dlaku u svakom jajetu. Sve naše stranke to bi trebale da shvate. Svakoj bi taj nauk bio dragocjen. Jer, ko bijaše gore, sad je dolje, i obratno. Svakoj većoj stranci dešavalo se da bude u vlasti, a da potom sjedi u opozicionim klupama.

Kažem, bilo bi to dobro, iako ne gajim gotovo nikakvu nadu da će se našim strankama mozak na taj način ikad prosvijetliti. Razlog je u nečemu o čemu ću pisati drugi put – u poraznoj činjenici da smo daleko odmakli u procesu u kojem se politikom u BiH uglavnom bave ljudi sa pomanjkanjem mozga i viškom sebičnosti, ljudi operisani od brige za opšte dobro, ogrezli u nemoral i lično profiterstvo po svaku cijenu.

Narod oni ne fermaju ni za suhu šljivu!