Ko je bila Angela Merkel: Od kvantne hemičarke do političarke koja je promijenila Njemačku

Dugogodišnja njemačka kancelarka Angela Merkel, koja napušta vlast u srijedu nakon svog četvrtog mandata, poznata je kao osoba koja čuva svoju privatnost i izbjegava da se promoviše.

Zbog toga je uvijek bilo teško odgovoriti na pitanja o tome kako je postala tako respektabilna politička sila. Ali, kada pogledate u njenu prošlost, mogu se otkriti neki tragovi koji govore o tome šta joj je dalo alate da se istakne u politici.

Rođena je 1954. godine. Otac joj je bio protestantski pastor Horst Kasner, a majka profesorica engleskog jezika Herlind Kasner. Merkel se s porodicom preselila iz Hamburga u grad Quitzow, koji je tada bio u sklopu Njemačke Demokratske Republike (DDR), kada je imala samo nekoliko godina. Najstarija od troje djece, djetinjstvo je provela u bogosloviji u kojoj je radio njen otac.

Od svojih najranijih godina u školi, Kasi, nadimak kojom su je zvali njeni vršnjaci, bila je briljantna učenica, a sa strašću je učila ruski jezik i sovjetsku kulturu.

Nakon što je doktorirala u Berlinu, Merkel je radila kao kvantni hemičar u Istočnonjemačkoj akademiji nauka. Bivše kolege opisale su je kao stidljivu, marljivu i uvijek u potrazi za najpouzdanijim podacima.

U autorizovanoj biografiji objavljenoj 2013. godine, Stefan Kornelius je napisao da je Merkel izabrala da radi kao naučnik jer joj je “nedostajalo hrabrosti za otvorenu pobunu” protiv komunističkog režima. Drugi su tvrdili da je mudro odabrala polje koje favorizuju komunisti.

Merkel je imala 35 godina kada se srušio zid. U incidentu koji se smatra tipičnim za nju, Merkel je 9. novembra 1989. prvo otišla sa svojom prijateljicom u saunu, ritual koji je godinama održavala, a poslije toga se pridružila grupi ljudi koji su prešli granicu u zapadni Berlin.

Iznenada oslobođena nadzorom komunističke vlade i tajne policije Štazija, Merkel se pridružila berlinskom uredu nove istočnonjemačke stranke pod nazivom Demokratsko buđenje, čija je sestrinska stranka na Zapadu bila Kršćansko-demokratska unija (CDU).

Iako se CDU zalagao za neke od vrijednosti koje su i Merkel bile bitne, a koje se odnose na politike desnog centra i kulturno konzervativne, biografi nagađaju da je izbor stranke više bio odraz njene potrebe za vladavinom i moći, a ne ideologije.

Ubrzo nakon toga je tražila sastanak sa liderom CDU Helmutom Kolom, koji joj je postao mentor. Za nekoliko mjeseci, Kohl je počeo zvati “mein Mädchen” jer mu je ona postala štićenica. Imenovana je kao dio njegovog prvog kabineta u ujedinjenoj Njemačkoj, za ministra za žene i omladinu.

U prvim danima njene karijere, Kol i drugi su Merkel često predstavljali kao neku vrstu novosti: istočnonjemačku političku nadobudnicu i ženu u klubu muškaraca koji je bio, i vjerovatno još uvijek jeste, CDU, piše dpa.

– Čak i kada je bila nezgodna i stidljiva, mogli ste osjetiti njenu moć od prvog susreta – rekla je Herlinde Koelbl, fotografkinja koja se sastajala s Merkel jednom godišnje decenijama kako bi snimila njen portret za seriju koja prikazuje kako je visoka funkcija promijenila nečiju osobu i njen fizički izgled.

Ali Merkel nije oklijevala da napusti svog bivšeg mentora 1999. usred skandala o finansiranju CDU-a. Zaista, ona ga je zamijenila na mjestu čelnika stranke.

Merkel je u uvodniku u konzervativnim novinama FAZ, tekstu koji je postao poznat kao svojevrsno pismo “razvoda” od Kola, tvrdila da se CDU mora distancirati od svog lidera na isti način na koji se tinejdžeri moraju distancirati od roditelja da bi postali odrasli.

Dva mjeseca nakon prijevremenih izbora 2005. godine, Merkel je položila zakletvu kao prva žena kancelar Njemačke. Sljedećih 16 godina dramatično je promijenila njemački politički krajolik i ulogu zemlje na globalnoj sceni. Ona je uspjela da dominira evropskom politikom.

Od krize eurozone i nuklearne katastrofe u Fukušimi do evropske migracijske krize i pandemije koronavirusa, Merkel je stekla reputaciju liderke koja ima sposobnosti da nepokolebljivo i mudro upravlja krizama. Postala je roditeljska figura za naciju, od milja nazvana “Mutti”, što na njemačkom znači “mama”.

Jedino što je uzdrmalo njenu reputaciju strpljive i talentovane taktičarke je njen odgovor na priliv migranata 2015. godine, uz čuveno uzvikivanje da “Možemo ovo da riješimo” dok su razmjere problema tek postajale jasnije.

Njena odvažna odluka da otvori granice Njemačke bila je i hvaljena i kritikovana, ali je rezultirala onim što je vjerovatno najveća prijetnja moći Merkelove: uspon desničarske Alternative za Njemačku (AfD).

Politički pejzaž u Njemačkoj se promijenio kao rezultat toga, a AfD je sada nacionalna snaga u Bundestagu, odnosno parlamentu.

Na septembarskim izborima, politički krajolik se ponovo promijenio, a njen CDU je skinut s vlasti kombinacijom stranaka socijaldemokrata, zelenih i slobodnih demokrata. Nju će naslijediti njen zamjenik kancelara, socijaldemokrata Olaf Scholz.

Merkel je vrlo malo govorila o svom odlasku s vlasti, osim kratkih komentara tokom posljednjih diplomatskih putovanja, završnih sastanaka G7 i EU i prošle ljetne konferencije za novinare. Ona je pustila da se tranzicija odvija uglavnom bez uplitanja.

Uzrokovala je blage nesuglasice prozivanjem bjeloruskog lidera Aleksandra Lukašenka u novembru, ali se inače držala podalje od međunarodnih kontroverzi.

Merkel je stalno govorila da će odlučiti šta dalje učiniti tek kada formalno napusti politiku. Sada kada je došlo vrijeme, Nijemci i mnogi širom svijeta čekaju njene naredne poteze.